Đule po meri raketne odbrane SAD
Rusi počinju testiranje “sarmata”, interkontinentalne nuklearne rakete konstruisane da probije bilo svaku protivraketnu odbranu
(foto, prototip nosača bojevih glava ruske rakete "sarmat" - RS26, verzija za medije)
Negde u drugoj polovini godine, Rusi će testirati “sarmat”, inter-kontinentalnu nuklearno naoružanu raketu (RS26), za koju Moskva kaže da će biti u stanju da probije bilo koju postojeću protiv-raketnu odbranu (PRO). U slučaju da ispitivanje uspe, što se inače očekuje, nove RS26 uvele bi se u borbeno dežurstvo tokom dve ili tri naredne godine, ali svakako do kraja 2020. Takva su bar očekivanja koja su saopštena štampi.
Kada se uvede u dežurstvo, “sarmat” će zameniti na položaju sadašnju RS20V (bivšu sovjetsku Š18, “satanu”). “Satana”, koja je sada u borbenom rasporedu, u stanju je da dosegne u bilo koji deo sveta, trajektorijom bilo preko Severnog bilo preko Južnog pola, i da na cilj dobaci nuklearnu bombu snage deset megatona (tzv. raketnu “glavu”).
Maketa sa nekim osobinama novog ruskog raketnog oružja
Razlika između RS20V i RS26 (ne jedina, ali u kontekstu koji je aktuelan najbitnija), u tome je što “sarmat” pristiže kao višeglava aždaja. Posle lansiranja, “glava” nove rakete se u određenoj fazi razlaže na komponente koje prema cilju, ili ciljevima, lete svaka svojom trajektorijom, a svaka od tih komponenti je zapravo jedna nuklearna bomba.
Novost je da je RS26 sada takoreći gotova, a rusko istraživanje i rad na raketi traju već duže vreme pa “nisu vest” (Vidi “Rusko-američki mač i štit”, Balkanmagazin). Usavršavan je “manevrišući supersonični nuklearni blok” – sprava na čije su postojanje Rusi ukazali kada je predsednik Vladimir Putin u jednoj prilici izjavio da njegova zemlja raspolaže bojevom “glavom” koja se “praktično ne može uništiti” sredstvima PRO sa zemlje. Tada je objavljena ta prva vest o napravi, sposobnoj da svoje ubojno nuklearno punjenje iznese iz atmosfere u kosmos, gde je (kako stvari sa američkim oružjem za sada izgledaju) nedoseziva – i vrati ga nazad u atmosferu, usmeravajući “samu sebe”. To znači, slično “krstarećoj raketi”. Dakle, nuklearna glava samostalno menja pravac i visinu, a leti brzinom – osam puta većom od brzine zvuka.
Raketa "sarmat" koristiće raketni pogon od prethodbe generacije raketa "satana": stacionarni silos sa raketom RS20 "satana"
Projektil može biti namešten “u glavi” rakete “bulava” na podmornici, a takođe, i u vrhu suvozemno bazirane rakete, a i jedna i druga mogu poneti po tri takva međusobno nezavisna “leteća bloka”. I pomorska i suvozemna raketa pokreću se u prvom (od tri stepena) čvrstim gorivom, što prema opisima stručnih lica, otežava otkrivanje mesta lansirne rampe na osnovu ispaljivanja.
Uverenje da od ovog ratnog sredstava nema zaštite izvire iz navoda da se svi odbrambeni sistemi zasnivaju na određivanju “trajektorije”, a ovo je “đule” koje pristiže “bez putanje”, jer pada “s neba” – iz vasione. Tamo bi možda moglo biti uništeno, međutim, još nisu razvijeni tzv.sateliti ubice.
Multi-direkcioni prilazni azimut, odnosno mnogostrukost mogućih prilaznih putanja i mogućnost da “hitac” doleti otkud bilo, opisao je svojstvo nove inter-kontinentalne rakete general Vladimir Vasiljenko, bivši šef Četvrtog centralnog istraživačkog instituta ruskog Ministarstva odbrane. Američka strana nije porekla još tada da Rusi imaju “nou-hau” novog oružja, rekavši da je reč o ideji još iz vremena Sovjeta i Andropova.
Rakete "sarmat" postavljaće se i na kamione
Urađeno po meri
Bilo kako bilo, Rusi stručnjaci za oružje govore – oružje je “dizajnirano po meri”, uz ideju da treba da nadvlada protiv-raketnu odbranu SAD. Te, i da time održi nepovređenom sposobnost Rusije da, u slučaju da je napadnuta, odgovori nuklearnom odmazdom. U vreme Hladnog rata, takva pretnja opštim uništenjem sprečavala je da se olako započne rat.
Komandant ruskih strateških raketnih snaga general Sergej Karakajev, izrazio je u nekoliko intervjua mišljenje da je raketa “sarmat” ruski odgovor na američku PRO, i nadilazi američki napredak u sredstvima anti-raketne odbrane.
“Komplikuje problem protiv-mera” protivnika, rekao je. Nova raketa ima skraćenu inicijalnu (lansirnu) fazu, kraća je nego prethodne generacije inter-kontinentalnih raketa, ima drugačiju novu oblogu i druge komponente, opisao je general Karakajev.
General je rekao da je “saramat” specijalno razvijan, prikladno detaljnim analizama svojstava američke i evropske protiv-raketne odbrane, preneo je ruski “Vojeno promišljenij kurjer”.
Pokretni raketni silos na železničkom vagonu, gde će biti postavljene i rakete "sarmat"
Ove sezone u modi nuklearno
Publicitet pridat novoj raketi upućuje da će “predstojeća sezona” u odnosima Rusije i SAD biti “u znaku nuklearnog”. Nije bilo teško to naslutiti “posle Ukrajine”, smišljene da bi se američki valjak uz pomoć NATO pokrenuo sa zapada na istok.
Stalno pogoršavanje političkih odnosa Moskve i Vašingtona i promenjene vojne činjenice izraženi su izmenama u ruskoj doktrini odbrane, ozakonjenoj 31. decembra 2015. Kremlj je u dokumentu crno na belo imenovao SAD i NATO kao opasnost za bezbednost zemlje.
Pre toga, Savet bezbednosti Rusije pažljivo je izučio američki dokument o odbrani. Glavni zaključak je da je američka doktrina čvrsto anti-ruska, uz ponavljane tvrdnje o “ruskoj agresiji”. Savet bezbednosti je ostao uveren da američki dokument odiše nastojanjem Vašingtona da SAD ostanu “globalni hegemon” koji Rusiju gura u potčinjenost. Tek onda su Rusi sročili svoje.
Ruska doktrina se ne odriče dijaloga s Vašingtonom, uz uslov ravnopravnosti u razgovoru, niti volje za ograničavanjem oružja, ali potvrđuje produženi oslonac Rusije u osiguranju bezbednosti na pretnju odmazdom i na strateško nuklearno oružje.
Teretni vagon sa ugrađenim silosom za interkontinentalnu raketu
Modernizacija u jeku
Ministar odbrane Rusije general-armije Sergej Šojgu izjavio je početkom 2016. da je modernizacija nuklearnog arsenala u samom epicentru prioriteta odbrane. Kritični sadržaj tog procesa je aktiviranje modernizovanih pukova Strateških raketnih snaga. Saglasno izjavi ministra – pet takvih jedinica raspoređeno je na dužnost tokom 2015, a još šest bi trebalo da ih bude u rasporedu do kraja 2016. (prenelo je rusko Nezavisimoje vojenoje obozrenije, jedan od redovnih dodataka moskovske Nezavisime gazete). Lokacije su Irkutsk, Joškar-Ola, Novosibirsk, Kozelsk i Njižnji Tagil, pretežno dakle Sibir i predeo istočno od Urala.
Ruske Strateške raketne snage modernizovane su u obimu od 56 odsto, a cilj je, modernizovati ih “sto od sto” do 2022, citiran je general Karakajev. Deo te modernizacije je i plan probnih lansiranja. Tokom 2015, bilo ih je sedam (mada ih je bilo planirano dvostruko više). Ove godine trebalo bi da ih bude 16, delom eksperimentalnih, delom zbog provere sa stanovišta roka upotrebe.
Zapadni vojni komentatori dovode u pitanje ruske rokove, pozivajući se na tekuće finansijske teškoće Rusije i eventualnu prinuđenost Moskve da štedi na račun porudžbina kod vojne industrije.
Iz informacije ministra vojnog, stručnjaci čitaju da Rusija u odbrani ostaje pri čvrstoj oslonjenosti na nuklearnu odmazdu i da, uprkos ekonomskim teškoćama, modernizuje “nuklearnu triadu”.
Izraz “triada” tiče se različitih platformi za lansiranje uništavajućeg oružja, sa strateških bombardera, nuklearno naoružanih podmornica i inter-kontinentalnim raketama.
U martu 2015. objavljeno da je izvršena četvrta proba rakete "sarmat - graničar", sa uspešnim rezultatom
Vežbe strateških snaga
Februara 2016, održane su vežbe u kojima je u dvanaest regiona Rusije učestvovalo 30 pukova njenih Strateških nuklearnih snaga. Proveravan je stepen poslednje borbene pripravnosti i operativne spremnosti. Proveravana je sposobnost kontra-akcije na dejstvo “ubačenih” subverzivnih grupa i uvežbavana odbrana od napada visoko-preciznim sredstvima iz vazduha.
Strateške nuklarne snage u punoj su gotovosti da bez oklevanja reaguju na svaki nuklearni napad, “makar sledio brzinom svetlosti”, rekao o spremnosti Rusije šef Centralne komande Strateških raketnih snaga, general Andrej Burbin.
Strateške raketne snage su geografski tako raspoređene da ih nikakav globalni udar ne može onesposobiti sve ođednom, rekao je Burbin. U slučaju naredbe nuklearnog napada rukovaoci ruskim nuklearnim oružjem će ga izvršiti, izjavio je.
“Ne bi bilo oklevanja. Zadatak bi bio izvršen”, rekao je general.
Neizbežnost nuklearne odmazde osigurana je do kraja automatskim i sve vreme modernizovanim “perimetar” sistemom, još nazvanim i “mrtva ruka”. Sistem bez prekida prikuplja informacije senzora raštrkanih širom Rusije, na primer o radioaktivnosti i seizmičkim pomeranjima. U slučaju da tako prikupljeni podaci ukažu da je Rusija pretrpela nuklearni napad – sistem sam lansira rakete koje prolaze kroz nacionalni vazdušni prostor, odašiljući signal za automatsko aktiviranje svih “preživelih” kompleksa strateškog nuklearnog oružja.
Nije neophodno da “dugme” (šifru) za aktiviranje ove odmazde dotakne ljudska ruka. Odmazda pokreće samu sebe, pa da ljudi više i nema. Sumorno, čak i da je samo pretnja.