Ko je opljačkao grčki narod?
Političke „dinastije“ decenijama zaduživale i pljačkale Grčku
Levičarska vlada Aleksisa Ciprasa kao i donedavni ministar finansija Janis Varufakis nisu započeli niti pokrenuli postupak i istragu na temu „Ko je opljačako grčki narod“? Dug od preko 350 milijardi evra nije primarno dug grčkih građana već oligarhije - državne i političke, bankara i dinastičkih političkih porodica koji su pravli „savez elita“ i sistematski pljačali grčki narod.
Ciprasova vlada nije otvorila pitanje najbogatijih i najmoćnijih kao i ulogu u zaduživanju politčkih dinastija Micotakis, Papandreu i Karamanlis. Sve tri političke porodice koje vladaju grčkom decenijama preko svojih mreža i oligarhija koje broje na desetine hiljada, napravile su Grčkoj, i za njenih 11 miliona građana, dug koji se ne može otplatiti ni za narednih 50 godina.
Savez elita
Ciprasova vlada moralno je pala je na nedostatku hrabrosti da se uhvati u koštac sa korupcionašima, zelenašima, finansijskim špekulantima i onima koji su decenijama iznosili kapital iz Grčke u poreske rajeve, a nisu ga unosili u korist Grčke i njenih građana. Ciprasova vlada za šest i više meseci svoje vladavine nije uspela da iznesu u javnost ili pred institucije poreske uprave, desetine hiljada bogatijih od milion dolara, već je teret pao na obične gradjane, male privrednike, taverne i „samostalce“ koji ne mogu da podižu više od 60 evra dnevno i čija je budućnost u dužem periodu ugrožena.
Sadašnja opozicija - donedavna vlast - abolirana je odgovornosti i jedina je kazna što nisu na vlasti. Ciprasova vlada napravila je „dil“ sa moćnima i vlada preko egalitarne politike, zasnovane na pseudopatriotizmu, jer nema druge političke snage u Grčkoj.
Bugarska, „slobodna zona“ za biznis
Bogati slojevi grčkog društva svoje pare i dalje iznose u inostranstvo dok u Grčkoj vlada“ barter ekonomija“. Cipras, dakle, nije otvorio temu pljačke naroda već je, zbog mera kreditora, grčki narod u još težoj poziciji nego što je bio krajem 2014. godine. Takva levičarska vlada suštinski je radila za kreditore u konačnom ishodu ali i bogate grčke slojeve.
Poreska disciplina se nameće nižim i srednjim slojevima društva. Mnogi manji i srednji grčki preduzetnici, zbog teškog pritiska poreske službe, svoje firme prebacuju u Bugarsku. Na hiljade grčkih firmi i građana otvaraju račune u bugarskim bankama da bi izvršavali svoje obaveze bez ograničenja. Stručnjak Instituta za tržišnu ekonomiju Krasen Stančev kaže da je između 50.000 i 60.000 Grka otvorilo račune u bugarskim bankama i preselilo se više od 11.000 grčkih preduzeća. Na području Bugarske rade četiri banke u grčkom vlasništvu, od kojih su dve - Alfa i EFG banka - započele proces spajanja.
Grčke banke u Bugarskoj drže 21 odsto tržišta. Bugarska je najsiromašnija zemlja EU ali je, istovremeno, jedna od ekonomski najstabilnijih. Javni dug Bugarske iznosi 28,8 odsto bruto domaćeg proizvoda, a nacionalna valuta lev je vezana za evro. Ovo je finansijski „baj pas“ za deo grčkog kapitala i preduzetništva koji se regionalno povezao sa Bugarskom da bi mogao da opstane ali i plati manje poreze i da nema ograničenja koja sada vladaju u Grčkoj. To važi i za krupan kapital.