Četvrt veka od invazije na Kuvajt i Irak: umesto demokratije – Islamska država

Danijela Ćirović

Sadam Husein je u avgustu 1990. s vojskom upao u Kuvajt zbog cene nafte, odnosno pozajmice koju nije mogao da vrati ovom malom emiratu u Zalivu. Vašington je reagovao svojim „ratom uživo“, uspostavljajući time novi poredak u državi koja i dan danas ekonomski ne može da stane na noge a posledice se ogledaju i u stvaranju sve jačih ekstremističkih uporišta i nove terorističke pretnje po globalnu bezbednost
(Irački tenkovi u Kuvajtu 4. avgusta 1990. - AP-Al Arabija)

Pre tačno 25 godina Irak je napao Kuvajt, u avgustu 1990, na šta je međunarodna zajednica odgovorila velikom vojnom ofanzivom. Iako sam sukob nije dugo trajao, okolnosti koje su usledile dramatično su promenile prilike na Bliskom istoku. Borba za Kuvajt ne samo da je svetu donela novo poglavlje u savremenom ratovanju – gde je prvi put upotrebljen i termin „kolateralna šteta“, već u regionu od tada sve više jačaju pozivi na verski rat.

U zemlji u kojoj su Sjedinjene Države pre četvrt veka vojno nastupile sa ciljem „uspostavljanja demokratije“, začete su i terorističke organizacije, među kojima se vremenom izrodila i sadašnja Islamska država – danas glavni destabilišući faktor i pretnja po bezbednost kako regiona, tako i sveta.

americk-trupe-u-saudijskoj-pustinji-u--novembru-1990

Razmeštanje američkih trupa u saudijskoj pustinji u novembru 1990. (AP-Al Arabija)

Rat zbog cene nafte ili Sadamovog duga

Situacija u regionu je te 1990. bila prilično uznemirujuća za tamošnje države bogate naftom. Kuvajt je, prema zvaničnim verzijama, povećao proizvodnju i tako uticao na cenu na tržištu, čime je pala vrednost „crnom zlatu“ u svetu. Tadašnji predsednik Iraka Sadam Husein na ovo je gledao kao na provokaciju malog emirata, te je 2. avgusta 1990. naredio napad. Kuvajt nije imao vremena ni da shvati šta mu se dogodilo a već je bio u rukama iračke vojske.

Saudijski analitičari tvrde, međutim, da je Sadam bio u dugovima zbog prethodnog sukoba sa Iranom koji je počeo 1988, te da je kuvajtsko povećanje proizvodnje bilo tek izgovor za invaziju. Kuvajt je, naime, pomogao Sadamu sa 14 milijardi dolara, objavljuje Al Arabija iz Rijada. Nakon rata protiv Irana, Irak je ostao u nezavidnoj poziciji, tražeći od Kuvajta da pomenutu pozajmicu zaboravi. Pošto Kuvajt nije bio spreman da Sadamu oprosti dug, Husein je upao s vojskom u zemlju.

dve-decenije-od-oslobodenja-Kuvajta

Arhivska fotografija sa obeležavanja dve decenije od oslobođenja Kuvajta (AP-Al Arabija)

Direktan prenos invazije Vašingtona

Samo nekoliko meseci kasnije usledila je reakcija Vašingtona i Džordža Buša (starijeg), koji je osnovao međunarodnu koaliciju i naredio Sadamu da povuče trupe. Iz ovog sukoba „rađa se“ vojna operacija „Pustinjska oluja“ a Bagdad je već u januaru 1991. pod bombama. Posle pet nedelja i više stotina hiljada vazdušnih napada, kopnene trupe su ušle u Irak i Kuvajt, ne naišavši ni na kakav otpor, te je iračka vojska posle četiri dana poražena. Ovo je za Huseina bila neka vrsta uvertire, jer je 12 godina kasnije, kada je Amerika do drugi put ušla u Irak, svrgnut s vlasti.

Jedan rat je po prvi put u istoriji bio, maltene, uživo prenošen. Svet je zapanjeno gledao poletanje borbenih aviona sa stotinama kilometara udaljenih nosača, osvetljeno nebo nad Bagdadom, ciljanje i eksplozije nekoliko sekundi kasnije, čime je demonstrirana apsolutna moć Sjedinjenih Država kojima je verovano na reč da „pametne bombe“ nisu pretnja po stanovništvo. Međutim, njihova „pamet“ dovela je do pogibije brojnih civila, uništavanja infrastrukture i stambenih objekata pod izgovorom gađanja vojnih uporišta, te i nastanka besprizornog pojma kolateralne štete.

Huseinov poziv na džihad bez odjeka

Pored toga, pozivi na verski rat tada još nisu bili onako „popularni“, kakvi su postali u današnjim prilikama. Sam Sadam je početkom 1991. pokušao da pozove „sve Arape, sve borce vernike da se priključe džihadu“ i suprotstave se agresoru sa Zapada, ali to nije imalo odjeka. Ipak, u kasnijim godinama, kako je stanovništvo tokom sankcija sve više siromašilo, tako se pojačavala i spremnost na verski radikalizam. Irački politikolog Fanar Hadad istakao je, tako, da je možda „povratak Bogu“ bio jedan od načina Iračana da prebrode nedaće koje su ih zadesile tokom Zalivskog rata i posle njega. Dodatno „ulje na vatru“ dolila je nova međunarodna invazija 2003, koja je ova stremljenja još više učvrstila.

Ni Saudijska Arabija nije ostala bez političkih posledica. Ova bogata monarhija je ustupila deo svojih vazdušnih baza za poletanje američkih aviona tokom invazije na Irak. Deo trupa SAD ostao je u zemlji i posle „Pustinjske oluje“ 1991. I dalje saveznik SAD-a, Rijad se danas bori protiv šiitskih grupa u regionu, optuživan je da zarad verske i političke dominacije (zajedno sa Katarom, UAE) finansira ekstremiste Islamske države, pokreće vazdušnu intervenciju u Jemenu protiv šiitskih Huta, a poslednjih meseci i brine koliko će Iran ojačati nakon postizanja nuklearnog sporazuma.

Kuvajtu-invazija-irak-4,6-milijardi-mapa

 

Okidač za stvaranje terorističkih grupa

Teroristička sunitska organizacija Al Kaida nastaje 1993, čiji članovi su, između ostalih, bili i pristalice Sadama, nezadovoljni invazijom Zapada na Bagdad. Iz njenih redova se formira ekstremistička Islamska država Iraka, a odatle i danas poznata Islamska država, džihadistička grupa koja je za kratko vreme prošlog leta zauzela veliki deo teritorije Iraka i Sirije i proglasila kalifat. U njenim rukama nalaze se kako milioni dolara od naftnih nalazišta u ovim oblastima, tako i veliki arsenal zaplenjenog američkog oružja iz ruku zvanične iračke vojske. Ishod njihove „pobede“ u ovim oblastima jesu brutalne egzekucije, nametanje tvrdih šerijatskih pravila i teroristički napadi koji se prelivaju i na druge delove sveta, poput onog na „Šarli ebdo“ u Parizu.

Pride, kako je Balkanmagazin već pisao, iz nedavno objavljenih dokumenata američkog Ministarstva odbrane iz 2012. vidi se i da je Zapad, odnosno SAD, napravio izvestan savez sa Al Kaidom i drugim ekstremističkim organizacijama, jer su one okarakterisane kao glavni pokretač pobune protiv sirijskog predsednika Bašara al Asada, u čijoj zemlji bukti građanski rat već pune četiri godine. U saradnji sa sunitskim zemljama Zaliva i Turskom, navodi se u dokumentima, Zapad je sponzorisao džihadiste kako bi poljuljali (šiitskog vođu) Asada, s tim da su sunitske sile zahtevale i stvaranje „salafijske oblasti“ u Siriji. Pentagon je, tako, predvideo da će direktna posledica ovakvih poteza biti stvaranje „islamske države“, te i destabilizacija Sirije i Iraka, ali se u izveštajima pravda „dobrom strateškom prilikom“ za rušenje režima u Damasku.

Islamske-države-u-irackom-Mosulu

Kolona vozila pripadnika Islamske države u iračkom Mosulu

„Demokratske vrednosti“ i finansijska kriza

Sve ovo su posledice reakcije SAD na invaziju Iraka na Kuvajt, odnosno upravo vojne intervencije zarad „demokratskih ciljeva i vrednosti“, umesto kojih se talas ekstremnih pretnji podigao iz regiona i zapretio čitavom svetu. Bliski istok je danas, možda više nego ikad u novijoj istoriji, zahvaćen sunitsko-šiitskim podelama na relaciji, među prvima, Rijada i Teherana, i verskim buntom muslimana protiv ostatka „neverničkog“ sveta.

Sam Irak je ostao u finansijskoj krizi još od napada 1990, pokušavajući da plati dug i odštetu (Kuvajtu do januara 2016. treba da „izbroji“ još 4,6 milijardi dolara), dok zemlja bezuspešno, i to više od dve decenije, pokušava da ponovo izgradi i uspostavi mir. Bagdad i dalje ima poljuljane odnose sa sunitskim monarhijama, ne samo zbog Sadama, već i zbog šiitskog kabineta koji ga je nasledio na vlasti. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...