Prodaja Telekoma

Prof. dr Jovan B. Dušanić

(Osnovne teze iz izlaganja profesora Jovana B. Dušanića na tribini posvećenoj prodaji Telekoma Srbija koja je održana u Novom Sadu 9. jula 2015. godine)

Da bi budućnost bila razumna,

potrebno je da sadašnjost bude razumljiva.

Dragiša Vasić (1885-1945)

Prodaja Telekoma je jedan u nizu loših poteza ekonomske politike koje srpske vlasti dosledno vuku od oktobarskog prevrata 2000. godine – od kada jednu neuspešnu vlast smenjuje sledeća – još neuspešnija i, u isto vreme, mnogo manje otporna na pritiske koji dolaze iz inostranstva.

Ono što prodaju Telekoma razlikuje od svih ostalih prodaja koje su srpske vlasti sprovodile u poslednjih 15-ak godina jeste činjenica da se sada nalazimo na tačci preloma i prodajom Telekoma Srbija se sa ivice ambisa survava u provaliju

Ne zaboravimo da ekonomski suverenitet zemlje počiva na energetici, vodnim resursima, obradivom zemljištu i telekomunikacijama i ukoliko se to prepusti u ruke stranaca - država se pretvara u koloniju, a većina njenih građana u roblje. Vlada je najavila već prodaju EPS-a (za početak manjinskog paketa akcija) i PKB-a (premijer se svojski zalaže da obradivo zemljište po Vojvodini dobiju – naši tradicionalni prijatelji – Arapi), a uskoro će na red doći Srbijašume i Srbijavode.

Jovan-Dusanic

Jovan Dušanić

Vašingtonski dogovor

Podsetio bih da se Srbija (posle 2000. godine) u vođenju ekonomske politike opredelila za jedan univerzalan neoliberalni program ekonomskih reformi – baziran na tzv. Vašingtonskom dogovoru koji je razrađen od strane MMF-a, Svetske banke i administracije SAD (Ministarstva finansija i USAID). Ovakva politika se, u poslednjoj deceniji XX veka, pokazala izuzetno neuspešnom u svim državama gde je primenjivana (evropske postsocijalističke zemlje i zemlje Latinske Amerike).

Ovim programom Srbiju (ali i druge postsocijalističke zemlje) trebalo je lišiti vlasništva nad resursima kojima raspolaže i dovesti je u takvu dužničku zavisnost (dužničko ropstvo) da bude bespogovorni poslušnik moćnih i bogatih, a ovaj prostor je tretiran, pre svega, kao izvor jeftine i obespravljene radne snage, te tržište za proizvode i bankarske usluge zapadnih zemalja.

Vašingtonski dogovor u svojoj suštini jeste jedan - lepo upakovan, kodifikovani - program ekonomskog neokolonijalizma koji se realizuje u interesu svetske oligarhije i krupnog kapitala, te uskog kompradorskog sloja koji se formira u zemlji.

telekom-plakat

Klasični i savremeni kolonijalizam

Za razliku od klasičnog kolonijalizma, koji je nasilno nametan uz otpor stanovništva i lokalnih elita, na novi kolonijalizam građani mirno pristaju, političke elite ga prizivaju a akademski i medijski delatnici podržavaju. Štaviše, vlasti u slabim državama mole da budu ekonomski potčinjene, čak za to i plaćaju. Vlasti države Srbije strancima za svakog novozaposlenog plaćaju i po 10.000 evra a lokalne vlasti im besplatno ustupaju opremljene lokacije. U isto vreme, zaposleni u tim fabrikama imaju mesečne plate od oko 150 evra.

Ranije su kolonizatori civilizovali prostor koji su osvajali, o svom trošku gradili infrastrukturu, fabrike i gradove, i iza sebe (kada su oterani) nešto ostavljali, a sada novi kolonizatori uglavnom samo uzimaju i iza sebe (kada odlaze u unosnija područja) ostavljaju pustoš. Sada se država zadužuje i gradi infrastrukturu, a kredite otplaćuju svi građani – poreski obveznici.

Licemerstvo i hipokrizija vlasti - argumenti DS-a 2010. i SNS-a  2015. za prodaju Telekom-a

(1) Srbija treba da bude među modernim zemljama sa tržišnom ekonomijom u kojoj država ne treba da upravlja privredom.

(2) Ekonomska nauka je kao aksiom stavila da je privatna svojina efikasnija od državne. Prodaja Telekoma u suštini znači da jedno preduzeće iz državnog – manje efikasnog oblika svojine prebacujemo u privatni – efikasniji svojinski oblik.

(3) Srbija će posle privatizacije Telekoma dobiti novog vlasnika – veliku transnacionalnu kompaniju (TNK) koja će mnogo efikasnije poslovati.

Prva dva argumenta su potpuno netačna i o tome sam do sada često pisao, a sada bih kratko rekao o trećem argumentu koji je, sa stanovišta Srbije i njenih građana, takođe netačan.

Iskustva drugih privreda u tranziciji koje su prodale nacionalne telekomunikacije kompanije pokazuju da su novi vlasnici kao prve mere preduzeli smanjenje broja zaposlenih, povećanje cena telekomunikacionih usluga i smanjenje ulaganja i kvaliteta pružanih usluga. To pokazuju primeri i naših suseda (Hrvatske, Makedonije, Crne Gore i Mađarske), koji su prodali telekomunikacije kompanije Dojče telekomu.

Tim merama će se automatski obezbediti veća efikasnost poslovanja novih vlasnika. Međutim, ovde se postavlja pitanje koliko će od toga koristi imati Srbija i njeni građani. Verovatno će kupljena firma, ulazeći u sastav nove velike kompanije, postati efikasnija, ali kao karika u TNK koja i ubire koristi te povećane efikasnosti.

Od državnih funkcionera se očekuje da preduzimaju mere koje će pozitivno uticati na Srbiju i njene građane, a ne na TNK i njihove centrale u inostranstvu.

ljajic telekom

Rasim Ljajić, ministar za telekomunikacije pohvalio se da ima puno zainteresovanih kupaca za Telekom

Argumenti SNS-a  protiv prodaje Telekoma 2010.

Za ilustraciju ću da navedem samo tri izjave (iz perioda 2010-2011.) koje su objavljene na sajtu B92.

U tekstu pod naslovom „SNS protiv prodaje Telekoma“ (22.10.2010. godine – izvor: Beta) javlja: Srpska napredna stranka osudila je najavljenu prodaju Telekoma Srbije i ocenila da je takav potez vlasti „nepotreban i loš“. Zamenik predsednika SNS Aleksandar Vučić je rekao da je najavljena prodaja potez „nedomaćinske i neodgovorne vlasti“.

„Neozbiljna je vlast koja ne zna kako da pokriva rupe koje je sama stvorila u budžetu i parabudžetskom sektoru“, rekao je Vučić. Kako kaže, suštinski problem je nepostojanje privredne strategije i princip vlasti da, kako je naveo, krčmi ono što su prethodne generacije sticale.

vucic-telekom

Aleksandar Vučić, predsednik vlade

Pod naslovom „Podneta tužba zbog Telekoma“ (27.04.2011 – izvor: Beta), između ostalog piše: Srpska napredna stranka podnela je Višem tužilaštvu u Beogradu krivičnu prijavu protiv više funkcionera Vlade Srbije zbog privatizacije Telekoma Srbije. Tužba se odnosi na premijera Cvetkovića i članove tima Vlade Srbije zbog sumnje da su zloupotrebili službeni položaj i izvršili prevaru u procesu prodaje Telekoma. Krivičnu prijavu u ime SNS podneo je predsednik te stranke Tomislav Nikolić, a predali su je članovi pravnog tima naprednjaka. 

nikolic-telekom

Tomislav Nikolić, predsednik Republike

Član pravnog tima SNS Marko Đurić rekao je da je prodaja Telekoma osveta vlade budućim generacijama i optužio vladu da vodi pogubnu ekonomsku politiku i da rasprodaje poslednje ekonomske resurse.

„Srbija će ostati bez vitalnih ekonomskih resursa i telekomunikacione strukture koja je dobro od javnog značaja“, rekao je Đurić. „Vlast namerava da novac od prodaje Telekoma zloupotrebi zarad očuvanja svog položaja“, tvrdi Đurić.

U tekstu pod naslovom „Vučić: Telekom bolji u našim rukama“ (20.04.2011 – izvor: Tanjug, Beta), piše: Zamenik predsednika SNS Aleksandar Vučić kaže da SNS zahteva od vladajuće koalicije da odustane od prodaje Telekoma, ocenivši da je reč o „pljački građana“. Da li to, pitao je, znači da će ceo Telekom Srbija biti isplaćen u dve tranše godišnjeg profita, i dodao da se radi o pljački i zločinu prema građanima Srbije kojima se „otima jedino što vredi“. 

Čemu sve to vodi – primeri drugih zemalja

Na tribini u Beogradu sam govorio o slučaju Meksika.

Sprovodeći neoliberalni program Meksiko je privatizovao svoje privredne resurse i ubrzo posle toga doveden u stanje velike spoljne zaduženosti (dužničko ropstvo), te bio prisiljen, kako bi dobio kredite od MMF-a i SAD, da inostranim (u prvom redu američkim) kompanijama garantuje izuzetno povoljne uslove investiranja. Inostrane investicije usmeravaju se u takozvane „makiladore” (maquiladoras), odnosno lanac američkih preduzeća izgrađenih duž granice sa SAD. Ta preduzeća su eksteritorijalna, oslobođena su plaćanja poreza u meksički budžet, radnici rade u ropskim uslovima za mizerne nadnice i u ovim preduzećima nije dozvoljeno nikakvo sindikalno organizovanje. Šteta koju Meksiko ima od „makiladora” procenjuje se na oko 15 milijardi dolara godišnje,  a ogromna masa stanovništva živi u uslovima bede i obespravljenosti, kakva nije zabeležena u Meksiku ni u vreme diktature Dijasa.

Sada bih nešto rekao o iskustvu Hrvatske.

1. Krajem prošle (2014) godine Hrvatski sindikat telekomunikacija uputio je otvoreno pismo političkim strukturama u Hrvatskoj sa zahtevom da se, kako u pismu navode, zaštite hrvatski nacionalni interesi.

U pismu navode da uskoro još 109 radnika dobija otkaz čime će broj radnika koji su napustili kompaniju od 2000. godine dosegnuti 10 hiljada. i zaokružiti brojku od 10.000 radnika koji su napustili kompaniju koja je 2000. godine, nakon prodaje Dojče telekomu, imala 11.400 radnika. U međuvremenu je zaposleno 3.000 radnika, pa ova kompanija u Hrvatskoj trenutno broji 4.000 radnika. Podsećaju da u ovom trenutku preko 3.000 studenata radi na 1.200 radnih mesta u Hrvatskom telekomu, osiguravajući visokoobrazovanu, a najjeftiniju radnu snagu bez punjenja državnog budžeta, sindikat u pismu ističe da je neshvatljivo da vlast dopušta da poslodavci na stalnim radnim mestima, otpuštaju radnike, a zapošljavaju studente za koje, sasvim legalno i po zakonu ne plaćaju doprinose i poreze. Na gubitku su i studenti koji nakon pet godina stalnog rada, nemaju ni jedan dan radnog staža, a i što su prisiljeni produžavati studiranje, jer se jedino kao studenti mogu zaposliti.

U pismu se upozorava na zabrinjavajući problem da Dojče telekom, s jedne strane, svoje potrebe rešava na način da mladim, najkvalitetnijim i visokoobrazovanim zaposlenima nudi zaposlenje u Nemačkoj, a sa druge strane, ukida poslove u Hrvatskoj i seli ih u druge zemlje. Istovremeno Hrvatski telekom ne ulaže dovoljno u razvoj mreže, korisnici su nezadovoljni kvalitetom i dostupnošću usluge ali zato, uprkos daleko nižem standardu, plaćaju više nego građani u Nemačkoj. Dodatno, dok je u Nemačkoj brzina interneta preko 50 Mbita/sec, u Hrvatskoj je 4 – 10 Mbita/sec.

Pismo se završava sledećom rečenicom: Tražimo da Republika Hrvatska zaštiti svoje nacionalne interese, te propiše i primeni mehanizme kojima će profitabilnim stranim poslodavcima usloviti kvalitetnu uslugu i nova radna mesta širom Hrvatske, umesto da izlazi u susret interesima stranog kapitala na štetu radnika.

2. Za vreme ovogodišnje martovske posete predsednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović Nemačkoj, kancelarka Angela Merkel je upozorila na problem koji ima Dojče telekom (većinski vlasnik Hrvatskog telekoma) pošto Hrvatska želi da gradi paralelnu telekomunikacionu mrežu (preko novoosnovanog javnog preduzeća “Odašiljači i veze”) i time ugrožava nemački monopol. Cilj vladine akcije je povezivanje 650 naselja za čiju izgradnju pristupne infrastrukture Dojče telekom nema interes, te da u svakom delu Hrvatske obezbedi  kvalitetan pristup telekomunikacionoj mreži.

Šta činiti?

Otkrivati i javno ogoljavati suštinu onoga šta nam se dešava i šta iz toga sledi. Tek kada toga bude svesna kritična masa ljudi može se očekivati i akcija koja će dovesti do željenih promena.

Lako je delati, teško je razumeti.

Sun Jat Sen (1866-1925), prvi predsednik Republike Kine


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...