Zašto beže sa Kosmeta?

Ana Radmilović

Da li su život u bedi i izneverena očekivanja od državne nezavisnosti – jedini razlozi masovnog iseljavanja kosmetskih Albanaca? Imaju li Srbi na Kosmetu dodatni razlog za strah?

Desetine hiljada kosmetskih Alabanaca, u poslednjih nekoliko meseci, ilegalno su ušle u Mađarsku. Mada je mnogo očiglednih razloga za iseljavanje sa teritorije na kojoj vladaju nezaposlenost i bezakonje, ipak  u javnosti ostaju sumnje da postoje i skriveni motivi za ovako masovnu i iznenadnu seobu.

Sagovornici na temu „Zašto tako masovna seoba Albanaca s Kosova, zašto baš sad i kakve su moguće posledice za Kosovo ali i zapadni Balkan“, imaju različite poglede i različite brige.

Prema bivšem pregovaraču sa Prištinom, Borku Stefanoviću, problem su beda i siromaštvo i tek će biti problema u svim državama i entitetima.

Opasnost za manjine

To su „moderne seobe“ a cilj je zapadna Evropa. Seoba Albanaca s Kosova ne bi trebalo nikoga da raduje. Srpski budžeti biće takođe redukovani, ne postoji proizvodnja. Države ne mogu da vraćaju kredite.

Na pitanje može li se bes eventualnih povratnika (deportovanih iz zemalja EU) i bes stanovnika albanske nacionalnosti usmeriti na Srbe, Stefanović odgovara da uvek postoji ta opasnost kod društava autoritativnog tipa – usmeriti bes na manjinu.

Šta rade Albanci mlađi od 30 godina, koji nemaju posao? Pa mogu eventualno da ruše srpska groblja. Radi se o porastu nepoverenja birača,  dodaje Stefanović, strpljenje se tanji, preko 80% građana albanske nacionalnosti živi u bedi.

U neformalnim razgovorima sa Albancima na društvenim mrežama, mogli smo da saznamo da većina zaista veruje kako Srbi na Kosovu žive u bogatstvu, imaju po tri plate i zaštićeni su kao beli medvedi.

„Šok sistem“ za iseljavanje

Dušan Janjić, ne smatra da je ovde reč samo o bedi.

„To traje već 2-3 godine, a od 2014. je reč o dobro organizovanoj mreži, unosnom biznisu, to je organizovani kriminal i taj kriminal ne može biti samo albanski ili samo srpski, dakle u pitanju je dobra saradnja. Podataka o umešanosti Mađara nemamo“, kaže on i upoređuje ovaj posao sa trafikingom, trgovinom ljudiama.

Nezaposlenost i nemogućnost napretka su problemi kojima se ne nazire kraj, i to nije samo pitanje novca. Na Kosovu nema proizvodnje. Problem Kosova će se nastaviti i menjaće oblike. S druge strane, podseća Janjić, EU ne daje odgovor - deportacija ili vizna liberalizacija. Ilegalni migrant može da se preda i postane tražilac azila i to može da traje od 3 do 6 meseci. 

„Drugi problem je pojava srpskih pasoša kod boraca u Iraku i Siriji. Ko to prodaje pasoše“, pita Janjić.

Na pitanje zašto baš sada i zašto tako vidljivo, s obzirom na to da iseljavanje traje nekoliko godina, Janjić objašnjava kako je primenjen „šok sistem“, kako su januarski pregovori mnoge ohrabrili ali i da će se, uopšte, sa Zapadnog Balkana odlaziti u narednom periodu zbog socijalnog i ekonomskog stanja.

„Kad ide masovan talas i spektakularno medijsko praćenje, kao '89 kad su Čehe prebacivali u Nemačku da se ruši Berlinski zid, a ima sličnosti u metodu, uvek je na delu ozbiljan projekat, isuviše dobro organizovan da bi se objašnjenje svelo na ilegalne grupe“,  poentira Janjić.

Stiže opasno proleće

Rada Trajković upozorava da je, prema nekim izveštajima, od septembra 2014. Kosovo napustilo preko 230.000 Albanaca i da nema evropske države koja može da ih primi. Prema njenim rečima prazno je Podujevo, Vučitrn, Pomoravlje... 

Za Albance obećana zemlja je Nemačka ali sada mnogi žele u Ameriku ili Australiju. Ova informacija poklapa se sa upozorenjem KPS da postoje grupe koje obećavaju Albancima da će im omogućiti boravišne vize na ova dva kontinetna, od čega naravno nema ništa. Ljudi koji daju ovakva obećanja su krijumčari i njihiv razlog  je jasan, oni naplaćuju Albancima da ih prevedu preko mađarsko-srpske granice a, odnedavno, otkako je na toj granici pooštrena kontrola, ide se preko Crne Gore i Albanije u Italiju.

„Zabrinjavajuća je ta seoba“, kaže Rada Trajković,  „jer od njihovog odlaska do dobijanja azila jedan deo će se vratiti. A kad se budu vratili, doći će ispred kosovskih institucija. Tražiće da im vlada obezbedi život. Moguće je rušenje vlasti ili nešto ozbiljnije. Ti ljudi će biti izmanipulisani i moći će da se koriste za razne potrebe. Zabrinjava me,  napetost je svuda, mogućnost oružane pobune protiv vlasti, a Srbi mogu da budu kolaterna šteta.“

Trajkovićeva očekuje opasno proleće.

Sličnu bojazan gaji i novinar Budimir Ničić koji želi da podseti na 17 mart, o čemu takođe nismo ništa znali dok se nije dogodio.

Zatvorenost albanske zajednice (ma koliko nesložna bila unutar sebe) i komentari koje možete dobiti od anonimnih pojedinaca ili instruiranih javnih ličnosti, zapanjujuća za 21 vek, naravno, zabrinjava.  

„Kazala bih da ovakvo pokretanje stanovništva govori da nezavisnost nije zadovoljila Albance i pokreće pitanje redefisanja Kosova. Teško je terati nekoga da prizna državu koju narod ne priznaje, jer u njoj ne može da živi“, kaže Trajkovićeva „dok Srbija, na dnevnom niovu, jača elemente kosovske državnosti“.

Da li kosovski Albanci znaju šta rade

Dakle, razumeli smo da iza ovog biznisa stoji (i) mafija. Da Albanci bez pomoći Srba, a sada i Crnogoraca, ne mogu to da rade sami. Njihov bes na vladu Kosova raste.

Ramuš Haradinaj otvoreno najavljuje „vruće proleće“. Njegovu stranku polako napušta svet koji nije učestvovao u ratu i oko njega ostaje njegovo izvorno jezgro. Na okruglom stolu u Čaglavici pojavio se sa svojim opasnim strukturama. Na nedavne nerede, koje je organizovalo Samoopredeljenje Albina Kurtija, došli su i Albanci iz dijaspore. Nesrećni ministar Jablanović sa svojom nezgrapnom izjavom o divljacima (koji su napali srpski autobus na putu u Đakovicu) bio je zgodan povod ali ne i razlog protesta. Da nije smenjen - vlada bi, verovatno, pala.

Albanija ne komentariše i sve više se distancira od Kosova.  

Šta je cilj i da li kosovski Albanci znaju šta rade, videćemo kad budemo videli posledice ove bučne seobe.

Možete čuti polovične informacije od nepoznatih ljudi, ljudi koji su krenuli „u svet“ i koji će vam ponavljati kako su nezaposleni i kako se „nezavisnost ne jede“ (to je najčešća rečenica), verovatno i sami nedovoljno informisani kakvog su plana deo. Neki, već uveliko pristigli u Nemačku, uistinu veruju da se radi o dobrim krijumčarima koji će njihove sunarodnike spasiti bede i nezaposlenosti.

„Sezona iseljavanja“

Zamenik ministra inostranih poslova u vladi Kosova, Petrit Saljimi, u emisiji Slobodno srpski, objasnio je kako su jesen i zima periodi kada se i Srbi i Albanci i Crnogorci sele i traže azile u zapadnoj Evropi. Situaciju smatra normalnom, „s tim što se ove godine malo povećao broj Albanaca“.  Krivi su, smatra, oni koji dezinformišu narod o obećanim zemljama gde se dobijaju radne dozvole i to čine čak i putem oglasa u novinama. Dakle, krijumčari se otvoreno oglašavaju, nudeći Albancima s Kosova „prevoz“ preko granica. To je nazvao balkanskim ciklusom. On krivi medije i Internet portale koji slikaju nemačke vize, zatim šire dezinformacije o tome kako su „zbog demografske slike zapadnoj Evropi potrebni belci, kako bi bilo manje Alžiraca i sličnih“. Zatim,  ljudi sada mogu jeftiije da odu ilegalno nego sa vizom. Srbija dopušta ljudima da odlaze ali ne i da se vrate kroz Srbiju. Azil dobija manje od 0,5% tražilaca i Kosovo će imati problem sa onima koji će se vratiti još siromašniji, jer su davali novac i napuštali poslove, uzimali kredite i kad se vrate na Kosovo njihova situacija će biti još gora.

Saljimi smatra da su „insinuacije analitičara da odlaze glasači opozicionih partija Ramuša Haradinaja i Vetvendosja“ - gluposti. Ljudi su očekivali više od nezavisnosti i tranzicije, smatra on. Takođe, smatra da na Kosovu nikad nije bilo bolje, od Otomanskog carstva ili Jugoslavije, Rankovićeve okupacije itd. Ekonomska situacija, kaže, nikad nije bila bolja, bez obzira na to što su fabrike zatvorene.

Da li Srbi smetaju

Jedan anketirani građanin Prištine smatra da je kriva ekonomska situacija a i politika Srbije koja ih pušta, a možda i Mađarska, samo ne zna zašto to rade... Razumniji shvataju da je Kosovo jedina država koja je zatvorena i odakle nema izlaska. Srbi strahuju da se nešto sprema i krije.

Između 650 i 750 hiljada Albanaca s Kosova su legalni građani EU. Kosovo ima jaku dijasporu.

Predsednik Skupštine Kosova, Kadri Veseli, očekuje da će preostale zemlje Evropske unije, koje to još nisu učinile, vrlo brzo priznati nezavisnost Kosova. Predsedništvo Skupstine Kosova odlučilo je da se 17. februara, povodom sedme godišnjice nezavisnosti Kosova održi svečana sednica parlamenta.

„Zašto sad i zašto tako masovno?“, ponavlja pitanje Fadil Lepaja, analitičar iz Prištine. „Hm, to vam je kao krvarenje koje nikad nije prestalo. Kao socijalni ventil koji je pokrivao lošu vladavinu okrenutu ka ličnom bogaćenju pojedinaca i grupa a ne ka razvoju ekonomije ili efikasnijim institucijama.“

Na pitanje da li Srbi imaju razloga za strah, s obzirom na to da uvek kada Albanci krenu u neku masovnu akciju Srbi stradaju, odgovara:

„Ma i Srbi i Albanci treba da se oporave od ratne i poslijeratne psihoze, da neko kuje zavere ili da postoji, u najmanju ruku, globalna konspiracija protiv njih. Jednostavno, evropska zajednica i SAD pokušavaju da nas izbave iz srednjovekovne logike, iz barikada, u svet otvorenih granica i mogućnosti, ali tamo se jednostavno ne može guslama ili ostalim epskim instrumentima uz koje pjevamo stradanja ili  osvetu protiv jednih ili drugih.“

O podatku da je mađarsko-srpska granica zatvorenija misli da to neće zaustaviti ovaj fenomen. Samo će „poskupeti kartu“. Profitiraće trafikanti među Srbima i Albancima koji zajedno rade na tom projektu. Veruje da će ceo region biti deo EU i da mi, na tom putu, smetamo jedni drugima nekim snovima iz Srednjeg veka, predrasudama... ali i da srpska politika doprinosi zategnutoj situaciji i odnosu dva naroda. Kada bi Srbija popustila, Kosovo bi dobilo viznu liberalizaciju. Na pitanje da li je to huškanje i da li zbog tog uverenja da Srbija nešto ometa mogu da nastradaju Srbi na Kosovu, odgovara da ne mogu da nastradaju iako nesposobna politika uvek traži krivca vani.

„Bojim se da više ne možemo da služimo toj svrsi“.

Seoba bez uverljivog objašnjenja

Ostaje pitanje, zbog čega se i dalje ističe priznanje Kosova ukoliko sami Albanci, koji su toliko želeli nezavisnost, sada govore kako se „nezavisnost ne jede“.

Dalje, zbog čega vizna liberalizacija, ukoliko će ko zna koliko Albanaca pohrliti u zemlje EU, a EU poslednjih godina, usled krize, nije raposložena prema strancima bilo koje boje i nacije, posebno ne prema jeftinoj radnoj snazi. Desne partije u Uniji sve više, preuzimajući socijalnu retoriku, dižu glas protiv doseljavanja i jačaju u toj obećanoj Uniji – iz koje (neki) mediteranski narodi već žele da izađu.

I, naravno, ostaje večiti strah kod Srba koji, zbog razlike u mentalitetu, nisu nikada bili u stanju da predvide i razumeju planove kosovskih Albanaca niti da pojme kako je moguće naterati toliki broj ljudi na bilo šta - od iseljenja do napada (kakav je bio 17. marta) preko unisonog ponavljanja jednih te istih fraza, bile one „nezaposlenost, nezaposlenost“ (kao sada, iako među migrantima ima i zaposlenog sveta i obrazovanog i onog sa dobrim standardom) ili „urime paravasi“ (živela nezavisnost), do nekih mnogo gorih, koje možemo nazvati ratnim pokličima.

Zašto sad, i zašto tako masovno?


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...