Mir daleko, u rukama papir iz Minska

Petar Popović

“Vredelo je. Imamo zračak nade.., ali ne iluzije!”, rekla Angela Merkel. “Ne baš najbolja noć u mom životu, ali jutro je bolje”, rekao Vladimir Putin. “Duga noć, ali imamo sporazum”, izjavio Fransoa Oland. Ima li unutar tih utisaka osnova za veru u ukrajinski mir?
(Minsk, 11.02.2015 - sastanak lider Rusije, Nemačke, Francuske i Ukrajine u Minsku, povodom rešenja situacije u Ukrajini: Alexander Lukashenko, Vladimir Putin, Angela Merkel, Francois Hollande, Petro Poroshenko)

1. Obustava vatre koja će početi u ponoć između 14. i 15. februara;

2. Povlačenje teškog naoružanja u toku dve nedelje, počev od 17. februara;

3. Amnestija za zarobljene tokom borbi;

4. Povlačenje iz Ukrajine svih inostranih milicija i razoružanje ilegalnih grupa;

5. Ukidanje restrikcija u zonama koje kontrolišu pobunjenici;

6. Decentralizacija za regione pod kontrolom pobunjenika do kraja 2015. i

7. Uspostavljanje do kraja 2015. ukrajinske kontrole na granici prema Rusiji.

To je tih sedam tačaka dogovora političkih vođa Evrope, Ukrajine i Rusije, Angele Merkel, Fransoa Olanda, Pjetra Parošenka i Vladimira Putina, zbog kojih je ovo četvoro lidera - koji ne skrivaju da jedno drugome nisu po volji, da se od slučaja do slučaja čak teško i podnose (Putin-Parošenko!) - provelo petnaest časova u jednoj istoj prostoriji u Minsku, da bi se u četvrtak ujutro ukazali pred javnošću “zgužvani kao putnici voza Beograd-Bar”, ali sa spiskom, za koji, svaki svojim rečima, kažu jedno isto – ovo nije mir, ali jeste sporazum o prekidu vatre. Ukoliko se neprijateljstva prekinu onda i mir ima šansu!

Spasavanje nade

“Vredelo je”, saopštila je Angela Merkel. “Imamo zračak nade.., ali ne iluzije!”, rezimirala je Nemica to što je, po njenom mišljenu, postignuto tokom stresne noći. Pojavila se smoždena umorom. U njenom slučaju, belorusko “bdenije” sledilo je neposredno posle “šatl-leta” nemačke diplomatije na drugu stranu Atlantika, u Vašington, gde je kancelarka Nemačke morala da za nemačko-francuski mirovni pokušaj izbori saglasnost Amerike.

SAD su za “rešenje” ratnom kampanjom Kijeva protiv federalista. Ako Obama, međutim, ipak nije izrazitije omalovažio mirovni pokušaj Evropljana, to je samo zbog toga što u ovom trenutku oružane snage Kijeva trpe poraze i ne osiguravaju materijalne uslove za američko-ukrajinsko “rešenje”.

“Ne baš najbolja noć u mom životu, ali jutro je bolje”, prvo je što je o skromnom učinku evropske diplomatije izjavio Vladimir Putin. Suštinski, izrazio je to isto osećanje da obnovljeni proces nije bez nade. Bez obzira na složenost, “uspelo nam je ipak da se dogovorimo o glavnom”, rekao je šef Kremlja.

Zašto toliko dugo, produžio je Putin. “...Zbog toga što kijevske vlasti sve do danas odbijaju direktne kontakte s predstavnicima Donjecke i Luganjske narodne republike”. Te republike jesu nepriznate, ali potrebno je “poći od stvarnosti života” i, “ako svi žele da se dogovore o izgradnji odnosa na dugi rok, neophodno je poći na direktne kontakte”, rekao je Putin.

Kijev i federalisti posredstvom “tumača”

U Minsku takvih, za šefa Rusije “neophodnih”, direktnih kontakata Parošenka i pobunjenika nije bilo. Režim u Ukrajini ne želi da eventualnim priznavanjem federalista za ravnopravne sagovornike, samom simbolikom pregovaranja prejudicira status i eventualna kasnija rešenja, tako što bi olako skliznuo na teren konfederalnosti – što je, pak, ključno za šta se u Ukrajini zalaže Rusija.

U tom smislu, gospođa Merkel i Putin, istupili su kao “de fakto” stubovi diplomatske igre, međutim i kao uticajni sekundanti. Bili su prinuđeni da, svak u svom uglu ringa, iznude od aktera na bojištu minimum popustljivosti.

Kancelaru Nemačke to je bilo teže ostvarivo. Pozicioniran između dve potpore, a čvrsto oslonjen na obe, Parošenko je ušao u pregovore priteran vojnim debaklom oružanih snaga Kijeva u Donbasu – gde je ovog trenutka pet hiljada pripadnika armije u obruču snaga federalista u Debaljcevu.

Ipak, šef Ukrajine postupa onako kako kažu njegovi, u Minsku otsutni ali ipak uticajniji američki sekundanti. Kijev veruje da su pregovori Evropljana i Putina i, od Nemačke isforsirano njegovo učešće, iznuđeno zlo, na svu sreću privremeno. Sasvim prikladno distanci i suzdržanosti koju prema pokušaju Berlina i Pariza iskazuje Amerika.

Pet minuta za mir

U Vašingtonu, Angela Merkel je nastojala da Baraka Obamu ubedi u svrsishodnost nastojanja Nemačke i Francuske da se u Ukrajini, s obzirom na stanje na terenu, izlaz potraži politikom, i apelovala je za vreme – da to bude pre nego što Vašingtion u ukrajinsko krvavo kupatilo dobaci režimu u Kijevu već spremljeno američko oružje.

Na zapadu Evrope, dakle ne računajući Poljsku koja podstrekavana preko okeana opasno kreše šibicom uz barut – i političarima, a ne samo javnosti, polaze uz leđa ledeni žmarci, od pomisli na mogućnost “pravog rata” u Ukrajini, uz otvoreno angažovanje SAD i Rusije.

U slučaju da Amerika uradi što je naumila, Rusija će biti brža i, pre nego što američko oružje bude u Ukrajni, separatisti će na raspolaganju imati sve što im Rusija može pridodati – preneo je britanski Gardian, iz mišljenja koje o problemu ima Međunarodni institut za strateške studije u Londonu.

Evropom se širi strah da će se rat u Ukrajini intenzivirati, proširiti i učiniti nestabilnom i Evropu, ne samo Ukrajinu.

Merkel i Oland su dobili priliku koju su tražili, ali uočljivo je Obamino stajanje po strani, kako bi od početka bilo jasno da SAD sa ovim “misionarstvom” Evropljana nemaju nikakve veze. Uostalom, od toga što je dogovoreno svaka od strana lako može odstupiti, u trenutku kada joj to bude odgovaralo.

Taj predah u korist mirovih inicijativa prihvaćen je u Vašingtonu iz razloga oportunističkih, kako arogancija Amerike ne bi dodatno potencirala ono što jedan deo javnosti Evrope već sada oseća, da SAD svoje interese gospodarenja svetom ostvaruju na račun zasecanja u ekonomske veze zapadne Evrope i Rusije i destabilizacijom prilika na starom kontinentu.

Od Atlantika do Tihog okeana

Ključno nedogovoreno pitanje je pitanje ustavnog uređenja Ukrajine. Usaglašeno je da Ukrajina treba da ostane u svojim državnim granicama, ali nije dogovoreno u kakvom ustavnom ustrojstvu i sa kakvim pravima za Donbas. Ostavljeno je da se to reši u produžetku procesa, u budućnosti.

Tokom noći, bilo je trenutaka kada je izgledalo da će Parošenko biti taj koji će prekinuti pokušaj mirenja. Ustajao je, izlazio je i vraćao se – navodno, prigovarajući da je tokom pregovora “pod opštim pritiskom” i Putina i Evropljana. Ukrajina će “zauvek ostati unitarna” i neće se federalizovati, izjavio je predsednik Ukrajine posle konferisanja.

Predstavnici pobunjenog Donbasa, Aleksandar Zaharčenko i Igor Plotnicki, nisu učestvovali u pregovorima, čime je izražen njihov neravnopravan status, ali pristupili su potpisivanju dokumenta o prekidu vatre. Papir ima trinaest tačaka, i sadrži aneks, gde se navodi šta se očekuje od Kijeva u polju decentralizacije Ukrajine i većih autonomnih prava za Donbas. Papir su potpisali OBSE, Parošenko i regionalisti. Putin, Merkel i Oland, potpisali su zajedničku izjavu.

“Lideri ostaju privrženi ideji sazdanja opšteg humanitarnog i ekonomskog prostranstva od Atlantika do Tihog okeana na osnovu punog uvažavanj međunarodnog prava i principa OBSE”, kaže se na kraju zajedničkog saopštenja s potpisima četvorke.

Zaharčenko je za sporazum rekao da je to “velika pobeda za Donjecku i Luganjsku narodnu republiku”. Plotnici je izjavio da “Ukrajina dobija priliku, kako bi izmenila ustav i promenila svoje držanje”. 

Ako se ovaj sporazum prekrši “neće više biti novih nagodbi i memoranduma”, izjavio Zaharčenko.

“Duga noć, ali uspeli smo da dođemo do sporazuma, do prekida vatre i sveobuhavatnog političkog rešenja za ukrajinsku krizu”, izjavio je predsednik Francuske Fransoa Oland.

Saglasno vestima, Putin je noćas zahtevao da Kijev naloži da opkoljeni u Debaljcevu polože oružje i izađu iz blokade.

Dejton ili Srpska Krajina

Gardian danas piše o “evropskim ustupcima” Putinu, te navodi da će se Moskva pitati “tokom pregovora o pojedinostima i efektu sporazuma o slobodnoj trgovini Ukrajine i EU”. Zatim, da su sporazumu “priheftani” brojni uslovi (Rusije) koji se tiču “specijalnih prava” za pro-ruske teritorije. Onda, obavezom (Ukrajine) da obnovi centralno finansiranje socijalnih pomoći i davanja i pro-ruskim oblastima. A, takođe, i obećanjem Nemačke i Francuske da će se olakšati “finansijski transferi i obnoviti srušen bankarski sistem”.

Najambiciozniji politički zahtev je da Kijev do kraja godine sačini ustavni nacrt, čiji bi ključni deo bio taj sa obećanom decentralizacijom i specijalnim statusom za otcepljene regione. Elementi tog statusa sadržani su u aneksu sporazuma a tiču se lokalne kontrole nad policijom, sudom i pravosudnim sistemom, kao i regulacije prekogranične saradnje regiona i Rusije.

Moskva se energično usprotivila zahtevu Kijeva i Evrope da granicu s Rusijom kontrolišu snage Kijeva. Argument je da bi na takav način Rusija sama omogućila da se oko regiona koje podržava stegne obruč i da se njihovo autonomaštvo uguši. Sporazum kaže, Ukrajina će uspostaviti kontrolu granice kada se u “federalnim” provincijama obave izbori, ali aranžman će se sprovesti tek pošto novi ustav Ukrajine i režim specijalnog statusa stupe na snagu.

Zanimljivo ili ne, tek mnogi koji pišu o borbi za zelenim stolom, i nastoje da sve iznesu jasno, pribegavaju modelima “rešenja” u tragičnom komadanju Jugoslavije. Na primer, ovo što je papirom iz Minska ponuđeno Donbasu, upoređuje se s “darovima” moćnika Srbima u Srpskoj Krajini, da žive u iluziji dok SAD ne osposobe Hrvatsku za “trajno rešenje”. Dok, opet, za ono što za ukrajinske Ruse traži Moskva, nazivaju ukrajinskim “Dejtonom”.

Bude li sada potrebno da se zaključi šta je federalistima doneo Minsk, moglo bi se reći – obećan im je onaj predah Srpske Krajine, s čim bi trebalo da budu zadovoljni, dok se ne sazdaju okolnosti za ukrajinsko “trajno rešenje”. To je u toku.

Iz Arizone je u ponedeljak u jednu bazu u Nemačkoj prebačeno oko 300 američkih pilota i dvanaest A-10 tanderbolt II, aviona namenjenih vazdušnom udaru po tenkovima – uz objašnjenje da će aparati i posade učestvovati u vojnim vežbama koje će uključiti i NATO saveznike u istočnoj Evropi. Avioni će se rasporediti na “isturenim položajima” istočnoevropskih članica NATO, izjavio je vazduhoplovni govornik Pentagona, kako bi se demonstrirala “privrženost SAD bezbednosti i stabilnosti Evrope”.

Jedina razlika je što uz Donbas nije Srbija nego Rusija. SAD žele da provere razliku i Evropa je s pravom zabrinuta. 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...