Gorivo od biološkog otpada

Izvor:   Dojče Vele

Trulo voće i povrće sa „zelenih“ tržnica, koje predstavlja problem i za gradski otpad, prerađuje se u postrojenju u Štutgartu i od tog biološkog otpada dobija se gorivo za automobile - plin i dizel.

Na svim tržnicama se gomila biološki otpad - trulo voće i povrće koje je čak problem uništiti. U Štutgartu radi probni pogon koji biološki otpad pretvara u dragocjeno gorivo za automobile - u plin i dizel.

Takozvani bioplin, metan koji nastaje fermentacijom biološke mase, već je odavno poznat kao dragocjen izvor energije. Do sad su takvi mini-pogoni bioplina uglavnom nastajali na velikim poljoprivrednim dobrima, ali znanstvenici instituta za primijenjenu znanost Frauenhofer, odjela za biotehnologiju iz Štutgarta su se odlučili pozabaviti i otpadom tamošnje veletržnice.

Od početka ove godine radi pogon koji prerađuje otpad koji se stvara na svakoj „zelenoj“ tržnici - voće i povrće koje je trulo i koje je do sad bio problem za gradski otpad. Jer takav otpad u pravilu ima previše vode u sebi, što znači da ga se ne može samo tako staviti u spalionice smeća. Ali upravo taj nedostatak je i golema prednost, upozorava Ursula Šlisman (Ursula Schließmann) iz ovog projekta „Otpad sadrži mnogo vode i malo celuloze, što znači da je idealan za proces vrenja“. Štoviše, nije samo poželjan otpad sa tržnice, dobro služi i otpad iz kantina i restorana.

Probno postrojenje Frauenhofer Instituta u Štutgartu
Probno postrojenje Frauenhofer Instituta u Štutgartu

Salata nije isto što i limun

No znanstvenici su u veletržnici Štutgarta imali još jedan problem - otpad nikad nije isti. Ponekad ostane gomila trule salate, ponekad je to pošiljka limuna koji više nije za jelo. A to znači da je onda i smjesa veoma kisela, što se nipošto ne dopada glavnim junacima ovog procesa, mikroorganizmima koji razgrađuju hranu u metan. To je bio najveći problem - sustav upravljanja koji će točno dozirati različite vrste otpada kako bi mikroorganizmi imali uvijek slični okoliš, objašnjava znanstvenica.

Rezultat je - plin koji već za nekoliko dana može biti korišten kao gorivo za automobile. Ali niti to nije sve. Smjesa koja ostane nakon procesa fermentacije je još uvijek bogata dušikom i fosforom i tim ostatkom se onda bave drugi junaci ove pretvorbe otpada u dragocjeno gorivo - posebne alge koje su sposobne tu tekućinu pretvoriti u nadomjestak za ulje dizel-motora. U trećem postupku se prerađuje i mulj koji ostane nakon svega toga, opet u metan. Nakon toga, od čitavog brda trulog voća i povrća više ne ostane ništa - osim širokog osmjeha vozača automobila.

Ne koristi se hrana - nego „pravi“ otpad

Štutgartom već voze prva vozila koja se pokreću iz ovog probnog pogona projekta nazvanog Etamaks. Njega je pomogla i Njemačka vlada sa šest milijuna eura, ali su gotovo svi uvjereni kako je to dobro potrošen novac. Jer najveći problem - i povod opravdanim kritikama dosadašnjeg „bio“-goriva je bila činjenica da se hrana uistinu pretvarala u gorivo. Drugim riječima, dilema je glasila, hoće li netko pojesti kukuruz, ili će on biti pretvoren u gorivo i biti utočen u spremnik automobila.

Kod ovog projekta je riječ o preradi otpada koji se više ne može koristiti za hranu. Doduše, Njemačkoj ne služi baš na čast činjenica da gotovo polovica hrane koja se nudi potrošačima u ovoj zemlji na koncu završi u smeću. To je gotovo 20 milijuna tona bačene hrane na godinu. I iz udruge za zaštitu okoliša upozoravaju kako bi prvenstveni cilj zapravo trebao biti smanjivanje količine bačene hrane. Isto tako, upozoravaju kako niti ovo biološko gorivo ne smije biti isprika da se prestane štedjeti i da okončaju napori oko proizvodnje automobila koji će trošiti manje goriva.


Upozorenje:

Web časopis Balkan Magazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavlja stavove redakcije Web časopisa Balkan Magazin.

captcha image
Reload Captcha Image...