Amerika i svet: Globalni intervencionizam opadajuće supersile

Miloš Obradović

Međunarodni odnosi će se promeniti ili kada dođe do promene unutar SAD ili kada se suoče sa zidom koji će sprečiti nametanje njihove volje, a to bi moglo da se desi u Ukrajini, smatra Džejms Džatras, politički analitičar i bivši američki diplomata
(foto, uništeni voz na jugu Srbije tokom NATO bombardovanja 1999.)

Pošto su rukovodstva Pravnog i Fakulteta političkih nauka iz Beograda odbila da ugoste dr Eduarda Agirea, profesora Međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu la Pampa u Argentini i Džejmsa Džatrasa, zamenika direktora Američkog instituta u Ukrajini, bivšeg američkog diplomatu i spoljnopolitičkog analitičara Senata SAD, u Institutu za evropske studije održan je u petak 9. maja okrugli sto “Amerika i svet: Globalni intervencionizam opadajuće supersile” na kome su njih dvojica govorili o savremenom međunarodnom pravu podređenom jednoj sili čija moć izgleda da opada.

Agire, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Kontrola globalnog kažnjavanja”, kritikuje tehniku kažnjavanja, kako on naziva ratove koje SAD vodi po svetu, gde ni nema kontakta sa njihovom vojskom dok se zemlje bombarduju sa velike visine, koriste pametne bombe i bespilotne letelice. To nije samo kritika doktrine,već i institucija kakve su Međunarodni sud za Irak ili za Jugoslaviju.

agire dr

Eduard Agire

Međunarodni odnosi skoro nikada nisu demokratski

SAD su zemlja sa četiri odsto globalne populacije, daje 25 odsto globalnog BDP-a, a troši 50 odsto ukupnih vojnih izdataka u svetu.

“Međunarodni odnosi nisu odnosi jednakosti, skoro nikada nisu demokratski, a često nisu ni sa dobrovoljnim pristankom svih učesnika. Oni predstavljaju odnose fizičke snage i sukobi deluju kao projekcija kapitalizma u svojoj poslednjoj, imperijalističkoj fazi. Hegemonizam su imperijalne sile koristile u celoj istoriji, ali nikada ovako vešto, gde su stvorile globalni sistem kažnjavanja uz velike monopole u sferi komunikacija i uz nove informacione tehnologije koje postaju suštinski faktor u organizovanju svakodnevnog života”, rekao je Agire, dodajući da su neke zemlje poslednjih godina uspele da shvate dimenzije te dominacije i upustile se u borbu protiv toga.

Prema njegovim rečima, pokušaji da se dođe do autonomije doneli su konsenzuse o novim paradigmama i rodili novu kritičku misao koja se suprotstavlja kulturnoj dominaciji hegemonskih sila. On takođe ističe da je imperijalističko ponašanje zadržalo sličnosti sa ranim kapitalizmom gde se sistem vrednosti bazira na korišćenju sile, pozivanje na politički realizam i teza o vakuumu moći.

“Rodila se nova alternativna kritička misao koja se suprotstavlja kulturnoj dominaciji hegemonističkih sila", rekao je Agire. On je, međutim, primetio da alternativni procesi, koji se stvaraju kroz saveze zemalja u Južnoj Americi, još nisu uspeli da ponude koncept razvoja koji bi zamenio zapadni model.

"Tačno je da naše zemlje nisu u stanju da ponude alternativni koncept razvoja, a to je zato što se naš sistem bazirao na kočenju razvoja naših zemalja i ograničavanju na razvoj pojedinih poljoprivrednih kultura, kao i deo namere da se naše zemlje deindustrijalizuju", objasnio je Agire.

On je istakao da je rešenje u procesu inkluzivnosti, odnosno uključivanju isključenih slojeva u razvoj, i naveo da Argentina i Brazil intenzivno sarađuju na razvoju projekata.

“Meki puč” ili “obojena revolucija”

“Imperijalno koncept se zasniva na nametanju civilizacijske misije zemljama koje se smatraju zaostalim. Te zemlje, koje skoro uvek poseduju prirodna bogatstva, ili su predmet vojne agresije ili rata niskog inteziteta. U Latinskoj Americi se vodi novi oblik rata koji zovemo “meki puč”, a u Evropi se zove “obojena revolucija” i sprovodi se uz korišćenje vojnih, političkih, pa čak i pravosudnih struktura. Izazov za narode Latinske Amerike je rekonstrukcija metanarativa za koji se mislilo da je završen padom Berlinskog zida i raspadom Sovjetskog Saveza”, zaključio je Agire.

Džejms Džatras koji je 30 godina deo američkog administrativnog aparata, što radeći u Stejt departmentu što u Senatu, ističe da je zabluda u svetu, a posebno u Rusiji, da iza američke spoljne politike stoje nacionalni interesi, već da se radi o ideologiji.

“Nijedan učesnik američke spoljne politike ne bi se složio sa tvrdnjom da je SAD imperija. Oni iskreno veruju da su tu samo da pomognu u uspostavljanju prava i slobodnog tržišta iz najčistijih namera. Na kontra pitanje, šta bi bilo da Rusija ili Kina uvuku Kanadu ili Meksiko u vojni savez koji bi makar implicitno bio protiv Amerike, njihov odgovor je “to je nešto drugo”. Ovde ne govorimo o nacionalnim interesima već ideologiji, a većina ljudi koji vode spoljnu politiku ni ne znaju šta su nacionalni interesi. Po tome se i razlikuje američka imperija od imperija iz 19. veka. U 19. veku imperije su iz kolonija izvlačile resurse, a SAD je posle Drugog svetskog rata, protivno svojim ekonomskim interesima, pomagala Nemačku i Japan koje su osvajale američko tržište. Oni stvarno veruju da su paradigma progesivnog čovečanstva”, tvrdi Džatras.

Ovakvo shvatanje da ste automatski u pravu i ko se ne slaže sa vama automatski je loš, videlo se i na ovim prostorima, objašnjava Džatras, kada su za sve bili krivi Srbi, a muslimani i Albanci uvek bili u pravu. Uverenost u svoju ispravnost, smatra ovaj analitičar, dovodi do toga da SAD uvek misle da imaju moralno pravo, a da su ovi drugi đubrad, i tada u upotrebi taktike nema nikakvih skrupula.

dzejms dzatras

Džejms Džatras

Hitlerizovanje protivnika

“U skladu sa tim se radi i demonizacija protivnika. To izgleda kao izbor za Hitlera meseca. Ko god da se suprotstavi biva hitlerizovan, Hitler je nešto najbolje što se dogodilo Holivudu i američkoj spoljnoj politici”, ironičan je Džatras.

On ukazuje i na fenomen “duboke države” gde su isprepleteni povezanost tajnih službi, interesi vojnog kompleksa i informacionih i finansijskih sistema.

“U SAD se manje zna nego van nje da vlada SAD upravo prinuđuje svaku finansijsku instituciju na svetu da bude desna ruka američkog ministarstva finansija. Nisam siguran da postoji rešenje za povratak na poštovanje pravila u međunaordnom sistemu. Kao što kaže izreka “svako zna da od akvarijuma napravi riblju čorbu, ali niko ne zna da napravi akvarijum od riblje čorbe”. Kada neko nekažnjeno u kontinuitetu krši pravila, onda je teško očekivati da se može vratiti na poziciju da se pravila poštuju. Bilo kakava promena međunarodnog sistema mora biti zasnovana na promeni unutar SAD koje već sada dostižu granice svojih sposobnosti. To može biti bilo šta, na primer nova finansijska kriza koju neki najavljuju ili uvođenje nove rezervne valute umesto dolara. Druga opcija je da se napolju SAD suče sa zidom koji sprečava nametanje njihove volje i to bi moglo da bude ovo što se dešava u Ukrajini. Nadam se da će saveznici SAD u Evropi konačno smoći snage da kažu ne Americi. Već sada se može videti frustracija u administraciji zbog toga što Evropa ne želi da uvede sankcije Rusiji”, kaže Džatras.

On je rekao da u SAD raste nezadovoljstvo američkom spoljnom politikom, ali da američki politički sistem ne dopušta pravni mehanizam koji bi nezadovoljstvo američkih građana i dela establišmenta pretvorio u političku moć. Zato bi, kako navodi, suštinska promena američkog kursa morala da dođe ili kroz još drastičniji ekonomski kolaps unutar same SAD ili "ako se izvana suoči sa gvozdenim zidom koji bi spriječio da provodi svoju volju". On je ocenio da nije tačno da je problem to što Amerika ne priznaje `ne` kao odgovor, nego da je problem to što niko i ne kaže `ne`.

"Krajnje je vrijeme da neko kaže ne", zaključio je Džatras.

Okrugli sto organizovali su Institut za evropske studije iz Beograda i Nevladina organizacija "Istorijski projekat Srebrenica" iz Haga, a skupu je prisustvovao i potpredsednik Republike Srpske Emil Vlajki.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...