Iz strane štampe: Neuro-teologija - Vera je doping za mozak

Priredila N.J.

Vera pokreće brojne neuronske mreže. Ona deluje direktno na mozak verujućeg pojedinca, bilo svesno u stanju molitve, bilo nesvesno u svakodnevnim situacijama. Efekti su često blagotvorni
(ilustracija, naslovna strana francuskog časopisa Science&vie - Nauka i život, sa temom "Zašto verujemo u Boga")

Nije postojala ni civilizacija, ni epoha koju nije obeležila vera u bilo kom obliku. Nije slučajno da je čovekov duh stvoren da živi u simbiozi sa idejom o Bogu, bilo da sebe smatra verujućim ili neverujućim, piše u časopisu Science et Vie /…/

Zahvaljujući najnovijim tehnikama snimanja mozga došlo se do novih saznanja o efektima vere: struktura našeg mozga razvija veru.

„Ne postoji zona mozga specijalizovana za veru“, precizira Endru Njuberg (Andrew Newberg), direktor odseka za istraživanja u oblasti neurologije na Univerzitetu Tomas Džeferson (Thomas-Jefferson) u Filadelfiji, SAD.

scinece i vie-naslovna

Naslovna strana francuskog časopisa Nauka i život

Posledice vere na mozak

„Naprotiv, misleći na Boga, pojedinac pokreće moždane mreže koje upotrebljava u svakodnevnom životu. Izgleda, međutim, da se one aktiviraju još intenzivnije, ili sledeći originalne šeme, što može da ostavi utisak da se odigrava nešto posebno, mistično.“

Obraćajući se Bogu, preko molitve na primer, vernik aktivira delove mozga kao što je, između ostalog, prefrontalni korteks, kao da priča sa nekom drugom osobom, kao da je Bog prisutan i može da mu odgovori. 

Dakle, reč je o „božanskom“ razgovoru, bar sa aspekta mozga, za koji ateisti ne bi bili sposobni, čak i da mole iz sve svoje snage.

Vera može da ima psihološke posledice. „Neke deluju kao zaista vrlo blagotvorne za zdravlje“, komentariše neuropsiholog Džordan (Jordan) Grafman, sa Univerziteta Nordvestern (Northwestern) iz Evanstona (SAD) koji je ovoj temi posvetio jednu studiju.

Neuroteološka istraživanja potvrđuju da molitva omogućava da se smanji bol, što potvrđuju posmatranja tokom kojih je ustanovljeno smanjenje aktivnosti frontalnog i parietalnog korteksa.

Vera ima ulogu i uticaj i bez pribegavanja bilo kakvom ritualu, na skoro nesvestan način. Na taj način, vera izgleda omogućava da se smanji teskoba (anksioznost) kod osobe koja je suočena sa svojim sopstvenim greškama, smanjujući aktiviranje mreža zadnjeg korteksa vezanih za negativne misli.

U svakoj pomalo stresnoj situaciji izgleda da vernici dobijaju kognitivno smirenje. Takođe, imaju bolju samokontrolu. Vera utiče i na vremenske predstave: u odnosu na nevernike, verujući su skloniji da odbiju nagradu koju mogu da dobiju odmah ukoliko znaju da ih veća nagrada čeka kasnije.

vera-slika-1-

ilustracije: 2) povećava raspon pažnje... 3) ...i podstiče na introspekciju

Mreža nagrađivanja

Konačno, pokazalo se da se religijska verovanja međusobno podstiču: jedna američka studija iz 2018. godine, u kojoj je učestvivalo 19 mormona, pokazala je da se prlikom verskog pričešćivanja aktivira neurološka mreža vezana za dobijanje nagrade – ista ona koja se aktivira prilikom uzimanja droga ili za vreme seksualnog odnosa i podstiče na ponavaljanje iste aktivnosti.

Vera pokreće brojne neuronske mreže. Ona deluje direktno na mozak verujućeg pojedinca, bilo svesno u stanju molitve, bilo nesvesno u svakodnevnim situacijama. Efekti su često blagotvorni.

Takođe, snimci (2) pokazuju da vera deluje kao doping za pažnju. Frontalni lob mozga se snažno aktivira. Kapacitet koncentracije, razmišljanja ili upravljanja emocijama – poboljšava se kod vernika.

vera-slika-2-

Slika 2.

Molitva (pokazuju snimci) smanjuje aktivnost u zoni mozga koja je odgovorna za orjentaciju u prostoru i u vremenu. Vernik se dakle odseca od sveta koji ga okružuje i prolazi kroz mističko iskustvo.

Naravno, sve te izvanredne moždane funkcije mogu da se aktiviraju i na drugi način – meditacijom ili hipnozom u cilju smanjivanja bola.

„Jedan ateista može da bude uzbuđen Mocartovim koncertom i to će na kognitivnom planu biti približno transcendentalnom iskustvu“, kaže Endru Njuberg. „Vera je odgovor na dve osnovne potrebe mozga: prva je da bude održavan tako što će dobiti koncepte o svetu i moralni smisao; druga je transcendencija koja mu omogućava da se poveže sa onim što ga prevazilazi“.

Vera, pravi neurostimulans. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...