Strane investicije u Srbiji - IKEA i "Južni tok" (3)

prof. dr Mlađen Kovačević

(Referat sa savetovanja koje je organizovalo Naučno društvo ekonomista Srbije na temu “Strane direktne investicije i privreda Srbije)

Zbog svega navedenog mala je verovatnoća da će tzv. strane direktne investicije u većoj masi dolaziti u Srbiju, a pogotovu da će najuglednije strane kompanije pokazati interes za veće ulaganje. Istina, trenutno su aktuelna ulaganja poznate IKEA, a u manjoj meri tzv. “Južni tok”.

Nerealna očekivanja

Pre nekoliko meseci na sva zvona je objavljeno da je postavljen kamen temeljac za podizanje prve robne kuće u Srbiji čuvene IKEA, gde će ona biti otvorena tokom 2017.godine. Za sada se zna  da Srbija toj firmi obezbeđuje besplatno zemljište i sve priključke besplatno, a verovatno je da će i ona dobiti donacije za novozaposlene radnike.

Generalni direktor te kompanije za Jugoistočnu Evropu Stefen Vanoverbeke je izjavio da će u njoj biti ponuđeno čak 9.500 proizvoda. On je izjavio da je u planu da se do 2025. god. u Srbiji podignu još četiri robne kuće. Pošto IKEA trenutno ima 375 robnih kuća širom sveta i da planira da, pored Srbije, do 2025.g.otvori još osam robnih kuća, zvaničnici i pobornici ideologije neoliberalizma ističu da će Srbija kroz prodaju svojih proizvoda preko te ogromne mreže ostvariti obimnu prodaju i visok prihod i da je, zbog toga, to jedna od vrednijih stranih direktnih investicija.

Nažalost, po mom ubeđenju, to verovanje je, najblaže rečeno, nerealno. Sama činjenica da se trenutno u njenim robnim kućama širom sveta iz Srbije prodaje samo tri proizvoda – oklagije, drvene varjače i drvene daske za sečenje – sama po sebi mogo govori. Istina, rukovodstvo IKEA je pokazalo interesovanje „da što više domaćih kompanija iz prehrambene i drvne industrije uključi u svoj sistem dobavljača“. Međutim, uključivanje u taj sistem podrazumeva ispunjavanje seta internih standarda (IWAY), dobijanje neophodnih sertifikata za prehrambene proizvode, prihvatanje internog procesa javnih nabavki itd. Krajnje je neizvesno pod kojim uslovima će IKEA prodavati proizvode koji se budu proizvodili u Srbiji i koji budu ispunjavali njihove uslove i kojom dinamikom će rasti njihova prodaja, kako u Srbiji tako i svim robnim kućama ove kompanije.

S druge strane, sigurno je da će se, preko njenih robnih kuća u Srbiji, povećati prodaja uvoznih proizvoda, pa je potpuno jasno da će robne kuće IKEA u Srbiji doprinositi povećanju spoljnotrgovinskog deficita koji će i dalje biti vrlo visok. Prirodno je da će ona sav pozitivan saldo u dinarima pretvarati u devize i iznositi ih iz Srbije. I što je najbitnije naglasiti jeste da je neminovno da će robne kuće IKEA, kao i druge inostrane trgovinske kompanije, koje se nalaze na teritoriji Srbije, gušiti i uništavati domaće trgovinske ali i proizvodne firme.

Imajući u vidu da će učešće prodaje na području Srbije u ukupnom prometu IKEA biti simboličan, ona može, u cilju uništenja slabije domaće konkurencije, koristiti i dampinške cene.

Neprijatno je saznanje da je IKEA optužena od Evropske komisije da je u periodu 2009-2014, utajila milijardu evra poreza, ali je realno pretpostaviti da će tu praksu primenjivati i u Srbiji.

Ako se zna da i sada u Srbiji radi niz stranih kompanija iz oblasti trgovine, i da mnoge od njih planiraju dalji rast prometa, i imajući u vidu planove IKEA, postavlja se pitanje šta će ostati od domaćih firmi koje se bave unutrašnjom trgovinom.

Ubistvo domaće poljoprivrede

Indikativna su i neprijatna iskustva u tom sektoru niza zemalja u tranziciji. Kao ilustraciju navedimo konstataciju poznatog mađarskog ekonomiste Zoltana Pogače. On kaže:

„Mađarska se naglo otvorila prema stranim trgovinskim lancima i oni su potpuno zatrle male mađarke trgovce i ubili mađarsku poljoprivredu“ (intervju, Pečat 6.3.2015,str.45-47).

Može neko postaviti pitanje kako  strani trgovinski lanci mogu „ubiti poljoprivredu“. Pa tako što su oni iz zemalja EU koje silno subvencionišu njihovu poljoprivrednu proizvodnju, a Mađarska nije bila u takvoj mogućnosti, i posledica jeste da su cene poljoprivrednih proizvoda iz tih zemalja bile niže od alternativnih mađarskih proizvoda, pa se trgovinski lanci, zbog mogućnosti veće zarade, a delimično i zbog ekonomskog patriotizma, orijentišu na prodaju poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz tih zemalja, a nemaju interes za kupoprodaju alternativnih skupljih mađarskih proizoda.

Na osnovu svega izloženog, vrlo je verovatno da će broj domaćih lica koji će se zaposliti u robnoj kući IKEA biti manji od lica koja će ostati bez posla u domaćoj trgovini. I veliko je pitanje kakav će biti ukupan ekonomski i socijalni efekat rada IKEA i drugih stranih trgovinskih firmi koje u svojim prodavnicama u Srbiji znatno više prodaju stranu nego domaću robu.

Kako vratiti “Južni tok” u Srbiju

U periodu 2012-2015. godina neto iznos stranih direktnih investicija kretao se od 753 (2012.) do 1.804 miliona evra u 2015. Njihova suma u poslednjim godinama tog perioda je vrlo skromna, ako se zna da su one u svetskim okvirima od 2005. godine bile vrlo visoke. U čitavom tom četvorogodišnjem periodu (2012-2015) strane direktne investicije su iznosile nešto preko 5 milijardi evra, a samo u 2015. godini - milijardu i 803 miliona evra neto. Utešno je što u prošloj godini Srbija nije strancima prodala ni jedno preostalo bolje preduzeće, pa se može pretpostaviti da je učešće kvalitetnijih grinfild i braunfild investicija bilo veće nego ranijih godina.

Prema podacima Narodne banke Srbije, u čitavom periodu 2001. – jul 2016. godina na teritoriju Srbije je došlo 24,9 milijardi evra ili u proseku  godišnje - oko milijarda i 600 miliona evra.

Sa stanovišta pozitivnih ekonomskih efekata budućih potencijalnih SDI tzv. „Južni tok“, odnosno gasovod iz Rusije, po mom mišljenju, je na prvom mestu. Nažalost, i pored toga što je realizacija tog međunarodnog projekta bila ozbiljno krenula i što je, pored Rusije, još pet evropskih zemalja pokazalo vrlo veliki interes da se taj projekat realizuje, SAD su -  iz želje da naštete Rusiji i da smanje energetsku zavisnost evropskih zemalja od Rusije - uspele da Evropsku zajednicu nateraju da ubedi Bugarsku da odustane od realizacije tog projekta, a argumentacija je bila tragikomična. Međutim, s obzirom na veliku verovatnoću da će se realizovati gasni sporazum tzv „Severni tok 2“ i „Turski tok“ neophodno je da Bugarska, Mađarska i Srbija ponovo pokušaju da obezbede saglasnost EU za izgradnju „Južnog toka“. To pogotovu ako se zna da bi, po ranijem dogovoru, za realizaciju tog projekta kroz Srbiju, u nju došlo dve milijarde evra direktnih investicija od strane Ruske Federacije, tako što bi „Gasprom“ investirao u radove na gasovodu od 400 km. Dug Srbije bi se vraćao iz prihoda od tranzitne takse koje su visoke, a godišnja kamatna stopa za taj dug je trebalo da iznosi 4,25%. Uz sve to, realizacija tog projekta imala bi za rezultat angažovanje velikog broja domaćih preduzeća i radnika iz Srbije. Uz to, jeftiniji gas, do koga bi se dolazilo realizacijom te investicije direktno i indirektno bi pozitivno delovao na buduću privrednu aktivnost i standard stanovništva Srbije.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...