Srbija ostaje u dubokoj ekonomskoj i društvenoj krizi (4)

prof. dr Mlađen Kovačević

Pohvalama međunarodnih finansijskih institucija na račun privrednih performansi Srbije i reformskih mera koje su ostvarene 2015. godini i premijera Vučića – ne bi trebalo pridavati veći značaj, a ima osnova i za sumnju u njihovu iskrenost
(foto, Predsednik vlade Vučić, ministarka Mihajlović, predsednik Nacionalne komisije za razvoj i reforme NR Kine Vang Siaotao, i drugi gosti krenuli su vozom iz Beograda ka Novom Sadu trasom pruge Beograd – budimpešta koju treba modernizovati uz kinesku pomoć – Tanjug, 23.12.2015)

Premijer Vučić i ministarka za saobraćaj Mihajlović s pravom ističu napredak pa i završetak izgradnje niza važnih saobraćajnica, što je omogućilo znatan, statistički registrovan, rast građevinske aktivnosti i on će za celu godinu iznositi oko 20%. Međutim, mora se imati u vidu da je to podrazumevalo znatno korišćenje stranih kredita, a da će rok povraćaja uloženih sredstava biti vrlo dug. Uz to, u izgradnji puteva visoko učešće imaju strane firme, što ima za posledicu da je de facto bruto domaći proizvod u tom sektoru vrlo skroman, kao i da je angažovanje domaće radne snage znatno manje nego što bi se moglo predpostaviti na bazi rasta sektora građevinarstva.

Brojna sredstva informisanja ističu da je u 2015. godini osetno povećan priliv doznaka naših građana koji rade u inostranstvu i da će on u 2015. dostići 2,5 milijardi evra. To je svakako imalo pozitivan efekat na kupovnu moć vrlo velikog broja porodica, na tražnju, a time i na proizvodnju. Jedan od pozitivnih efekata povećanog priliva doznaka je što su one znatno doprinele, istina blago, realnom rastu prometa na malo. Međutim, mora se naglasiti da je taj rast nastao kao posledica iznudice da se u Srbiji pomognu roditelji i bliski rođaci kojima je životni standard znatno smanjen zbog smanjenja plata i penzija. I na kraju, to je posledica povećanja broja građana Srbije koji su prinuđeni da odu na rad u inostranstvo. I ono što je vrlo neprijatno jeste da u skupu novih ekonomskih emigranata iz Srbije sve veće učešće imaju visokoobrazovani kadrovi, što ima teške ekonomske posledice.

Nema pozitivnog preokreta

Zvaničnici i sredstva informisanja ističu da tzv. strane direktne investicije beleže visok rast i da će u tekućoj godini preći 1,5 milijardi evra. Međutim, u toj statističkoj kategoriji ima mnogo problematičnih stavki. Za mene nisu strane investicije prihod koji se ostvaruje po osnovu prodaje dobrih preduzeća, zemljišta i nacionalnih resursa, a ako se ta dobijena sredstva potroše preko budžeta, to nisu investicije – već dezinvesticija. Postoje stavke koje se uključuju u tu kategoriju, a u suštini su krediti. Za mene su prave strane direktne investicije samo tzv grinfil i braunfil, ali statistika njih posebno ne prikazuje, a verujem da su one vrlo skromne, pa zbog svega navedenog nema osnova isticanje rasta ukupnih tzv stranih direktnih investicija, pogotovu ako se zna da te tzv strane direktne investicije koje dolaze po osnovu prodaje najboljih preduzeća, najboljih banaka i prirodnih resursa - u dugom roku donose veće štete od kratkoročne finansijske koristi.

Guverner NBS, članovi Saveta guvernera i neki članovi Vlade ističu da su devizne rezerve na visokom nivou, jer su krajem novembra iznosile 10,6 milijardi evra, i tu tvrdnju potkrepljuju njihovim kvantitativnim odnosom prema uvozu. Međutim, ako se od te sume oduzmu rezerve koje su vlasništvo poslovnih banaka, a one su dug NBS prema tim bankama, neto devizne rezerve krajem novembra iznose 8,87 milijardi evra i preko dva puta su manje od iznosa javnog duga u stranim valutama, a tri puta su manje od ukupnog spoljnog duga Srbije. Uz to, u tim deviznim rezervama se nalazi i dug NBS prema MMF i sa tim devizama ona, odnosno Srbija ne može raspolagati. Zbog svega navedenog, jasno je da nema osnova za tvrdnje da su devizne rezerve na visokom nivou.

Postoji masa pokazatelja koji još ubedljivije govore u prilog tvrdnje da u 2015. godini nije ostvaren pozitivan, trajni preokret i da se Srbija i dalje nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi, a po stručnijim kriterijumima, u ekonomskoj depresiji. Navedimo, po našem mišljenju, najvažnije:

Vrlo skroman rast BDP Srbije u 2015. godini bio je praćen rastom javnog duga koji je krajem novembra iznosio čak 24,7 milijarde evra, tj. bio je za 1,5 milijardi već nego krajem 2014. i za 4,2 milijardi evra veći nego krajem 2013. godine.

Statistički obračunat odnos javnog duga i BDP je povećan sa oko 63,8% u 2013. i 70,9%, u 2014. godini. Taj odnos će u 2015. verovatno preći 75%, što je čak 30 indeksnih poena više od dozvoljenog zakonskog maksimuma koji iznosi 45%. Ako bi se oko 68% javnog duga koji je u stranim valutama obračunalo po realnim valutnim kursevima, odnos javnog duga i BDP bi bio znatno viši. Uz sve to, u cifri o javnom dugu nisu uključene sume ugovorenih kamata i njihov odnos prema BDP.

Javni dug, gubici u privredi

Kada se govori o odnosu javnog duga i BDP, trebalo bi naglasiti da je pozicija Srbije na rang listama zemalja po tom pokazatelju sve nepovoljnija. Naime, prema podacima Svetskog ekonomskog foruma Srbija je u 2008. godini sa tim odnosom bila na 71 mestu. Sa veoma izraženim rastom javnog duga, taj odnos je znatno povećan, pa je Srbija na tim rang listama bivala sve slabija plasirana. Tako je na rang listi koja je objavljena u septembru 2014. bila na 108. mestu, a taj odnos je bio 65,8%. U poslednjem Izveštaju tog foruma, sa odnosom javnog duga i BDP od 72,4% Srbija se nalazila na vrlo neprijatnom 111. mestu i samo je 29 zemalja sa te rang liste bilo u goroj poziciji (WEF, 2015; 315).

Iako podaci o gubicima u privredi u 2015. godini još dugo neće biti dostupni, vrlo je verovatno da su oni dodatno povećani. To je posebno nepovoljno ako se zna da su oni u prethodnoj godini povećani za čak četiri puta u odnosu na 2013. i iznosili su 131,78 milijardi dinara ili 1,1 milijardu evra. To drastično povećanje nastalo je delom zbog nekih specifičnih faktora koji su karakterisali tu godini (poplave, smanjenje BDP i sl.) ali je proizašlo pre svega zbog sve većeg duga privrede i vrlo visokih kamata koje prate te kredite. Važan razlog za rast gubitaka jeste drastičan pad cena na svetskom tržištu proizvoda obojene i crne metalurgije i niza poljoprivrednih proizvoda. Da bi koliko - toliko sanirala ogromne gubitke, privreda se morala dodatno zaduživati uz vrlo visoke kamatne stope, što je moralo imati za posledicu dodatno kumuliranje gubitaka i biće dobro ako oni u 2015. ne budu ponovo povećani za od 10-15%.

Štednja, konkurentnost

Od 2008. Srbija beleži sve nižu nacionalnu stopu štednje, što je, pre svega, odraz sve dublje ekonomske krize. Prema podacima Svetskog ekonomskog foruma, nacionalna stopa štednje u 2014. je iznosila samo 11,5% BDP i po tom pokazatelju Srbija je bila tek na 125. mestu od 144 zemlje (WEF, 2014; 329). Po najnovijem Izveštaju tog Foruma, Srbija ima nacionalnu stopu štednje samo 9,5% i ona se po tom pokazatelju nalazi tek na 129. mestu, tj. samo je 11 zemalja uključenih u tu rang listu bilo u goroj situaciji. Istina, ova cifra se odnosi na 2014, ali je vrlo verovatno da ona neće biti viša za 2015. godinu.

Vrlo je neprijatan nalaz Svetskog ekonomskog foruma da je Srbija na ovogodišnjoj rang listi zemalja po konkurentnosti ostala na vrlo nepovoljnom 94. mestu na kome je bila i na listi za 2014/2015.g. Međutim, pošto je broj uključenih zemalja smanjen za četiri, sada se iza Srbije nalazi samo 46 zemalja, a na prethodnoj je taj broj bio 50. Neprijatno je saznanje da se sada ispred nje našla čak i Albanija. Na najnovijoj toj rang listi, ispred Srbije se nalaze brojne vrlo siromašne zemlje kao što su Indija (55 mesto), Vijetnam (56), Ruanda (58), Gruzija (66), Šri Lanka (58), Makedonija (70), Ekvador (76), Ukrajina (79), Moldavija (64), Namibija (65), Jamajka (66), Kambodža (91), Obala Slonovače (91) itd.

Društvena kriza

U brojnim radovima koje sam napisao u poslednjih petnaestak godina dokazivao sam da se Srbija, pored ekonomske depresije ili ekonomske krize, susreće sa sve jačom društvenom krizom i da se te dve krize međusobno pospešuju. Društvena kriza se ispoljava u vrlo velikom broju segmenata društvenog života, a među njima se ističu: kriza identiteta zemlje, kriza vrednosnog sistema, kriza morala, kriza institucija (od Parlamenta do Srpske pravoslavne crkve), kriza poverenja, kriza demokratije, kriza ljudskog kapitala, demografska kriza, kriza porodice i braka, kriza pravnog sistema i izvršenja sudskih odluka, kriza obrazovanja, kriza zdravstva, kriza kulture, kriza nauke i naučnoistraživačkog rada, kriza čitavih regiona i lokalne uprave, kriza sela, ekološka kriza, kriza umetnosti, kriza medija, kriza najvažnije sporedne stvari – fudbala itd.

Na bazi rang lista Svetskog ekonomskog foruma o konkurentnosti koja u suštini odslikava zdravstveno stanje zemlje, njene privrede i njenog stanovništva i njenih institucija, sledi zaključak da se društvena kriza u Srbiji povećava u sve većem broju segmenata društvenog života. To se posebno odnosi na pokazatelje urušavanja ljudskog kapitala.[1] Navedimo samo najvažnije.

Po kvalitetu primarnog obrazovanja Srbija je 2008. bila na 48. a na poslednjoj rang listi ona je na 81. mestu. Po kvalitetu obrazovnog sistema u celini ona je u 2008. bila na 49, a sada je tek na 110. mestu. Po obuci zaposlenih lica Srbija je u 2008. bila na 121. a sada je na 135. mestu.

Po raspoloživosti naučih radnika i inženjera, Srbija je u 2008. bila na 50, a sada je tek na 82. mestu. Ili, po inovacijama Srbija je u 2008. bila na 70, a sada je tek na 113 mestu (WEF 2008, 295; 315). I što je posebno tragično jeste sve veći odliv obrazovane radne snage u inostranstvo, a najpragmatičniji je nalaz Svetskog ekonomskog foruma da se Srbija po atraktivnosti za talente nalazi na predposlednjem, tj 139. mestu, a po sposobnosti da vrati talente – na poslednjem – 140. mestu (WEF 2015; 315). I sve to ima niz negativnih posledica po privredu, a jedna od njih je da je Srbija po kvalitetu strukture izvoza pala sa 110. mesta (u 2008.) na 138. mesto, što znači da su samo dve zemlje sa te rang liste slabije plasirane.

Zbog svega navedenog i onog što će u daljem izlaganju biti navedeno, pohvalama međunarodnih finansijskih institucija na račun privrednih performansi Srbije i reformskih mera koje su ostvarene 2015. godini i premijera Vučića – ne bi trebalo pridavati veći značaj, a ima osnova i za sumnju u njihovu iskrenost, pogotovu ako se ima u vidu neposredna prošlost. Naime, podsećam, da su predstavnici MMF, posebno zamenik predsednika An Kruger, u prvoj polovini prve decenije novog veka isticali „impresivne privredne performanse“ Srbije. Ili, Svetska banka je krajem 2005. Srbiju proglasila liderom reformi u regionu. Ili, od časopisa Euromany M. Dinkić je proglašen „najboljim ministrom finansija u svetu“ i to za godinu kada se Srbija znatno zadužila u inostranstvu i kada je stranim licima prodala niz dobrih preduzeća i banaka i po oba ta osnova došla do oko 4 milijarde evra. Na kraju, navedimo da je bivši ministar Đelić od nekog važnog inostranog faktora bio svrstan u grupu 100 najperspektivnijih mladih lidera.

Iz svega izloženog nameće se zaključak da je Srbija i u 2015. godini ostala u dubokoj ekonomskoj i društvenoj krizi. I naravno da se postavlja pitanje da li će se ona koliko, toliko ublažiti u 2016. godini na šta upućuju projekcije Svetske banke, MMF i Vlade Srbije.

Svi prethodno navedeni nepovoljni pokazatelji koji su karakterisali 2015. godinu više ili manje će činiti teško ostvarivim relativno visoke stope rasta BDP, pa čak i skromno projektovane stope rasta BDP u 2016. godini od 1,5% (koliko projektuju Svetska banka i MMF)[2] ili 1,75% - koliko projektuje Vlada. 

Postoji i u 2016.g. će postojati i niz konkretnijih ograničavajućih faktora za veći rast privrede Srbije u 2016.g. Navedimo, po našem mišljenju, najvažnije.

Za razliku od 2015. kada je rast BDP velikim delom nastao nakon sanacije energetike i rudnika uglja, impulsa za rasta po tom osnovu u 2016. godini neće biti.


[8] O toj temi sam detaljno pisao u referatu podnetom na savetovanju koje je organizovala Akademija ekonomskih nauka, a koji je objavljen u časopisu Nacionalni interes br.1,2015.

[9] Prvo što bi trebalo ponoviti jeste vrlo malo poverenje, bolje reći nepoverenje u projekcije Svetske banke i MMF. Stručnjaci Svetske banke bi morali da odgovore, šta se to desilo da su njihove projekcije o rastu BDP Srbije koje su prezentirali krajem 2011.g. u ove najnovije za 2016.g. toliko različite. Kada ih poredi neobavešteni ekonomista-istraživač mogao bi doći do zaključka da je kroz Srbiju prošao strašan cunami koji je onemogućio projektovanu prosečnu stopu rasta za period 2010-2015.g. od čak 6,7% i da teške posledice te elementarne nepogode onemogućavaju da se u 2016.g. ostvari viša stopa rasta BDP od 1,5%. Elementarna nepogoda jeste pogodila Srbiju, ali tek 2014.g. i ona je doprinela da je BDP u toj godini bio smanjen, ali smanjenje BDP je bilo ostvareno i u 2912.g., a ostvarene pozitivne stope rasta u ostalim godinama perioda 2010-2015.g. bile su višestruko niže od projektovanih u 2011.godini. Sve navedeno važi i za projekciju MMF (o čemu je bilo reči i biće u tekstu koji sledi).

Nastaviće se


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...