Srpski liberali i antiliberali: godine neproduktivnih diskusija

Miloš Obradović

Tri kanona neoliberalizma: sve mora biti korisno, treba da bude zakonito i može da bude amoralno
(ilustracija: "sve mora biti korisno")

Šta je neoliberalizam, a šta nije? Da li je ekonomska politika od 2001. godine bila pod uticajem neoliberalizma ili nije? Da li su liberali u prethodnoj deceniji bili blizu vlasti i da li su bili povlašćeni? Ko su ekonomski stručnjaci u Srbiji, a ko su neznalice? Oko mnogih pitanja su se liberali i antiliberali sukobili na naučnom skupu „Liberalne i komunitarne opcije u institucionalnoj izgradnji i ekonomskoj politici“ koji je organizovala Akademija ekonomskih nauka na Ekonomskom fakultetu.

Međutim, retko ko od govornika na skupu se dotakao teme kako da se Srbija sada izvuče iz krize, šta uraditi da se poveća zaposlenost i dođe do privrednog rasta. Čini se da su se srpski ekoonmisti, okupljeni u Akademiju ekonomskih nauka, više bavili sobom, međusobnim razmiricama i ideološkim razlikama, a atmosferu bi možda najbolje opisao naziv rada profesora Ljubomira Madžara: “Moj obračun sa njima”, aludirajući na esej Miroslava Krleže iz 30-ih godina prošlog veka. Na kraju, ni posle četvrtog ili petog skupa posvećenog temi “za ili protiv liberalizma”, deluje da učesnici nisu ništa bliži razumevanju jedni drugih mada je to bilo i teško očekivati jer ništa se novo nije moglo čuti što već nije mnogo puta ponovljeno poslednjih godina.

Civilizacijsko dostignuće koje nemamo

Ljubomir Madžar, predsednik Naučnog društva ekonomista zamerio je antiliberalima da ne daju definiciju neoliberalizma i da onda za sve što im se ne sviđa optužuju neoliberalizam.

“Svi su nezadovoljni načinom na koji vlasti obavljaju posao. Kada bi država bila bolja i manje sklona korupciji svima bi bilo bolje. Država se kritikuje strahovito, nekada i neosnovano, a istovremeno se traži jači uticaj države. Antiliberali kažu da oni ne misle na ovakvu državu već neku bolju, ali dobra država je civilizacijsko dostignuće za koju su potrebne decenije. To je jaka država koja radi svoj posao, koja neće uzeti od Petra da bi dala Pavlu, koja neće subvencionisati kuso i repato.

Primena prava je najslabija tačka u državi, što zbog malog kapaciteta uprave što zbog korupcije. Takvu državu kakva je naša najrazumnije je sprečiti ili se bar zalagati da se ne bavi konkretnim ekonomskim aktivnostima, da ne preraspodeljuje i ne redistriburira, jer stvara velike nepravde“, poručio je Madžar.

On je istakao da nismo u situaciji da biramo između čisto slobodnog tržišta i loše države ili između dobre države i lošeg tržišta.

„Moramo da biramo između dve loše stvari. Da nebi bilo zabune, bez države nema tržišta, nema civilizacije. Nema uspešnog privrednog razvoja a da mu država nije doprinela. Ipak, pogrešno je zaključiti da kada se ukazuje na defekte tržišta koji su nesumnjivi, da tu država treba da se angažuje jer ona može biti još gora. Treba dobro analizirati i doneti odluku. Ništa ne treba da bude van sumnje, ni tržište ni država“, rekao je Madžar, predvodeći grupu liberala u raspravi.

Statistički podaci i nepostojeći protivnik

Za profesora Jovana Dušanića, empirija je najbolji pokazatelj ko je i koliko u pravu. Prema podacima iz knjige Džefrija Saksa, nekadašnjeg zastupnika tržišnog fundamentalizma, poznatog po programima privatizacije po Istočnoj Evropi, koji je poslednjih godina „promenio stranu“ - neoliberalizam ne samo da je socijalno neodgovoran i moralno neosetljiv već je i ekonomski neefikasan.

On je podelio periode u  razvoju američke privrede u poslednjih 70 godina na period prosperiteta od 1955. do 1970. godine, period stagflacije 1971. do 1980. godine i period neoliberalizma od 1981. do 2010. godine. Prema njegovim nalazima, u periodu neoliberalizma porez na dohodak bio je 39,3 odsto u odnosu na 70 odsto u periodu stagflacije, ali to se nije ogledalo u manjem budžetskom deficitu. Tokom perioda neoliberalizma prosečan deficit budžeta iznosio je tri odsto, a tokom stagflacije 2,4 odsto BDP-a.

Privredni rast bio je veći tokom stagflacije (3,2 odsto) nego u neoliberalizmu (2,8 odsto), rast zaposlenosti u periodu stagflacije bio je 2,7 odsto i veći u odnosu na neoliberalizam (1,1 odsto), a brže je rasla i plata u periodu stagflacije u odnosu na naoliberalizam.

Miroslav Prokopijević zamera antiliberalima što „sve živo pokušavaju da natrpaju liberalizmu, a izbegavaju da definišu ono što zastupaju. A na osnovu onog što kritikuju može se zaključiti da misle da je protekcionizam najbolja politika i da je kontrola cena produktivna. To je pogrešno“, zaključuje Prokopijević, dodajući da 98 odsto američkih ekonomista smatra da je protekcionizam štetan.

On ističe da antiliberali napadaju nepostojećeg protivnika jer liberalnog kapitalizma odavno nema.

„Umesto njega ostale su tri alternative, sovjetska planska privreda, nemačko planiranje i država blagostanja. Državni kapitalizam je zamenio liberalni kapitalizam“, napomenuo je Prokopijević.

Nije važna svojina, već uslovi poslovanja

Blagoje Babić član Akademije ekonomskih nauka primetio je da dok je privreda suočena sa nevoljama AEN se već četiri, pet godina bavi time ko je za i protiv liberalizma.

„Za to je bio dovoljan jedan skup, a sve ostalo je gubljenje vremena. Treba da učimo iz iskustva drugih zemalja. Na primer, jedna studija je pokazala da je u Singapuru državni sektor efikasniji od privatnog, u Grčkoj je privatni efikasniji od državnog, a u Francuskoj su podjednako efikasni. U Singapuru je Li Kuan Ju, čovek koji je stvorio čudo, dodelio državnim preduzećima sredstva za novu tehnologiju kako bi povećala produktivnost. U Grčkoj su političari kupovali vlast deljenjem povlastica i privilegija. U javni sektor su zapošljavali preko svake mere, smanjivši mu efikasnost i produktivnost. U Francuskoj državna preduzeća posluju pod istim uslovima kao i privatna i nemaju nikakve privilegije. Zaključak je da za efikasnost privrede nije važna svojina, već uslovi poslovanja. Kod nas je na redu prodaja Telekoma samo zato što je državni“, objašnjava Babić.

Povodom dileme da li protekcionizam ili slobodna trgovina, Babić je citirao jednog američkog profesora koji je rekao da su SAD za slobodnu trgovinu kada njima odgovoara, a da su za protekcionizam opet - kada njima odgovara. On je istakao i da EU ima više od 1.600 vancarinskih barijera za uvoz.

Dogme i kanoni

Božo Drašković, član Instituta ekonomskih nauka identifikovao je nekoliko dogmi kojima robuju zastupnici liberalizma. Prva je problem nejednakosti razvoja.

„Neoliberali shvataju slobodu apsolutnom, bez ikakvog ograničenja. Ljudi su slobodni, pa slobodni i da umru, po njihovom mišljenju. Istovremeno, često braneći svoje teze drugima spočitavaju težnju za totalitarzmom.

Druga dogma je nejednakost između pojedinaca unutar društva. Nejednakosti podstiču razvoj, ali gde je granica nejednakosti? Nisam siguran da će svaki nivo nejednakosti po automatizmu povući one sa dna. Da li je ideal nejednakosti da jedan odsto porodica drži dve trećine bogatstva. To je socijalni darvinizam: ko nema ili nije spospoban - može da umre. To je u redu, ali bi liberali trebalo tako jasno i da kažu“, smatra Drašković, dodajući da je problem i shvatanje države gde predstavljaju s jedne strane staljinističku državu, a s druge strane potpuno slobodno tržište. On je ukazao i da su se tvorci ekonomske politike od 2000. godine u Srbiji vodili neoliberalnom ekonomskom teorijom i da su liberali bili blizu vlasti, navodeći model za privatizaciju iz 2000. godine Centra za liberalno demokratske studije.

Profesor Marko Sekulović definisao je neoliberalizam kao „sve mora biti korisno, treba da bude zakonito i može da bude amoralno. To su tri kanona neoliberalizma i zbog ovog trećeg mu se mi toliko i suprotstavljamo“, rekao je Sekulović, dodajući da su naši liberali ušančeni u rovove iako je prošlo vreme ortodoksije i dolazi vreme heterodoksije kada su nekad u pravu monetaristi, nekad kejnzijanci. 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...