Španski „Publiko“: Kada se Alžir i Madrid posvađaju - Brisel paniči
Alžir je treći najveći dobavljač prirodnog gasa u EU, iza Rusije i Norveške, i glavni snabdevač Španije.Sukob oko Zapadne Sahare preti da ostavi Španiju bez alžirskog gasa
(ilustracija, mapa gasovoda iz Alžira i Maroka prema Španiji)
Evropska unija zabrinuta je zbog diplomatske svađe između Španije i Alžira, jednog od njenih ključnih partnera, posebno na energetskom tržištu. Ova konfrontacija – povodom Zapadne Sahare - dešava se usred energetske krize povezane sa ratom u Ukrajini, objašnjava španski levičarski sajt Publiko, prenosi Kurie enternasional.
Povećanje tenzija između Madrida i Alžira, zbog preokreta vlade Pedra Sančeza po pitanju Zapadne Sahare, izaziva „veliku zabrinutost” u Briselu.
Afrički spor i evropski interesi
Alžir je ključni partner Evrope. Geografska blizina, regionalna stabilnost, pitanja bezbednosti i imigracije, kao i ekonomska i, iznad svega, energetska međuzavisnost su faktori koji se sa obe strane shvataju veoma ozbiljno.
EU je glavni trgovinski partner Alžira. S druge strane Alžir je na 28 mestu na listi uvoznika robe iz EU (činio je 0,7% evropske trgovine 2020. godine). Prema poslednjim podacima Evropske komisije, trgovinska razmena dve strane pre dve godine iznosila je 24,9 milijardi evra.
Kao i tokom prethodne krize sa Marokom, strategija predsednika španske vlade bila je da dobije podrške Brisela. U petak, 10. juna, nakon što je Alžir zapretio da će zamrznuti trgovinske odnose sa Madridom, španski ministar spoljnih poslova Hoze Manuel Albares je iznenada je otputovao u Brisel da se sastane sa Valdisom Dombrovskisom, komesarom EU za trgovinu.
Trgovinska politika je jedna od retkih oblasti u kojima Evropska komisija ima puna ovlašćenja. A tu je bio i ključ: trebalo je znati da li karta na koju je Alžir igrao, krši pravila njegovog sporazuma o pridruživanju sa EU potpisanog 2002. godine.
EU uz Španiju, Alžir popušta
Albares je napustio Brisel ispunivši svoju misiju. EU je stala na stranu Španije i upozorila Alžir da će uzvratiti ako prekrši sporazum. Ali opklade ostaju otvorene na jednu stvar: dijalog. Ni Brisel ni Madrid nisu hteli da saopšte kakve korake nameravaju da preduzmu. Nisu rekli ni da li će ići na sud.
Ubrzo nakon sastanka, ambasada Alžira u Briselu izdala je saopštenje u kojem se potvrđuje da će isporuka gasa Španiji biti održana.
Ovo opredeljenje je posebno važno u kontekstu rata u Ukrajini, obeleženog skokom cena i potragom za novim izvorima snabdevanja koje su pokrenule evropske zemlje, da više ne zavise od ruskih energenata.
Alžir je treći najveći dobavljač prirodnog gasa u EU iza Rusije i Norveške i glavni snabdevač Španije. Uprkos jakim tenzijama između Madrida i Alžira, Brisel „duva toplo i hladno“. Mnogi interesi su u pitanju, a situaciju pogoršava sukob u Ukrajini, koji je poremetio svetski poredak i preti da izazove druge krize.
Manje hrane, nove izbeglice
Novčanici miliona građana trpe posledice poskupljenja hrane, struje i goriva. Pored toga, blokiranje izvoza žitarica proizvedenih u Ukrajini, žitnici Evrope, preti da izazove ozbiljnu krizu hrane u afričkim zemljama koje u velikoj meri zavise od toga.
Ovo stvara plodno tlo za pojavu novih talasa migranata koji beže od gladi. I ako postoji nešto čega se EU plaši i želi da izbegne po svaku cenu, to je masovni dolazak ljudi koje smatra „ilegalnim migrantima“.
Alžir prolazi kroz teško vreme na unutrašnjem planu, sa ekonomskom krizom pogoršanom pandemijom i stalnim rizikom od frontalnog i vojnog sukoba sa Marokom, jednim od glavnih saveznika Španije i EU.
Balans se čini nemogućim, a odlučujući će biti stav italijanske vlade. U savezu sa Alžirom, malo je verovatno da će prihvatiti Rabatove pretenzije na Saharu, što će izazvati povlačenje zbog čega će se šavovi EU još malo zategnuti. S druge strane, iako je Francuska, koja je veliki igrač zbog svojih istorijskih odnosa sa regionom, odlučila da igra na kartu „neutralnosti“ u sukobu između Alžira i Maroka, njena ambivalentna i dvosmislena pozicija dala je prednost Rabatu, kao što je to učinila i EU.
S obzirom na ove okolnosti (kojima treba dodati i pitanje granica Alžira sa Libijom), Evropa po svaku cenu želi da očuva dobre odnose sa Alžirom i izbegne bilo kakvu eskalaciju sa Marokom što bi region mogla da učini eksplozivnijim. Alžiru nije u interesu da se upušta u bitku sa EU, na kojoj je 11,4 milijarde evra godišnjeg prihoda ostvarenog od izvoza gasa, nafte i hemijskih proizvoda.