OŽIVEO PROJEKAT NABUKO?

Jelica Putniković

Sa malo ublaženom retorikom čemu je, svakako, razlog nedavna poseta američkog predsednika Baraka Obame Moskvi, Rusija i SAD pažljivo mere odjeke jučerašnjeg potpisivanja ugovora o izgradnji gasovoda Nabuko u Turskoj. Sva ova politička farsa sa alternativnim tranzitom gasa – da bi se ublažila zavisnost od Rusije, verovatno je smešna i samim zapadnoevropskim političarima.

 

Nije čudno što su četiri države članice EU odlučile da potpise za Nabuko stave u Ankari, glavnom gradu Turske. Dobro strateški odmeren potez Brisela i SAD u pozadini ima za cilj anuliranje nedavne ponude iz Kremlja da se i Turska uključi uprojekat izgradnje gasovoda Južni tok.



Projekat Nabuko

Turska je, da podsetimo, zemlja do koje je stigao ruski gasovod Blu Strim (Plavi tok), a najavljivano je da će ga Gasprom produžiti preko Balkana ka Evropi. Na otvorene evropske pretnje da će istom trasom preko Balkana biti “provučen” gasovod Nabuko, Rusi su se, međutim, predomislili i krenuli sa realizacijom ideje gasovoda Južni tok. U planovima – koje treba da potvrdi fizibiliti studija - kapacitet Južnog toka je stigao do 62 milijarde kubnih metara godišnje.

Gasovod bez gasa?

Ruski lideri, raniji predsednik a sada premijer, Vladimir Putin i njegov naslednik Dmitrij Medvedev u međuvremenu su u zemljama Kaspijskog regiona ugovarali isporuke gasa, tako da je Nabuko presušio (uglavno ostao bez izvorišta gasa) i pre nego što je ugovor o njegovoj izgradnji potpisan. Baš ta njihova akcija utišala je zastupnike izgradnje Nabuko gasovoda i u Evropi i u SAD. Ali, posle ovogodišnje ukrajinske zimske gasne krize, podgrejane lobiranjima Zapada za lociranje NATO snaga u neposrednom komšiluku Rusije i otvorenim protivljenjem Moskve, evropski političari ponovo iz fioka vade Nabuko projekat.



Projekat Južni tok

Sva ova politička farsa sa alternativnim tranzitom gasa – da bi se ublažila zavisnost od Rusije, verovatno je smešna i samim zapadnoevropskim političarima. Stručnjacima je skoro sve jasno. Agencije prenose sumnje Necdeta Pamira, turskog energetskog stručnjaka, koji ne veruje da će potpisivanje sporazuma dati potreban i dugo očekivani zamah projektu izgradnje gasovoda Nabuko, jer ne postoji plan odakle će se obezbediti prirodni gas.

„Azerbajdžan nema dovoljno gasa za Nabuko. Irak je nestabilan i nije poznato kad će odatle početi izvoz u Europu. Što se Irana tiče, njegovo uključenje nije moguće sve dok se ne reše američko - iranske napetosti”, zaključuje Pamir.

U to da Evropa nema gasa za Nabuko sumnja i Fajnenšel tajms. Navodeći da sporazum o izgradnji gasovoda Nabuko kojim bi prirodni gas iz regiona Kaspijskog mora stizao u Evropu, zaobilazeći Rusiju, potpisuju tranzitne zemlje preko kojih bi, na putu do Nemačke gasovod trebalo da prođe (Turska, Bugarska, Rumunija, Mađarska i Austrija) Fajnenšel tajms dodaje dodaje da je i dalje neizvesno da li će biti dovoljno gasa da se taj gasovod napuni. Jer, napominje se, Azerbejdžan je jedina zemlja koja će sigurno od samog početka biti u stanju da gas kroz Nabuko šalje u Evropu.

Problem je, međutim, to što Azerbejdžan nema dovoljno gasa da puni Nabuko. Domaći stručnjaci za Balkanmagazin objašnjavaju da je izvesnije da će Azerbejdžan gas tranzitirati ka Kini čije su kompanije aktivne u ovoj azijskoj zemlji. Kao što je poznato, Kina i Indija sve su veći potrošači energenata, posebno prirodnog gasa i odvlače sve slobodne količine ka svojim potrošačima.

Retorička podrška Nabuku

Zanimljivo je da je potpisivanju ugovora o Nabuko gasovodu, pored predstavnika EU prisustvovao i zvanični predstavnik SAD. Blago rečeno, licemerno zvuči poziv SAD Rusiji da se uključi u ovaj projekat. Jer, Austrija, Bugarska, Mađarska i Rumunija pokušavaju da realizuju Nabuko baš da bi smanjile svoju zavisnost od ruskog gasa.

Prema najnovijim najavama, EU je obećala da će finansijski pomoći izgradnju Nabuko gasovoda sa 250 miliona evra. Ali, u gasovod dužine 3.300 kilometara treba uložiti oko 8 milijardi evra, za početni kapacitet od 8 milijardi kubnih metara gasa. Ukupan planirani kapacitet Nabuko gasovoda je 31 milijarda kubnih metara gasa godišnje. Najavljuje se da bi gasovod mogao biti završen i pušten u rad već 2014. godine.

Konzorcijum za izgranju gasovoda Nabuko čine austrijski OMV, mađarski MOL, rumunski Transgaz, bugarski Bulgargaz, turski Botas i nemačka firma RWE. Ali, Nemci nisu potpisali ugovor. Uz to, među potpisnicima ovog ugovora nema kompanija iz zemalja koje raspolažu gasom. Tako se Azerbajdžan pridružio čitavom nizu zemalja koje su samo retorički iskazale interes za projekt Nabuko. Rojters javlja da je ministar industrije i nafte Azerbajdžana Natik Aliyev, prilikom potpisivanja ugovora za Nabuko u Turskoj izjavio kako je njegova zemlja zainteresovana za Nabuko jer želi diverzifikovati svoje izvozne pravce. I egipatski naftni ministar Sameh Fahmy je kazao da bi planirani arapski gasovod mogao biti izvor gasa za Nabuko. Takođe je i Kurbanguli Berdimuhamedov, predsednik Turkmenistana, zemlje koja je najveći proizvođač prirodnog gasa u središnjoj Aziji, naglasio da je njegova zemlja spremna da osigura gas za Nabuko.

„Turkmenistan trenutno ima višak gasa kojim možemo trgovati. Spremni smo ga poslati bilo kojem kupcu u inostranstvu, uključujući i Nabuko”, kaže Berdimuhamedov.

Ana Jelenković, analitičar Eurasia Group zato upozorava: „Glavne prepreke Nabuko gasovodu i dalje nisu uklonjene. A prva je snabdevanje. Ako ne osigurate snabdevanje ne možete imati gasovod i obrnuto, ako nemate gasovod ne možete osigurati snabdevanje. A nisu potpisali ništa u vezi snabdevanja.”

Koliko to može biti neizvesno vidi se po tome što Azerbejdžan pregovara gotovo paralelno sa Rusima i članicama konzorcijuma Nabuko. Nedavno je Azerbajdžan obećao ruskom Gazpromu prioritet u kupovini plina u drugoj fazi velikog projekta Shakh Deniza. Sam Gazprom, inače, praktikuje potpisivanje temeljnih sporazuma o saradnji sa zemljama dobavljačima, što mu daje konkurentsku prednost.

S druge strane, Južni tok učinio je korak napred ovog meseca pošto je Azerbajdžan obećao ruskom Gaspromu prioritet u kupovini gasa u drugoj fazi velikog projekta Shakh Deniza.

„Gaspromova praktičnija strategija zasniva se na potpisivanju temeljnih sporazuma o saradnji sa zemljama dobavljačima. To daje konkurentsku prednost njegovom plinovodu kroz gradnju partnerstva između kompanija”, kazala je Jelenković.

Političari i gasovodi

Jedno takvo partnerstvo sada može da pokvari Bugarska, odnosno njen potencijalni novi premijer Bojko Borisov koji najavljuje preispitivanje svih energetskih sporazuma sa Rusijom.

Ovaj političar je u intervjuu za Balkanmagazin prošle godine, kao gradonačelnik Sofije rekao: „Obustavili smo korupciju.“

Sa iskorenjavanjem korupcije počeo je, kako nam je tada rekao, tako što je uradio provere poslovanja i revizuju u svim gradskim firmama. U gradskim toplanama Sofije šest ljudi je osuđeno, u preduzeću za gradsko zelenilo su podignute dve optužbe. Provere su rađene i u "Eko ravnoteži", u gradskom vodovodu i kanalizaciji.

"U firmi za nekretnine je sedam optuženih za proneveru više od milijarde evra. Obustavio sam praksu da se menja jedna nekretnina za drugu, jer je to bio idealan način za malverzacije. Revizija je pokazala da je bilo lažnih ugovora i krivotvorenih potpisa", rekao je tada Borisov za Balkanmagazin, ističući da je "za prvih osam meseci ( na mestu gradonačelnika Sofije) otpustio nekoliko svojih službenika."

Teško je, ipak zamisliti da je Borisov apriori protiv partnerstva Bugarske sa ruskim firmama u sferi energetike. U već spomentom razgovoru za Balkanmagazin Borisov pozitivno govori o tome da je, takođe ruski, Lukoil u Bugarsku došao pre osam godina.

„Imaju rafineriju, pumpe, svoju luku Burgas... Lukoil je strateški investitor Bugarske“, konstatovao je Borisov.

Ako najava moratorijuma na ruske projekte dok se oni provere, znače ispitivanje eventualne korupcije, čudi što Borisov ne traži isti aršin i za projekat Nabuko. Ali, ovaj potez Borisova može se protumačiti i kao taktičko dodvoravanje Briselu. Jer, nije tajna da Rusija na sve načine pokušava da Bugarsku, iako je postala članica EU, vrati u svoje okrilje.

Politika provejava na svakom koraku u gasnom biznisu. Zato ne čudi što EU imitira Ruse, koji su za savetnika pri izgradnji gasovoda Severni tok imenovali bivšeg kancelara Nemačke Gerharda Šredera. Energetske kompanije RWE Supply & Trading i OMV Gas & Power imenovale su Jošku Fišera, bivšeg nemačkog ministra spoljnih poslova za savetnika u političkoj komunikaciji vezanoj za višedržavni projekt izgradnje gasovoda Nabuko. U saopštenju OMV-a ističe se da će Joška Fišer koristiti svoje dugogodišnje iskustvo u spoljnoj i energetskoj politici kako bi ostvario snažnu političku podršku projektu i koordinirao odgovarajuće inicijative. Njegov posao zapravo je građenje veza i negovanje dijaloga s političarima koji donose odluke u zemljama koje imaju ključnu ulogu u razvoju projekta Nabuko.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...