Država odgovorna za uspostavljanje tržišne konkurencije

Jelica Putniković

Da bi zakoni tržišta preuzeli na sebe ulogu regulatora cena, važno je da država stvori podsticajne uslove za uspostavljanje zdrave tržišne konkurencije i uspostavi oštru kontrolu primene Zakona o zaštiti konkurencije, kaže Tomislav Mićović, generalni sekretar UNKS-a, komentarišući da je vlada Vlada Federacije BiH prošle nedelje donela odluku o tome da propiše veleprodajne i maloprodajne marže u trgovini naftnim derivatima.
(Tomislav Mićović, izvor N1)

Utvrđivanje maksimalno dozvoljenih cena goriva od strane države, što u prevodu može da znači maksimiranje marži, na nekim tržištima se može smatrati opravdanim. To se pre svega odnosi na one zemlje u kojima nije dovoljno razvijena tržišna konkurencija, kaže Tomislav Mićović, generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije (UNKS), komentarišući za Balkanmagazin to što je Vlada Federacije BiH prošle nedelje donela odluku o tome da propiše veleprodajne i maloprodajne marže u trgivini naftnim derivatima.

Vlasnici nekih benzinskih pumpi u BiH prijavljivali su, naime, veoma visoke cene i izuzetno visoku maržu, koja je dostizala i 0,50 KM po litru, pa je odlukom Vlade BiH propisano da je maksimalna marža za maloprodaju 0,25 KM po litru. Propisana je i maksimalna marža za veleprodaju u iznosu 0,06 KM, kako prodavci preko veleprodaje ne bi nadoknađivali ono što izgube na maloprodajnim cenama.

Kakva je situacija u regionu? Koje zemlje imaju i dalje propisuju maloprodajne cene tečnih goriva? Šta je donela liberalizacija tržišta?

U našem region neki vid državne kontrole cene goriva je zastupljen u Sloveniji, Crnoj Gori i Makedoniji.

U Srbiji su cene liberalizovane od 2011 godine, kada je napušten model utvrđivanja maksimalnih cena na osnovu formule u kojoj su ključni parametri bile berzanske kotacija derivate I, budući da se naftom trguje u dolarima, kurs dinara u odnosu na ovu valutu.

Suprotno od očekivanog, liberalizacija cena je ubrzo izazvala pojeftinjenje goriva na benzinskim stanicama u Srbiji. Umesto da se svi zalepe na maskimalno utvrđeni nivo cena, kao u vreme administriranja cenama, konkurenti na tržištu su najpre pojedinim kategorijama potrošača, a kasnije i primenom različitih marketinških alata, ponudili široku paletu popusta gotovo svim kupcima. Na veleprodajnom tržištu su, takođe, ustanovljena neka nova tržišna pravila, koja su stvorila, nešto manju, ali ipak disperziju cena

Jedna od epizoda iz perioda kontrolisanih cena je pokazala kako takav način utvrđivanja cene goriva može da ugrozi snabdevenost tržišta. Naime državna procena troškova naftnih kompanija, pre svega uvoznika, je bila takva da je propisana prodajna cena bila niža od nabavne. Kada takvi uslovi važe u kraćem vremenskom periodu, to se može smatrati nesavršenošću formule, koja će nakon toga biti kompenzovana, ali u ovom slučaju od uvoznika se očekivalo da u dužem vremenskom period nastave da snabdevaju tržište o svom trošku, što je nakon par nedelja dovelo do nestašice goriva.

Iz perioda kontrolisanih cena goriva smo izašli bogatiji za iskustvo, da je za sve i za državu i za potrošače i za distributere goriva bolje da kontrolu cena preuzmu zakoni tržišta.

Međutim, da bi zaista zakoni tržišta preuzeli na sebe ulogu regulatora cena, važno je da država stvori podsticajne uslove za uspostavljanje zdrave tržišne konkurencije i, istovremeno, uspostavi oštru kontrolu primene Zakona o zaštiti konkurtencije, kako bi se osujetila na primer zloupotreba dominantnog položaja, ili kartelsko udruživanje.

Koliko je u regionu i evropskim zemljama, zapravo, slobodno tržište uz sve regulative? Koliko to naftnim kompanijama otežava poslovanje, pogotovo u vreme turbulencije cena?

Svi na tržištu, bez obzira o kom proizvodu se radi polaze od toga da je svako administriranje suvišno I da bi na tržištu trebalo da vladaju samo zakoni tržišta, a u interesu ostarivanje što veće dobiti. Interes potrošača je da se u svakom trenutku za neki proizvod plaća najmanja moguća cena, a opšti interes, kada je u pitanju energija, je da se obezbedi stabilno snabdevanje koje može u potpunosti da zadovolji potrebe potrošača. Zadovoljenje svih ovih intersa je moguće samo uz administriranje države i to takvo da se ni jedan od navedenih ineteresa ne naruši ili, preciznije rečeno, da se u što manjoj meri naruši. Sa tim se i naftne kompanije i potrošači i država moraju pomiriti, ali uz stalnu saradnju na optimizaciji i unapređenju tržišta. Sa srpskog tržišta se nije povukla ni jedna od prisutnih internacionalnih kompanija ali, ruku na srce, nismo ni privukli nove, što znači da još uvek ima prostora za unapređenje uslova poslovanja.

Kako će ovogodišnje pojeftinjenje nafte, započeto “naftnim ratom”, kao i reakcija tržišta na pad golobalne ekonomija, zbog pandemije korona virusa, uticati na poslovanje naftnih kompanija?

Upstream je u ratu, neki bi rekli do istrebljenja. Kao posledica povećanja proizvodnje, odnosno zatrpavanjem tržišta sirovom naftom, koja nikome nije potrebna, cena BRENTA se spustile na neodrživih 22-32 dolara po barelu. Prve žrtva “rata” su američki proizvođači nafte iz škriljaca, zatim kanadski proizvođači sa nekonvencionalnom proizvodnjom nafte, koji su bili prinuđeni da ozbiljno smanje proizvodnju “crnog zlata”, a odmah za njima slede budžeti svih zemalja velikih izvoznika nafte koji su pretrpeli značajno smanjenje prihoda.

Malo je kompanija i zemalja koje na duži rok mogu da izdrže ovakvo stanje stvari, kao i u svakom ratu ima ranjenih koji će se oporaviti, ali ima i onih koji će trajno nestati sa tržišta.

Posledica pada investicija u upstream će se osetiti za dve-tri godine, kada će se, kako se očekuje, globalna ekonomija vratiti na nivo iz 2019. godine i nastaviti rast potražnje za naftom.

Downstream je u velikom broju razvijenih zemalja za kratko vreme doživeo pad tražnje. Kao posledica toga sve kompanije ovih dana preispituju planove poslovanja u 2020. i rade na radikalnom smanjenju troškova, kako bi rehabilitaciju potrošnje dočekale spremne. Popunjavaju se sva raspoloživa skladišta derivata nafte i ako uskoro ne bude došlo do povećanja potrošnje, sasvim izvesno će biti razmatrane i opcije zatvaranja pre svega inland rafinerija.

Koliko će dogovor članica OPEK-a sa nezavisnim proizvođačima nafte – OPEK+ moći da zaštite petrojelski biznis - posebno u malim zemljama, proizvođačima nafte?

Što je budžet zemlje više oslonjen na prihode od izvoza nafte utoliko će joj biti teže da sprovodi restrikciju proizvodnje, ali svi oni znaju da je to jedini način da opstanu I verujem da će prihvatiti smanjenje proizvodnje. Naravno, ako se postigne konsenzus među potpisnicima sporazuma, uvek postoji mogućnost da se pojedine zemlje delom ili potpuno izuzmu iz primene mera i verujem da će se to dešavati. Zapravo svim tim zemljama dolazi na naplatu dugogodišnje oslanjanje na prirodne resurse, bez diverzifikacije investicija I razvoja nekih drugih privrednih aktivnosti.

Kako komentarišete to što SAD izbegava da i zvanično bude deo dogovara sa ostalim velikim proizvođačima nafte?

Nije bitno da li će SAD formalno potprisati sporazum o smanjenju proizvodnje, jer su dokazale da su spremne da u svakom trenutku izađu iz međunarodnih sporazuma kada im to odgovara.

Uostalom nakon smanjenja proizvodnje nafte iz škriljaca, govori se gotovo od 30%, verujem da SAD 2020. neće biti više neto izvoznik nafte, jer potrošnja goriva u Americi nije pretrpela toliki pad. Samim tim smanjuje se značaj eventualnog učešća Amerike u globalnom smanjenju proizvodnje. Ne verujem da iko razuman ima nešto protiv toga da neka zemlja sama snabdeva tržište iz svojih izvora. Tako da bi eventualni zahtev da SAD smanji proizvodnju značilo da se od Amerike traži da poveća udeo uvozne nafte na domaćem tržištu, što mislim da nije prihvatljivo.

Kako će se sve ovo odraziti na buduće proizvodnje nafte i gasa, na tržište prirodnog gasa i infrastrukturne projekte, gasovode i LNG terminale?

Svi primarni izvori energije će biti preispitani, uključujući i ugalj i prirodni gas, kao i obnovljivi izvore energije. Pošto se cena prirodnog gasa ne retko na tržištu vezuje za cenu pojedinih derivate nafte i sirove nafte, celokupan gasni biznis će prvi biti na meti. Kada se u studijama na kojima su bazirane investicije u infrastrukturu, drastično smanji ključni parameter, CENA, verujem da se menja i krajnji zaključak, DA postaje NE.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...