IMA LI SRBIJA TIM ZA PREGOVORE

Jelica Putniković

Šta treba tražiti od Rusa kao budućih vlasnika NIS-a? Kakvi su poželjni statusi NIS Naftagasa i srpske države?

Da bi budući Gazprom Srbija bio uspešna srpska firma, pored brzog modernizovanja rafinerija u Pančevu i Novom Sadu, neophodno je povesti računa o budućem statusu NIS Naftagasa i o tome da li će, kao strateški partner, naša zemlja imati povlašćeni status kao Belorusija.

Od toga hoće li danas srpski zvaničnici sinhronizovano pregovarati s ruskim ministrom za vanredne situacije Sergejom Šojgujom, videće se da li je državni vrh shvatio da se nije igrati sa ozbiljnim poslovima, kakvi su međudržavni sporazumi. Ali, nije jedini problem koji Srbiju može zadesiti da propadne gasno – naftni sporazum s Gazpromom.



Podzemno skladište gasa u Banatskom dvoru, trebalo bi da postane najveće u ovom
delu Evrope

Sagovornici Balkanmagazina ukazuju da se neumitno bliži finiš pregovora oko stvaranja međudržavnih preduzeća s Gazpromom za Naftnu industriju Srbije AD i Srbijagas, odnosno, izgradnju gasovoda Južni tok a da srpska strana nije sela za sto i dogovorila se oko svojih ključnih zahteva, od kojih se neće odustati.

Šta je najvažnije

Sama cifra, odnosno, cena od 400 miliona evra za 51 odsto NIS-a nije od najvećeg značaja. Jer, od toga kako, na primer, bude koncipiran ugovor o zajedničkoj firmi Gazpromnjefta i NIS-a zavisi hoće li naftni sektor u Srbiji i u ubuduće biti pokretač privrednog razvoja i jedan od najznačajnijih izvora za prihod u državnu kasu.

Tih 400 miliona evra “ispariće” u budžetu Srbije vrlo brzo. Ali, naši političari izgleda zaboravljaju da i sutra, odnosno narednih godina treba obezbediti punjenje državne kase. Da bi budući Gazprom Srbija bio uspešna srpska firma, jer biće registrovan u Srbiji, neophodno je povesti računa o budućem statusu NIS Naftagasa i o tome da li će - kao strateški partner najveće energetske ruske kompanije - naša zemlja imati povlašćeni status Belorusije. U paketu sa ova dva ključna pitanja budućih finalnih dokumenata sa Gazpromom je i modernizacija rafinerija za preradu sirove nafte u Pančevu i Novom Sadu i njihovo povezivanje u jedinstvene tehnološke celine sa HIP Petrohemijom, Azotarom Pančevo, MSK Kikinda...

U našoj javnosti uglavnom se priča o tome da „nećemo u bescenje dati Rusima naše nacionalno bogatstvo“, nalazišta sirove nafte i prirodnog gasa u Vojvodini i Stigu. To, naravno, i ne treba učiniti ali, kad je već međudržavnim sporazumom potpisanim zimus u Kremlju navedeno da je Naftagas deo paketa NIS-a treba povesti računa o budućem statusu Naftagasa. Konkretno, o tome da se Naftagas ne pretvori samo u servis Gazpromu, odnosno, njegovim ćerkama firmama za istraživanje i eksploataciju nafte i gasa po svetu. Sagovornici Balkanmagazina ukazuju da bi i za ovaj ogranak NIS-a i za državu Srbiju bilo najbolje da kao deo Gazprom Srbija dobije svoja polja u, na primer, Turkmenistanu. Jer, ako bi, na primer, Naftagas sutra imao koncesiju na izvorištima koja daju 2 miliona tona sirove nafte godišnje to bi značilo da će srpski deo NIS-a imati skoro milion tona sirove nafte iz sopstvenih izvora. Postrojenja NIS Naftagasa sada su, inače, već u Turkmenistanu, a poznato je da ova kompanija ima i opremu i stručnjake koji ovakav posao uspešno mogu raditi. Treba, dakle, u budućem ugovoru sa Gazpromnjeftom precizirati da Rusi moraju sačuvati i razvijati Naftagas i uposliti ovaj deo NIS-a kako bi donosio profit i budućoj kompaniji i državi Srbiji.

Samo pitanje domaćih rezervi „crnog zlata“ nije naravno nevažno. Sadašnja eksploatacija od oko 600.000 tona godišnje nije beznačajna. Ali, NIS koncesiju na eksploataciju nafte i gasa u Srbiji ima samo do 2015. godine. I Rusi to znaju. Sada je vreme da se u finišu pregovora zauzme čvrst stav o tome kako će Gazpromnjeft, kao budući većinski vlasnik Gazproma Srbija, nastaviti sa korišćenjem postojeće koncesije. U međudržavnom sporazumu Rusije i Srbije jeste precizirano da se postojeći zakoni ne mogu menjati na štetu ruske strane ali, u budućem ugovoru mora biti taksativno navedeno šta su sve obaveze Gazpromnjefta kao koncesionara tokom eksploatacije. Sledeći, ne manje bitan korak je utvrđivanje polaznih osnova za davanje budućih koncesija na srpske naftne resurse.

Status od 1,2 milijarde dolara

Kao partner Gazproma Srbija, domaći političari bi morali insistirati na tome da naša država dobije povlašćeni status. Reč je o takozvanom beloruskom modelu.Taj model podrazumeva povlastice koje je Rusija dozvolila Belorusiji, da naftu prerađenu u njenim rafinerijama oslobađa eksportne takse iz Rusije, koja je ovih dana bila oko 340 dolara po toni.

Ugovor Belorusije sa Rusijom je podrazumevao da je eksportne takse oslobođena samo nafta čijom preradom se dobijeni derivati plasiraju na unutrašnjem, beloruskom tržištu. A ruskom izvoznom taksom opterećeni su derivati namenjeni izvozu iz Belorusije, s tim što je dobit od te takse deljena u srazmeri 80 odsto Rusima prema 20 odsto Belorusima. Kad su uvideli da Belorusija vara u poštovanju ovakve preraspodele dobiti Moskva se ljutila i raskinula ovaj ugovor. Sledi insistiranje Belorusije na povratku povlastica, pa im je opet Rusija odobrila određeni procenat od te takse za svu naftu koja se prerađuje u Belorusiji.

Beloruski model se, dakle, mora precizno definisati da bude ne samo u korist Gazpromu Srbija već i državnoj kasi Srbije.

Tih 340 dolara po toni, na sadašnju preradu i potrošnju sirove nafte u Srbiji od oko četiri miliona tona, znači uštedu veću od 1,2 milijarde dolara godišnje.

Jeftinije gorivo u Srbiji

Kada se taj beloruski scenario prebaci na Srbiju imaćemo još nekoliko bitnih momentata. Najpre je tu cena nafte, koja je povoljnija od one po kojoj Rusi prodaju sirovu naftu drugim zapadnim kupcima. Samim tim i cena derivata onda može biti niža nego u drugim zemljama.

Tu je, takođe, malogranični promet derivata. Za NIS je bitno što će u tom slućaju Gazpromnjeft imati interesa da osposobi obe srpske rafinerije, a ne da ugasi jednu. Imaće ekonomskih razloga da poveća kapacitet prerade sa sadašnjih četiri na sedam miliona tona godišnje, kako bi izvozio najmanje tri miliona tona naftnih derivata.

Izvozno oporezivanje, podrazumeva da će derivati koji budu izvoženi iz Srbije biti oporezivani, što će naše susede osloboditi straha od potencijalnih damping cena, koje bi Gazpromnjeft mogao da primeni kako bi zauzeo okolna tržišta. Uostalom, Srbija ovo mora striktno precizirati i zbog toga što je potpisnik CEFTA sporazuma.

Nadajmo se da su srpski političari, od kojih se neki baš otimaju da budu nosioci pregovora sa Gazpromom, dobro proučili ove i niz drugih pitanja koja se moraju definisati pre stavljanja konačnog potpisa na ugovor sa Gazpromnjeftom. I da će se dogovoriti za zajednički nastup prema Rusima jer ovako izgleda da će Šojgua danas dočekati vlasnici partijskih knjižica a ne tim Vlade Srbije. A NIS, svakako, nije partijska prćija.

Uz to, ne treba sumnjati da Rusi sve ovo znaju jer, u više navrata su srpskim političarima poručili da „nije sve u ceni od 400 miliona evra“.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...