LJILJANA BUTTLER, DIVA BALKANSKOG ETNO-BLUZA

Aleksandar Manić

"Muzika je bogatija za još jedan balkanski dijamant", prokomentarisao je svojevremeno, Šaban Bajramović, Ljiljanin povratak na scenu.

"Banlieus Bleus" je velika muzička manifestacija koja se u pariskom predgradju Saint Denis održava već 26 godina. Zamišljena kao raskrsnica svih generacija, različitih tradicija i inovativnih pristupa, ona svake godine, tokom pet nedelja, okuplja odlične muzičare iz čitavog sveta. Ovogodišnja manifestacija, organizovana od 6. marta do 10. aprila omogućila je publici da slušaju najznačajnija imena džeza, bluza, tradicionalne i "world" muzike: Joshua Redman, Archie Shepp, Michel Portal, Terence Blanchard, Khaled... Medju njima je i Ljiljana Buttler, Beogradjanka i jedna od najvećih romskih pevačica bivše Jugoslavije. U pratnji virtuoznog gitariste Milića Petrovića, ritam gitare Sandija Durakovića i pijaniste Jovana Djordjevića, ona je održala koncert 1. aprila u Sali Jean Houdremont (La Courneuve).


Majka ciganske duše
Ljiljana Buttler, slično kao i Cesaria Evora, ima dubok glas i vrlo prirodan način pevanja. Ona, ne samo što peva bez ikakvog napora, nego peva i bez nepotrebnog ornamentisanja. Njen baršunast glas sadrži u sebi, u zavisnosti od pesme, vrlo jak emotivan naboj čiji se dijapazon kreće od tuge i melanholije, sve do lascivnosti i erotizacije. Prateći trio, inače redukovani bend "Mostar Sevdah Reunion", imao je njihov tipičan urban i multi-etnički balkanski zvuk, pročišćen od svih nekorisnih dodataka.

Koncert, započet romskom himnom "Djelem, djelem", nastavljen je ljubavnom romansom "Kaži zašto me ostavi", a potom se skrenulo ka ciganskim marifetlucima u kojima su oni išli da posete lepu kaludjericu Verku. Ljiljanin glas, pored emocija, krasi lakoća i elegancija, a uspeh je, drugim delom, zasnovan na čistim i jednostavnim aranžmanima "Mostar Sevdah Reuniona", skrojenim po meri za glas i karakter bosonoge romske dive. "Zvonija" je odvela slušaoce u južnjačke ritmove pomešane sa latino ritmovima, a "Mala garava" otpevana je lascivno i erotizovano.

"Za uspešno pevanje nije dovoljan samo dobar glas i veliko znanje, nego i veliko srce", rekla je Ljiljana povodom nastupa u Parizu, što se i potvrdilo na njenom kocertu. "Šta će mi život" poznata pesma Tome Zdravkovića otpevana u sporom ritmu, uz pratnju gitara, postala je melanholična balada, a "Ashun daje mori" (Slušaj majko), nalikovalo je elegiji. "O Djurdjevdan daje / Rano sabajle / Pala mange daje / Prokleto aven" (Djurdjevdan je stigao majko - Rano je jutro - Ali za mene majko - Kao da je prokletstvo stiglo).

Kad borba za život zameni pevanje

Ljiljana Buttler (1944) rodjena je Beogradjanka čiji je otac bio harmonikaš, a majka pevačica. Pošto je otac vrlo brzo napustio porodicu, Ljiljanina majka je pevala po kafanama i tako izdržavala sebe i kćer. Ljiljana je prvi put javno nastupila u Bjeljini, kada se njena majka razbolela, a ona uspela da ubedi vlasnika kafane da je pusti da peva. Iako je imala samo 12 godina, Ljiljana je, prateći majku svukud, naučila čitav repertoar. Gosti su bili iznenadjeni – vrlo prijatno. Novozapočetu karijeru, Ljiljana je, potom, nastavila u rodnom gradu Beogradu, pevajući u kafanama.

Tokom sedamdesetih, Ljiljana, tada još Petrović, iza sebe je imala već solidnu karijeru i brojne poštovaoce. Medjutim, promene koje su nastupile tokom 80-ih godina nikako nisu išle uz Ljiljanin karakter.

"Čak i pre rata – kaže ona – shvatila sam da je radost nestala i da se balkanski ljudi više ne zanimaju za ljubavne priče. Najednom, bilo je važnije obući kratku suknju i pokazati dekolte. Što kraća suknja, to bolja pevačica. Shvatila sam da je prošlo moje vreme i da je došlo vreme oružja i mržnje. To me je strašno pogodilo, a rat koji je nastupio ostavio mi je ožiljke za sva vremena. " Ne želeći da se povinuje novonastalom mediokritetskom i potrošačkom mentalitetu, Ljiljana Petrović je 1987. godine nestala sa muzičke scene bivše Jugoslavije.

Potom je izbio i rat, pojavila su se nova estetska pravila, niža nego ikada ranije, a o Ljiljani se više nije čula ni jedna vest. Ponovnu pojavu Ljiljane Petrović, ovoga puta na svetskoj muzičkoj sceni, dugujemo producentu i aranžeru Dragiju Šestiću.

"Prvi put kada sam čuo glas Ljiljane Petrović, znao sam bez truni sumnje, da ću sa njom da napravim prvi album za 'Snail Records', našu novu produkcijsku kuću. Medjutim, imali smo problem. Kao i mnogi drugi, Ljiljana je nestala pre, za vreme ili posle rata u bivšoj Jugoslaviji. Gde? Negde na Balkanu? U Americi? U Evropi? Šaban Bajramović mi je dao telefon osobe koja je mogla da pomogne – priča Dragi Šestić.



Ljiljana Buttler na koncertu 1. aprila


Crni dijamant

Posle telefonskog maratona dugog mesec dana, Dragi je iz Amsterdama, preko brojnih prijatelja sa čitavog Balkana, pronašao Ljiljanu u Dizeldorfu. Prezivala se Buttler i više se nije bavila muzikom. Posle dugog ubedjivanja, on je uspeo da je nagovori da ponovo zapeva. Pored njegove uobičajene grupe bošnjačkih muzičara "Mostar Sevdah Reunion", projektu se pridružio Boban Marković, izvanredni srpski trubač. Do snimanja je došlo devet meseci kasnije, a ploča je izašla u Holandiji pod nazivom "Ljiljana Buttler – majka ciganske duše". Aranžmani dvanaest kompozicija u potpunosti su uradjeni ne samo za Ljiljanine vokalne mogućnosti, nego i za njenu čitavu ličnost.

Svi poštovaoci Ljiljanine umetnosti mogli su da ustanove da je u pitanju isti glas, ali puniji, zreliji i čistiji, u potpunom skladu sa ličnošću velike pevačice.

"Rekli ste mi da sam ja najveći ciganski pevač, ali posle ove Ljiljanine ploča, ja sumnjam u to«, prokomentarisao je izlazak ploče Šaban Bajramović. Poznati libanski džez majstor Rabih Abu-Khalil napisao je da je Ljiljanin glas, koji ide pravo u srce "zemaljskiji nego sama zemlja".



Ljiljana Buttler, The Mother Of Gypsy Soul, 2002.

Koncert Ljiljane Buttler u La Courneuve zasnovan je delimično na repertoaru njegog poslednjeg diska "The Legends of Life" snimljenog sa "Mostar Sevdah Reunionomj" tokom proleća 2007. godine. Trenutno, oni zajedno obilaze Evropu, svirajući balkanski blues i dobijajući samo pohvalne kritike.


Ljiljana Buttler, The Legends of Life, 2007.

"Muzika je bogatija za još jedan balkanski dijamant«, prokomentarisao je svojevremeno, Šaban Bajramović, Ljiljanin povratak na scenu. Tako, već sedmu godinu, ovaj savršeno izbrušeni dijamant isijava još i većom snagom nego što je to bilo pre njenog petnaestogodišnjeg odsustva sa scene.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...