Pariski beskućnici, sporedne žrtve izolacije

Aleksandar Manić, Pariz

Na siromašnim teritorijama, gde mnogoljudne porodice žive u malim stanovima i gde se nalaze domovi za migrante i nehigijenska naselja, virus cirkuliše mnogo lakše. Ali pariski beskućnici, u vreme izolacije, našli su se u još gorim prilikama nego sirotinja iz predgrađa
(ilustracija, Procenjuje se da oko 5 000 besukćnika živi na trotoarima Pariza i još oko 20 000 u pariskim predgrađima)

Epidemija korona virusa, u Francuskoj, najsmrtonosnija je za siromašne. U najsiromašnijem francuskom departmanu, Sena-Sen-Deni (93), koji se nalazi u sâmom pariskom predgrađu, tokom četvrte nedelje marta, smrtnost se povećala za 63 odsto u odnosu na treću nedelju marta, odnosno početak izolacije.

U istom periodu, u Parizu, u kome živi bogatija populacija, smrtnost se povećala za upola manje, odnosno za 32 odsto.

beskucnik-parriz-opera

Beskućnik na praznom trgu Opera ispred palate Garnije

Sirotinja mora da nastavi svoje aktivnosti, često bez zaštite

Vlasti nemaju objašnjenja za ove brojeve i kažu da je smrtnost u bolnicama departmana Sena-Sen-Deni manja nego u ostalim.

"Izolacija je u departmanu, uglavnom, poštovana i ja pozdravljam odgovorno ponašanje graĐana", kazao je Žorž-Fransoa Lekler, prefekt ovog departmana.

Međutim, Frederik Adne, šef urgentne službe departmana 93, ima sasvim drugačije viđenje prilika:

"Na siromašnim teritorijama, kao što je ova naša, gde mnogoljudne porodice žive u malim stanovima i gde se nalaze domovi za migrante i nehigijenska naselja, virus cirkuliše mnogo lakše."

Živeći u potpunoj društvenoj i ekonomskoj neizvesnosti i nesigurnosti, da bi nekako preživela, sirotinja ovog departmana mora da nastavi svoje aktivnosti, često bez zaštite. Na taj način, oni sebe izlažu zarazi i mogućoj smrti. Statistike preduzeća pogrebnih usluga departmana Sena-Sen-Deni ukazuju da je u pitanju povećanje smrtnosti u kućnim uslovima i u staračkim domovima.

beskucnik-pariz-lezi-polic-

Na početku izolacije, francuska policija je beskućnicima pisala kazne zato što nisu u kućnoj izolaciji, ali su vrlo brzo prekinuli da se ponašaju glupo

Psihoze, prisilna apstinencija, delirijum tremens...

Međutim, i od siromašnih ima siromašnijih. Naime, pariski beskućnici, u vreme izolacije, našli su se u još gorim prilikama nego sirotinja iz predgrađa.

Opustele ulice, bez prolaznika, za njih su jednake laganoj smrti od gladi i bolesti. Oni, najčešće, žive od prošnje a za to je neophodan veliki broj ljudi na ulicama. Istovremeno, veliki broj među njima su teški alkoholičari (do 10 litara vina ili piva dnevno) i ređe narkomani, tako da su se sada našli bez novca i u obavezi da apstiniraju i da se nasilno skidaju sa zavisnosti.

Bivajući jedini građani koji se kreću bez ikakve zaštite i bez ograničenja, oni se grupišu oko prodavnica hrane i samousluga, pokušavajući da isprose dovoljno novca za alkohol. Nervoza i prisilna apstinencija, kriziranje i stanja bliska delirjum tremensu, učinili su ih prilično agresivnim. Njihovo urlanje, ležanje na ispovraćanim trotoarima, vređanje prolaznika, pljuvanje i nasrtanje, postali su sastavni deo pariske svakodnevice. Prolaznici, ustrašeni ovim prizorima, trude se da ih izbegnu i time se kod  beskućnika povećava osećaj potpune napuštenosti i beznađa, što rađa još veću agresivnost.

Asocijativne strukture koje se brinu o beskućnicima zatvorene su, socijalni radnici su u izolaciji i ostaju retki dobrovoljci koji sa minimumom sredstava pokuđavaju da pomognu. Lekari dobrovoljci, mahom noću, kada nisu u bolnicama, idu u obilazak Pariza, pokušavajući da pomognu beskućnicima. Međutim, oni najčešće sreću psihotične slučajeve za koje je teško učiniti bilo šta. Ne treba zaboraviti da većinu beskućnika zdravstveni problemi prate godinama tako da, po rečima lekara, čak i ako budu zaraženi korona virusom, oni se neće obratiti lekaru, jer neće obratiti pažnju na pogoršanje zdravlja.

beskuc-pariz-volonteri-

Retki dobrovoljci pariskih asocijacija koje se brinu o beskućnicima, izašli su tokom izolacije da pomognu gradjanima koji žive na ulici

Glad i nedostatak ikakve pomoći

Retke asocijacije, koje još mogu da pruže nekakvu pomoć ljudima koji žive na ulici, konstatuju da, po zatvaranju većine struktura, mnogi beskućnici, osim pogoršanja zdravlja imaju probleme i da se prehrane. Zbog toga, oni su se obratili zatvorenim restoranima i predložili im da od namirnica koje će asocijacije da im donesu, oni otvore kuhinje i pripreme hranu za beskućnike.

Na sâmom početku vanrednih sanitarnih mera, vezanih za epidemiju korona virusa, asocijacije koje pomažu beskućnicima pokrenule su peticiju tražeći od vlasti da se izvrši rekvizicija praznih hotela, ne samo u Parizu, nego i u drugim gradovima, i da se u njih, privremeno, tokom izolacije, smeste beskućnici. Uprkos registrovanih sto hiljada potpisa, Državni savet, "u ime francuskog naroda", odbio je njihov zahtev. Istovremeno, policija je humanitarcima zabranila da ulaze u improvizovane kampove u kojima žive beskućnici, ilegalni imigranti i legalni migranti iz afričkih i azijskih zemalja i da im donose pomoć u hrani i lekovima.

Na ovaj način, nezainteresovanost vlasti za najsiromašnije i najizloženije građane ukazuje da će epoha posle pandemije korona virusa, društveno i ekonomski, barem u odnosu prema najsiromašnijima - biti istovetna vremenu koje joj je prethodilo.

 

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...