GRADOVI ZAUSTAVLJAJU NAVALU GOLUBOVA

Priredila: Tijana Vlahović

Oni su sivi i neugledni ali visoko adaptivni i njihov broj sve je veći širom sveta. Iako su se gradske vlasti služile raznim tehnikama za uništavanje golubova, jedino efikasno sredstvo jeste da ljudi prestanu da ih hrane

Golub je nebeski simbol mira, ljubavi i čistote ali takođe proizvodi 12 kilograma ekskrementa godišnje i naširoko je omalovažavan kao leteći pacov koji prlja fasade i širi bolesti u gradovima širom sveta. Naučnici, gradski zvaničnici i aktivisti zaštite životinja nedavno su se sastali u zapadnonemačkom gradu Esenu na Prvoj nemačkoj gradskoj konferenciji o golubovima, da raspravljaju kako da izađu na kraj sa populacijom golubova koja je sve brojnija i za koju se očekuje da poraste od oko 50 miliona na 400 miliona jedinki u sledećih deset godina.

 

Današnji golubovi koji žive u gradovima potiču od divljeg goluba i jedne su od prvih životinja koje su se pripitomile pre otprilike 10.000 godina i to na Srednjem istoku. U početku su odgajani i korišćeni za ishranu a njihov ekskrement guano koristio se kao đubrivo. Neugledna siva ptica debelog vrata adaptirala se tokom vremena i na život u gradskim zonama bolje od bilo koje druge životinje i njihova prisutnost danas je zaista globalna. U Nju Jorku ih živi oko jedan milion a Venecija ima najveću gustinu golubova – tri goluba po jednom stanovniku. U većini evropskih gradova prosek je jedan golub na svakih 20 stanovnika.

 

U Londonu kažnjavaju hranjenje golubova

„Golubovi su vekovima bili simbol ljubavi, vernosti i mira", kaže za "Spiegel Online" profesor Danijel Hag-Vakernagel, biolog sa Univerziteta u Bazelu koji proučava golubove decenijama. "Istorijski, oni predstavljaju toliko pozitivnu, nebesku sliku da se na njihovo ubijanje još uvek gleda kao na nešto nemoralno i neetički".

 

Kroz istoriju, golubovi su pronalazili obilje hrane u blizini ljudskih naseobina, bilo tako što su ih ljudi direktno hranili, bilo tako što su sakupljali rasutu konjsku hranu ili đubre koje se nakupljalo u pukotinama kamenom popločanih ulica koje su bile uobičajene u evropskim srednjevekovnim gradovima.

 

London golubovi

 

Njihova populacija je naglo porasla u dvadesetom veku. Budući da je ova vrsta ptica izuzetno adaptivna, ona nalazi veoma raznovrsna mesta za razmnožavanje, od otvora rashladnih uređaja do toplih satelitskih antena. Njihova ishrana, prvobitno zrnevlje, takođe se prilagodila i gradski golubovi sada jedu praktično sve - od bačenih pljeskavica do ljudskih bljuvotina.

 

Veliki gradovi pokušavali su da smanje populacije golubova još od početka 20. veka i služili su se raznim metodama kao što su direktno trovanje, upucavanje, paljenje gnezda, gađanje slanim kuglicama, pa čak i nekim vidom električnih stolica - stavljanjem hrane na visokovoltažne metalne platforme koje sprže ptice. Primenjivane su i kontraceptivne pilule ali pošto su one otrovne za druge životinje, od toga se odustalo. Plašenje je još jedan metod: u Londonu, gradske vlasti su koristile jastrebove i jake megafone da oteraju golubove sa Trafalgar skvera. Ali ova tehnika ih je samo pomerala u druge krajeve grada. U Londonu je takođe uvedena kazna za ljude koji hrane golubove po trgovima.

 

"Bazelska šema"

"Ubijanje zaista nema nikakvog smisla", kaže profesor Hag-Vakernagel.

 

"Ptice imaju enormni reproduktivni kapacitet i jednostavno će se vratiti opet. Postoji linearan odnos između brojnosti populacije ptica i količine dostupne hrane. Par golubova može da donese do 12 mladih godišnje. Najbolji način da se populacije smanje jeste da ih se ne hrani. Ljudi kažu da je to okrutno ali u divljini iznenadno odsustvo hrane potpuno je prirodni događaj i životinje su se na to adaptirale."

 

Profesor Hag-Vakernagel razvio je šemu za grad Bazel tokom 80-ih godina, koja je dovela do opadanja populacije golubova za dve trećine za samo četiri godine.

 

Venecija golubovi

 

"Pokrenuli smo kampanju da ubedimo ljude da ne hrane ove ptice, iako to nikad nismo zabranili."  Šema je podrazumevala postavljanje devet golubarnika u potkrovljima crkvi i škola gde su bile kutije za gnežđenje. "Tamo ih nismo hranili i uklanjali smo nekolicinu njihovih jaja", kaže Hag Vakernagel. Lišavanje golubova hrane takođe usporava njihovu reprodukciju zato što ih primorava da posvete više vremena traženju hrane nego parenju.

 

Golubovi i dalje uživaju bolji ugled nego pacovi koji su zauvek negativno obeleženi jer su širili kugu. Ali i ptice mogu da šire bolesti, izazivaju alergije i prenose parazite ljudima i to je nešto o čemu treba misliti kada okruženi golubovima koji lepršaju sedite na gradskim trgovima ili u baštama kafića. Trudnice, deca, starije osobe i ljudi zaraženi HIV-om naročito su u riziku od kontakta sa golubovima.

I za same golubove bolje bi bilo da im se smanji brojnost populacije jer im se tako povećava kvalitet životnih uslova. Ali nepopustljivi ljubitelji golubova ostaju neubeđeni. Profesor Hag-Vakernagel navodi primer čoveka iz Bazela koji je nastavio da hrani golubove, trošeći  između 12 i 15 tona hrane za njih godišnje, sve dok nije umro u svojoj 89-oj godini.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...