Miris pariskog metroa

Aleksandar Manić, Pariz

Sumpor, pokvarena jaja, prljave čarapa, mačja mokraća, trulež, znoj i pljeskavice, pomešani sa sintetičkim mirisima zumbula i grejpfruta. Dobrodošli u pariski metro!
(foto, Stanica Šatle-Le-Al, najveća evropska raskrsnica javnog prevoza (800 hiljada putnika dnevno), oseća se na pokvarena jaja)

Svaka od tri stotine stanica metroa pariskog regiona ima jedinstveni miris koji zavisi od dnevnog broja kompozicija, starosti vagona, tipa šina, tipa motora, brzine, proizvoda za čišćenje, lepka za plakate, stalnih instalacija, broja putnika, podzemnih hodnika... Takođe, mirisi se menjaju u odnosu na godišnja doba, vreme (jutro ili veče) i dela grada u kome se nalazi stanica – kvart sa poslovnim zgradama, turistički kraj, narodski kvartovi...

metro-gar-di-nor

Stanica Gar-di-Nor gde su dominantni mirisi pecivo, brza hrana i ljudski znoj

Olfaktivni planovi linija i stanica

Tokom 50-ih godina prošlog veka, u vagonima pariskog metroa, stavljana su eterična biljna ulja radi prijatnog mirisa, ali i da bi ona delovala protiv bakterija. Sredinom 90-ih godina RATP je angažovao desetak laboratorija u kojima ne rade samo hemičari i biolozi, nego i psiholozi i sociolozi, koji se bave hemijskim i olfaktometrijskim analizama vazduha u pariskom metrou. Cilj je bio da se analiziraju izvori neprijatnih mirisa i da se za to nađu odgovarajuća rešenja.

Loši mirisi ne daju samo lošu sliku prevoznika, nego i zabrinjavaju putnike koji su ubeđeni da je smrad vezan za loš kvalitet vazduha. Istovremeno, kažu psiholozi, loši mirisi čine da se ljudi osećaju loše i da se u njima pojačava osećaj zabrinutosti, stresa i tuge.

Borba protiv loših mirisa u pariskom metrou košta, svake godine, 65 miliona evra. U taj budžet, pored navedenih stručnjaka, ulaze i profesionalci koji rade sa proizvođačima parfema. Oni prevozniku pomažu da stvori prave olfaktivne planove linija i stanica. Parfimisanje, ako se ne širi ujednačeno, može da ometa putnike, dok za profesionalce transporta, ono maskira otrovne gasove i dim.

U olfaktivnim planovima pariskog metroa, postoje tri načina difuzije parfema. Pre svega, čisti se mirišljavim proizvodima, a ne varikinom koja iza sebe ostavlja karakterističan i oštar miris hlora. Potom, prska se eteričnim uljima koja šire prijatne mirise. Treća metoda se sastoji od sejanja mikrokapsula po hodnicima metroa. One su isuviše male da bi se videle golim okom, a putnici ih gaženjem razbijaju i tako se širi mirisi.

metro-madlen-

Stanicama Madlen na automatskoj liniji 14 gde se oseća prisustvo gasa vodonik-sulfida

Kaži mi šta smrdi i ja ću ti reći na kojoj si stanici!

Ekspresni vozovi koji opslužuju Pariz i okolinu i sâm pariski metro, imaju karakteristične mirise, lako prepoznatljive svakome ko na posao i u školu ide javnim prevozom.

U najužem centru Pariza, stanica Šatle-Le-Al, inače najveća raskrsnica javnog prevoza u Evropi gde 800 hiljada putnika, svakoga dana, ide na sve četiri strane, oseća se na pokvarena jaja i organski azot. U pitanju je vodonik-sulfid koji u tunele ulazi infiltracijom fermentisanih organskih materija iz okolnog terena. Pošto je ovaj gas štetan za ljude, prevoznik je postavio sisteme aeracije i pročišćavanja vazduha na čitavoj deonici do velike putničke stanice Gar-di-Nor. Na ovoj stanici gde se ujedinjuju metro, ekspresni vozovi koji opslužuju parisku periferiju i međunarodni vozovi, dominantni mirisi su pecivo, brza hrana i ljudski znoj.

Ako se nastavi još severnije i stigne na samu ivicu grada Pariza, stanica Port-d-Klinjankur, nedaleko od srpske crkve Sveti Sava i monumentalne buvlje pijace, zbog blizine različitih restorana brze i egzotične hrane, miriše na prženo ulje i začine.

metro-sanz-elize-

Stanica Šanz-Elize-Klemanso na početku Jelisejskih polja, miriše na sintetičke kopije parfema

Lažni Šanel 5 i lažne pečurke

U sâmom centru Pariza, nedaleko od Šatlea, nalazi se velika stanica Opera-Avr-Komarten. Ona miriše na mišji izmet i toplu plastiku, posebno na kraju dana, što je, prema rečima stručnjaka, posledica kočenja brojnih kompozicija. U neposrednoj blizini, na stanicama Madlen i Piramid, na automatskoj liniji 14, otvorenoj 1998. godine, uočeno je prisustvo gasa vodonik-sulfida, kao i na stanici Le-Al. Naime, tuneli linije 14 nalaze se ispod nivoa podzemnih voda, tako da infiltracije i sastav tla daju karakterističan miris.

Na desetak minuta pešačenja od crkve i stanice Madlen, nalaze se veliki izložbeni prostori Gran-Pale i Peti-Pale, a pored njih i stanica Šanz-Elize-Klemanso. Ova stanica, na početku Jelisejskih polja, miriše na sintetičke kopije parfema Šanel 5 i Riv-Goš Iv Sen-Lorana. Međutim, nije u pitanju olfaktivni plan prevoznika, nego velikog parkinga koji se nalazi upravo pored metro stanice. Zahvaljujući parkingu, ova lepo uređena stanica daje utisak da se tuda kreće "bolji svet".

Stanica Site, na istoimenom ostrvu na Seni, oseća se na pečurke i trulež, ali utisak nije neprijatan, jer podseća na biljni svet. To se ne bi moglo reći za stanicu Abes, u podnožju Monmartra, koja se oseća na mokraću, pomešanu sa sredstvima za čišćenje i masnom prašinom, nalik mašinskom ulju.

metro-pranje-s

Noćno čišćenje metroa nije samo 1,5 miliona kvadratnih metara kejova i hodnika, nego se peru i  zidovi i plafoni

Infiltracija vode je najveći problem

Svaka peta stanica pariskog metroa ima probleme sa infiltracijama vode prouzrokovane pucanjem kanalizacije, izvođenjem radova ili, jednostavno, prodiranjem podzemnih voda. Pariski prevoznik, RATP, uložio je 40 miliona evra tokom 2014. i 2015. godine u saniranje infiltracija, jer nije u pitanju samo smrad koji se širi, nego i moguća oštećenja koja mogu da dovedu u pitanje dugovečnost podzemnih struktura.

To znaju i putnici, te na prvo mesto važnih elemenata pariskog metroa stavljaju sigurnost, a na drugo kvalitet vazduha i čistoću. Prirodno, problem čistoće se uopšte ne postavlja, jer se metro redovno čisti. Površina hodnika i kejova u pariskoj regiji metroa i ekspresnih linija predstavlja oko 1,5 miliona kvadratnih metara. Hiljadu kompozicija se dnevno kotrlja na 400 km pruge, a deset miliona putnika bude prevezeno svakoga dana, od čega je dve trećine na ekspresnim linijama. Oko trideset tona otpada prikupi se svakog dana, najviše tokom čišćenje metroa po zatvaranju, koje traje oko tri i po časa dnevno.

Svakako, problem u pariskom metrou nije čistoća, nego vetrenje i obnavljanje vazduha. Ti procesi su vrlo skupi i prevoznik ulaže ogromne sume novca u kvalitet vazduha ne samo na stanicama metroa, nego i u tunelima. Međutim, određeni deo mirisa i smradova neće nikada moći da se izbegne niti da se prekrije parfemima. Istovremeno, stručnjaci, psiholozi i sociolozi, kažu da parfem ne sme da prekrije sve mirise metroa, jer putnici očekuju neke od karakterističnih mirisa koji sačinjava identitet pariskog metroa.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...