1.

06.12.1990. godine Slovenija je usvojila Zakon o plebiscitu i samostalnosti i nezavisnosti Slovenije a Hrvatska Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba. Od tada su ove dve republike pokrenule brojne postupke, kako bi njihovi državljani otkupili stanove u Srbiji i kako bi se zaštitila imovina njihovih država, preduzeća i fizičkih lica u Srbiji.

-Srbija je u to vreme dopustila svim državljanima ovih republika da u bescenje otkupe stanove u Srbiji, da iste nakon toga prodaju po tržišnim uslovima i da tako dobijen novac iznesu iz Srbije. Za to vreme desetine hiljada Srba iz Hrvatske napustilo je svoje stanove, bez prava na otkup, i sada kao izbeglice žive od socijalne pomoći u izbegličkim kampovima Srbije.

-Istovremeno sa osamostaljivanjem i uvođenjem tolara i kune, iz tih republika stizali su kamioni dinara koji su menjani za DEM pa su zbog enormnog priliva dinara uništeni srpska privreda i standard građana pri inflaciji koja je 1993. godine iznosila više od 312 miliona.

-06. 12. 1990. godine Hrvatska je donela i Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike ,odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba.

-22.12.1990. godine, pored izmene Ustava kojim se Republika Hrvatska proglašava nacionalnom državom hrvatskog naroda i kojim izmenama je ukinuta konstitutivnost srpskog naroda, Hrvatska je u cilju zašti svojih interese donela i:

a) 17.07.1991. godine Uredbu o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske. Iako je Savezni ustavni sud doneo 12.09.1991. godine odluku o ukidanju ove Uredbe ista je ostala u primeni.

b) 29.08.1991. godine Uredbu o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih preduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

c) 01. 10. 1991. godine Uredbu o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske

d) 02.06. 1992. godine Naredbu za provođenje Rezolucije broj 757 (1992.) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na području prometa nekretnina kojom je zabranjeno raspolaganje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja, davanje u zakup i privremena uporaba, osnivanje hipoteke i sl.) nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske, koje su u vlasništvu, odnosno, na kojima pravo korištenja imaju državljani tzv. Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora).

e) Uredbu o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

f) 21.07.1998. godine Hrvatska donosi Zakon, koji u članu 2. predviđa: „Na imovinu osoba koja je stavljena pod privremenu upravu Republike Hrvatske na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, a koje nisu obuhvaćene Programom iz stavke 1. ovog članka primenjivat će se posebni sporazumi“.

Postupajući na osnovu navedenih propisa Hrvatska je u potpunosti onemogućila preduzeća, druga pravna i fizička lica iz Srbije da raspolažu svojom imovinom u Hrvatskoj. Ova imovina bila je predmet nezakonitog uzurpiranja i predstavljala je osnov za bogaćenje pojedinaca ili pravnih lica. Iz tog razloga protiv funkcinera Hrvatskog fonda za privatizaciju pokrenuti su krivični postupci.

2.

I Srbija je donela više propisa u vezi imovine koju poseduju pravna i fizička lica iz Slovenije, Hrvatske i BiH u Srbiji, kao npr:

a) 07.08.1991. godine Uredbu o privremenoj zabrani raspolaganja određenim nepokretnostima čiji su vlasnici, odnosno korisnici pravna lica sa sedištem na teritoriji Republike Hrvatske i Republike Slovenije, odnosno fizička lica koja imaju prebivalište na teritoriji tih republika i njihovi su državljani.

b) Uredbom od 24.07.2008. ova Uredba je prestala da važi, iako nije ni mogla da se primenjuje od 02.06.2004. godine, kao dana stupanja na snagu Sporazuma o pitanjima sukcesije. Naime, stupanjem na snagu Sporazuma o pitanjima sukcesije, Uredba o privremenoj zabrani raspolaganja određenim nepokretnostima, pokretnim stvarima i pravima (Sl.gl.RS,br. 49/91-50/95) se ne primenjuje budući da je u suprotnosti sa odredbama Sporazuma. Odredbom 16. Ustavne povelje SCG predviđeno je da ratifikovani ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad pravom Srbije i Crne Gore i pravom država članica. Pored toga, članom 16. Ustava Republike Srbije predviđeno je takođe da su opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije i neposredno se primenjuju.

c) 23.10.1991. godine Zakon o merama koje se mogu preduzimati radi sprečavanja poremećaja proizvodnje, prometa i razvoja u Republici Srbiji. Međutim, ovaj Zakon Ustavni sud Jugoslavije proglašava neustavnim pa je 07.02.1992. godine prestao da važi.

d) 14.02.1992. godine, ili sedam dana po prestanku važenja pomenutog Zakona, Vlada Srbije donosi Uredbu o organizovanju delova preduzeća čije je sedište na teritoriji Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Počev od 31.07.1992. godine ova Uredba odnosila se i na BiH. Međutim, Odlukom Saveznog ustavnog suda od 17.01.2001. godine ova Uredba proglašena je neustavnom.

e) 29.05. 1992. godine, ili tri meseca nakon stavljanja van snage prethodne Uredbe, Vlada Srbije donosi istovetnu uredbu, ali sa drugim nazivom: Uredba o zaštiti imovine delova preduzeća čije je sedište na teritoriji bivših republika SFRJ. Ova Uredba izmenjena je Vladinom Uredbom od 19.06.2008. godine, koja je kritikovana u bivšim republikama, a za koju neki članovi Vlade kažu da prilikom njenog donošenja nisu posvetili dovoljnu pažnju i da je najbolje da se obustavi primena tih izmena od 19.06.2008. godine. Međutim, počev od 02.06.2004. godine, kao dana stupanja na snagu Sporazuma o pitanjima sukcesije, ova Uredba ne može da se primenjuje budući da je u suprotnosti sa odredbama Sporazuma. Naime, odredbom 16. Ustavne povelje SCG predviđeno je da ratifikovani ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju primat nad pravom Srbije i Crne Gore i pravom država članica. Pored toga, članom 16. Ustava Republike Srbije predviđeno je takođe da su opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije i neposredno se primenjuju.

Međutim, napred pomenuti propisi delimično su primenjivani u korist Srbije a najvećim delom fizičkim i pravnim licima iz drugih republika vraćena je imovina. Manjim delom te imovine raspolagali su ministri finansija Srbije i ministri trgovine, turizma i usluga Srbije.

Ova imovina predstavljala je osnov za nezakonito bogaćenje pojedinaca ili pojedinih pravnih lica.


Sporazum o sukcesiji predvidja "poštovanje svih ugovora sklopljenih od strane gradjana
ili drugih pravnih lica SFRJ počev od 31. 12. 1990. godine", dok Ugovor o sukcesiji
predvidja isto - samo "do 31. 12. 1990. godine".

3.

U cilju regulisanja imovinskih odnosa, dana 21.06.2001. godine u Beču su države nastale od SFRJ potpisale Sporazum o pitanjima sukcesije. Ovaj Sporazum stupio je na snagu 02.06.2004. godine ali se još uvek ne primenjuje. Razlog je taj što su spornu imovinu dobili lokalni moćnici, tako da novonastale države ne pokazuju volju da se ova pitanja razreše, iako Srbija po ovom osnovu potražuje cca 700 miliona EUR.

a) Inače, ni sam Sporazum, zaključen na engleskom jeziku, nema isto značenje na srpskom i hrvatskom jeziku, tako da nije jasno na koje ugovore se on odnosi, na one do 31.12.1990. godine ili na one od 31.12.1990. godine (vidi prilog). Problem je uneo netačan prevod engleskih reči „as of“, u tekstu „as of 31 Decembar 1990,“

-Prema članu 2. Priloga G (privatna svojina i stečena prava) Sporazuma na srpskom jeziku, „Svi ugovori zaključeni između građana ili drugih pravnih lica SFRJ počev od 31.12.1990. godine, uključujući i one zaključene od strane javnih preduzeća, biće poštovani bez ikakve diskriminacije. Svaka država sukcesor će obezbediti izvršavanje obaveza na osnovu tavih ugovora, u slučajevima gde je raspadom SFRJ bilo onemogućeno izvršenje takvih ugovora“.

-Prema članu 2. Priloga G (privatna svojina i stečena prava) Sporazuma na hrvatskom jeziku „Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990. uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Svaka država sukcesor će obezbediti izvršavanje obaveza na osnovu tavih ugovora, u slučajevima gde je raspadom SFRJ bilo onemogućeno izvršenje takvih ugovora“.

b) Polazeći od članova 4 i 7. Sporazuma o sukcesiji, Viši trgovinski sud u Beogradu mišljenja je, da je namera ugovornih strana država sukcesora bila da na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije zaključe bilateralne sporazume kojima će se regulisati procedura rešavanja pojedinačnih zahteva i kojima će se ustanoviti državna tela, koja će po navedenim zahtevima postupati. Tek nakon toga, u spornim slučajevima, odlučivao bi sud.

c) Na sličan zaključak upućuje i Hrvatski fond za privatizaciju u pismu od 7.11.2005. „Advokatskoj Kancelariji Radić“ gde navodi: ..“Iako je Ugovor o pitanjima sukcesije stupio na snagu i u Republici Hrvatskoj i u Republici Srbiji i Crnoj Gori, ne primenjuje se neposredno, nego će se u vezi imovine, koja je predmetom regulative rečenog Ugovora, rješavati u pojedinačnim slučajevima sukladno bilateralnim sporazumima koji će očekivano uslijediti između rečenih država potpisnica“.

-U cilju davanja imovine preduzećima iz Slovenije i Hrvatske, mimo reciprociteta i utvrđenih kriterijuma, Savezni ministar pravde Savo Marković doneo je 02.09.2002. godine nezakonito i neustavno Uputstvo o sprovođenju Aneksa „G“ Sporazuma o pitanima sukcesije, koje nije ni objavljeno u javnom glasilu. Na osnovu ovog Uputstva vršen je povraćaj imovine stranim licima. U vezi nezakonitosti i neustavnosti ovog Uputstva, nakon što je „Fond za razvoj demokratije“ pokrenuo 12.09.2002. godine postupak IV U 206/2002 kod Saveznog ustavnog suda, isto je stavljeno van snage.

-Iako je članom 8. „Zakona o potvrđivanju Sporazuma o pitanjima sukcesije“ predviđena njegova primena na bazi reciprociteta, prema dopisu upućenom 14.09.2005. godine Advokatskoj Kancelariji Radić, Savet ministara Srbije i Crne Gore navodi: „ne postoji reciprocitet u sprovođenju Sporazuma o pitanjima sukcesije, jer hrvatska strana onemogućava povraćaj imovine fizičkih i pravnih lica iz Srbije i Crne Gore. Nažalost i pored nepostojanja reciprociteta u sprovođenju ovog sporazuma organi Srbije i Crne Gore omogućavaju fizičkim i pravnim licima iz Hrvatske da povrate svoju imovinu u našoj zemlji, dok naša fizička i pravna lica nailaze na zid ćutanja“.

-Da Hrvatska nije zainteresovana za sprovođenje Sporazuma o pitanjima sukcesije potvrđuje i dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Br. m DO-534/04 od 6. prosinca 2004. godine upućen Županijskim državnim odvjetništvima u vezi primene Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, u kome se navodi: „U takvoj situaciji, a radi jednoobraznog postupanja, potrebno je u svim takvim predmetima zauzeti jednaka stajališta i protiviti se prijedlogu za mirno rješenje spora, odnosno tužbenog zahtjeva“.

d) 11.10.2007. godine Vlada Srbije donela je Odluku, koju je potpisao Božidar Đelić, o obrazovanju Međuresorske radne grupe za sprovođenje Aneksa „G“ Sporazuma o pitanjima sukcesije sa predsednikom Miloradom Bjelopetrovićem, pomoćnikom ministra finansija.

e) 27.12.2007. godine Vlada Srbije donela je Rešenje, koje je potpisao, takođe, Božidar Đelić, kojim se prof. dr Gašo Knežević imenuje za predsednika Stručne grupe za sprovođenje Sporazuma o pitanjima sukcesije.

f) 18.06.2007. na Brdu kod Kranja održan je sastanak naslednica SFRJ, ali bilateralni sporazumi još uvek nisu na vidiku, niti ih iko spominje, a radi se o ogromnoj imovini (Jugobanka, Centrotekstil, Kluz, UTVA, GENEX, NIS, ZASTAVA, JUMKO, BETEKS, SIMPO, PKB, JAT, RTB, EPS, Savremena administracija, Železnice Srbije, grad Beograd, … ili hrvatskih firmi Gavrilović, Bagat, Končar, INA, Jadroagent, Varteks, Borovo, Jugoplastika, Tvin, Astra...)

g) U svakom slučaju najviše informacija o sudbini predmetne imovine, razlozima zbog kojih ova pitanja nisu regulisana niti rešena ni nakon 18 godina, mogu dati: nadležna ministartva, odnosno ministri finansija, trgovine, turizma i usluga od 05.10.2000. godine do danas kao npr: Mlađan Dinkić, Mirko Cvetković, Slobodan Milosavljević, Bojan Dimitrijević, kao i: Božidar Đelić, Aleksandar Vlahović, Goran Pitić, Milorad Bjelopetrović, Gašo Knežević, Dragomir Popov (bivši direktor Savezne direkcije za imovinu SRJ i predsednik komisije za sprovođenje sukcesije), direktori Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije…