
|
Iz rubrike |
Dan kada su tržišta ponovo prodisala, piše na naslovnoj strani Gardijana.

U tom tonu i ostali londonski dnevnici izveštavaju o merama koje su preduzele vlade širom sveta kako bi rešile aktuelnu finansijsku krizu - te mere su juče dovele do rekordnog rasta vrednosti deonica na berzama širom sveta. Posebnu pažnju, naravno, privlače mere vlade u Londonu i njena odluka da delimično nacionalizuje tri velike finansijske institucije.
Crni dan za bankarstvo
Ponedeljak 13. oktobar biće zapamćen kao jedan od najcrnjih dana u analima britanskog bankarstva. Tog dana neke od najvećih privatnih finansijskih institucija bile su prisiljene da se prodaju državi kako bi izbegle totalni kolaps, čitamo u Indipendentu. Potencijalna katastrofa nije, međutim, bila nepredvidiva posledica nekog izgubljenog rata, prirodne katastrofe ili nasrtaja socijalističke vlade, već je bila izazvana neobuzdanom gramzivošću i neopisivom glupošću samih banaka.
Državna dokapitalizacija banaka predstavlja definitivan kraj dve decenije blage regulative tržišta kapitala i direktno opovrgava pretpostavke i predrasude cele generacije političara koji su progutali dogmu da tržišta najbolje funkcionišu kada ih niko ne dira, konstatuje Indipendent.
Kraj sna o nezavisnosti Škotske?
Jedna od žrtava globalne finansijske krize je i vizija nezavisnosti Škotske, koju gaje pojedini škotski političari.
Dva stuba škotske privrede, Rojal benk of Skotland i Halifaks benk of Skotland, juče je praktično preuzela vlada u Londonu i političari u Škotskoj ne mogu a da se ne pitaju da li je san o nezavisnosti Škotske sada mrtav, ocenjuje Dejli telegraf. Bez finansijske nezavisnosti Škotska ne može da se odvoji od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva, a neizbežno je i pitanje da li bi Škotska ikada mogla da stane na sopstvene noge.
Pojedini analitičari čak procenjuju da bi Škotska, da je u krizu ušla kao suverena država, sada bila u situaciji u kojoj se našao Island, suočena sa bankrotsvom posle kraha takozvanog finansijskog čuda zasnovanog na kreditima.
Za i protiv evra
Gardijan postavlja pitanje da li je došlo vreme da Britanija usvoji evro, što je zahtev koji se čuje iz određenih političkih krugova. Pobornici evra imaju nekoliko jakih argumenata, ističe Gardijan.
Kao prvo, navode da je britanska privreda do te mere usklađena sa privredama zemalja koje čine evrozonu da je Britanija praktično postala predgrađe Frankfurta. Drugo, aktuelna finansijska kriza je pokazala da su nezavisne valute pogubne po finansijsku stabilnost. Treće, anglosaksonski model kapitalizma je do te mere diskreditovan, da bi Britanija trebalo što pre da se sakrije u okrilje evrozone.
Evroskeptici odgovaraju da tek treba da se vidi da li će evro preživeti najdublju ekonomsku krizu koja je zadesila svet u skoro 80 godina, te da li je u teškim ekonomskim vremenima uopšte moguće imati jedinstvenu valutu izvan političke unije.
Međudržavne svađe oko pristupa finansijskoj krizi koje su prethodile prekjučerašnjem usvajanju zajedničkog plana podsetile su berze da EU nije unitarna država, te da ni jedna zajednička valuta nije opstala izvan političke unije.
Svakako da postoje jaki argumenti za ulazak Britanije u evrozonu, ali su slabi argumenti onih koji traže da se to učini upravo sad, baš u trenutku kada će sam opstanak evra biti stavljen na veliku probu, smatra Gardijan.
Pošto su izdvojene stotine milijardi evra za spasavanje finansijskih tržišta, berze su napokon pozitivno reagovale. Finansije su i dalje tema broj 1 u nemačkoj štampi, ali i Balkan. I to iz ugla Portugalije i Španije.
Frankfurter algemajne cajtung bavi se Kosovom i to iz Barselone gde je dopisnik lista sa Balkana Mihael Martens prisustvovao konferenciji o Balkanu koju je organizovala Fondacija za međunarodne odnose i istraživanje razvoja. Posle konstatacije da je uspeh Beogradu u Ujedinjenim nacijama zagorčalo priznanje Kosova od strane Crne Gore, Makedonije i Portugalije, list piše da je posebno neprijatna odluka Portugalije.
Naime, Portugalija je bila još jedina članica EU kojoj se nije moglo prebaciti da Kosovo ne priznaje zbog unutrašnje političke računice, nego je Lisabon bio zabrinut zbog presedana u međunarodnim pravu. List piše da će se Beograd sada sve više oslanjati na Španiju, koja je - pored Grčke, još jedina članica EU od regionalnog značaja koja nije priznala Kosovo.
"Srpski ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić ovih dana ponovo je zahvalio Španiji na podršci. U Beogradu se nadaju da će južnoameričke zemlje i dalje slediti primer Španije i da Brazil neće krenuti stopama Lisabona. Međutim, srpska zahvalnost je u Zapaterovoj vladi, koja je posle Aznarovih transatlantskih godina Španiju želela ponovo da približi Evropskoj uniji, pre izazvala zbunjenost", piše nemački list. Tu zbunjenost politikolog Hordi Vaker i Fanes objašnjava na sledeći način: "Ako se odluka EU smatra nepravovaljanom, jer je nisu odobrile Ujedinjene nacije, ne znači li to davati više legitimiteta odluci prilično velikog broja nedemokratskih zemalja koje su zastupljene u svetskoj organizaciji u odnosu na odluku država sa veoma visokim demokratskim standardima kakve su članice EU? Tako mnogi postavljaju pitanje nije li Španija na pogrešnoj strani", citira list Vaker i Fanesa.
Što se Baskije tiče, zaključuje list, tamo ionako nisu preterano zainteresovani za "model Kosovo" i smatraju da imaju bolji primer sa Balkana. Naime, nikada na Balkanu nije bilo toliko baskijskih novinara kao 21. maja 2006. u Podgorici kada su Crnogorci na referendumu glasali o nezavisnosti, piše Frankfurter algemajne cajtung.
Bankari primaju pomoć kao da se to podrazumeva
Posle finansijske injekcije države, juče je na frankfurtskoj berzi zabeležen najveći skok indeksa DAX u istoriji - za više od 11 procenata. Tako su finansije i danas osnovna tema komentara u nemačkim listovima:

"Dok se zaposleni pozivaju na uzdržanost kada je o povećanju zarada reč i na žrtve u ime reformi, dok nema novca za obdaništa - stotine milijardi evra za spasavanje banaka nisu nikakav problem. Zaprepašćuje sa kakvom je nonšalantnošću finansijska elita primila tu pomoć kao da se sama po sebi podrazumeva. Bilo bi znatno lakše da su menadžeri bar priznali sopstvenu odgovornost. Ali, oni ćute i tu su mnogi bankari pali ponovo na ispitu - prvi put kao menadžeri, a sada kao građani", piše Braunšvajger cajtung.
"Kada vlada od banaka zahteva da se ponovo ponašaju kao ozbiljni trgovci to je u principu u redu. Ali, to nije ni od kakve koristi ako se i dalje neozbiljno posluje u Americi, Aziji ili u poreskim oazama od Lihtenštajna do Kajmanskih ostrva. Turbokapitalzmu zadat je težak udarac, ali on nije mrtav. Zato je sada svetskom finansijskom sistemu potrebna nova arhitektura sa novom statikom. Angela Merkel juče je ostavila utisak kao da se već naziru konture tog novog sistema. Međutim, još je dug put do njega. Sve što je do sada zaključeno pripada rubrici menadžment krize. Politika koja se time zadovoljava nikuda ne vodi - osim do sledećeg kraha", upozorava Frankfurter rundšau.
Izdavači knjiga kao bankari
Povodom otvaranja frankfurtskog sajma knjiga, list Frankfurter algemajne cajtung piše: "Računica prema kojoj se prihodima od prodaje bestselera finansira izdavanje tržišno manje uspešnih, ali literarno značajnih naslova vrlo brzo se pokazuje pogrešnom i kada se zbog toga odustaje od knjiga koje ne odgovaraju prosečnom ukusu - lirike ili avangarde - stradaju ne samo pojedini autori, nego je na šteti i ukupna literatura. Umesto da i dalje podležu špekulativnom duhu i plaćaju šestocifrene sume za ekspozee na tri stranice, pri čemu navodni bestseler još nije ni napisan, izdavači bi trebalo da se prisete svoje uloge kao institucija koje brinu o kvalitetu.
Ukoliko se i dalje na dosadašnji način bude pristupalo knjizi, pri čemu autori zahtevaju da uz nov naslov ide i zvučna knjiga, ako ne i radio-drama, ukoliko odmah moraju da se prodaju i filmska i televizijska prava - onda izdavačima možda preti ono što se upravo dogodilo bankarima.
Izdavači bi morali da imaju poverenja u knjigu, taj pouzdani, arhaični predmet. Tu nije potreban nikakav kabl, nema urušavanja i njen program nikada ne zastareva. Tehnika vodi samo od A do B - mašta svuda", piše frankfurtski list.
|
Novi naslovi |