Priča o posebnoj biblioteci

Ana Radmilović

Biblioteka koju svi vole “Vlada Aksentijević”, Obrenovac
(foto, Ivana Janošević, direktorka biblioteke "Vlada Aksentijević" u Obrenovcu)

U čitavom metežu nakon jednog potopa, gde smo slušali o ljudima u prihvatnim centrima, onima koji nisu hteli da napuste kuće, koji su ginuli, koji su stvar koristili kako bi pljačkali napuštena imanja, koji su stvar koristili za otvaranje nekih fondova u koje bi se slio novac a ne bi stigao do ugroženih, ugledali smo nešto nalik na Nojevu barku (to je onaj čamac za spasavanje), u Obrenovcu - i to je jedna biblioteka. Po mnogo čemu važna, onima koji su u njoj gostovali ili boravili ostala u sećanju kao oaza, lepa i stara, ponosna i koja je dokazala neverovatnu stvar. Ljudi nisu ravnodušni prema nekim tamo knjigama. Ni prema nekim tamo spomenicima kulture, starom nameštaju... Ljudi različitih branši (glumci, pisci, građani Obrenovca i sami stradali u ovoj nevolji, čitaoci, radnici biblioteke, direktorka, njena familija...) su, kao na znak, priskočili da brane nešto što bismo mogli nazvati - lepota. Ne neku neuhvatljivu reč  kao "kultura", ne "književnost", ne ni zaposlene u nekakvoj biblioteci. Upravo su skočili da pomognu da se obnovi, spasi, da se sačuva jedna - lepota. 

To je ujedno i povod za razgovor sa direktorkom ove institucije, Ivanom Janošević, jednom od najpredanijih bibliotekarki i mladoj ženi koja je uložila veliku energiju da ova institucija živi nekakav život i ima sadržaje kakvim biblioteke u Srbiji nažalost i ne pomišljaju da se "bakću". Nisu mnogo korisni, lepi su. Zato još korisniji. 

biblio konak 2

Obrenovačka biblioteka pre poplave

Počela bih s pričom o biblioteci, njenoj istoriji, zašto je toliko posebna da se mobilisao silan svet – a rekao bi čovek da smo narod koji misli ma kakve knjige, braćo, dajte ta zvona i te praporce“ – da se nađe jednoj biblioteci, ljudi različitih branši i zanimanja... Kakva je to biblioteka?

To je tajna. Valjda ima nešto u nama čega ni sami nismo svesni, ali svi oni koji su ikada tu došli, odmah su imali taj lepi sjaj u očima, bili oduševljeni zdanjem naše centralne zgrade, a mi se, onako po starinski, uvek trudili da ih dočekamo kako dolikuje. Za početak kafa i ratluk, a onda prijatan, neposredan razgovor i, uvek nam bilo milo što im je ovde lepo. Čak pomalo i žao što mi nemamo isti osećaj jer smo se nekako saživeli sa ovim zdanjem i živimo s njim svakog dana.

To je staro zdanje, iz 1824. a biblioteka je, ako se ne varam, od neke 1904. godine?

Zgradu je zidao,  početkom druge decenije 19. veka, varoški trgovac Dimitrije Mihailović. Imetak i ugled dozvoljavali su mu da je podigne sasvim moderno za ono vreme. U prizemlju su se nalazili dućani, na spratu deo za stanovanje, u dvorištu, svi prateći objekti, koje je jedna domaćinska kuća morala imati.

Dimitrije je u svojim trgovačkim poslovima često bio u društvu Miloša Obrenovića, te su postali pobratimi. Kasnije, kad je Miloš postao knjaz, dolazio je često ovde, ostajao na konaku a domaćin ga dočekivao i trudio se da mu na svaki način ugodi, kako dolikuje - otuda i naziv koji Obrenovčani koriste za ovaj objekat: Milošev konak. Iza zgrade je prostrano dvorište, sa kaldrmisanim stazama i opasano zidom od pune cigle. O ovom zdanju i njegovom vlasniku ima pomena u Putešestvijima Joakima Vujića, ona su objavljena 1826. a pisana tokom 1824, dakle te 1824. zgrada je bila u tadašnjem Paležu.

Dimitrije nije imao potomaka i kasnije je otišao iz varoši. Ovu zgradu su naseljavali stanari koje je opština tu smeštala a i mnogi drugi koji nisu imali gde. Tokom dugog veka zgrada je propadala, čak je i urušen deo u kome se danas nalazi galerija. Jedno vreme, između dva rata, tu se nalazila pošta... i sve tako do sredine 60-tih, kada je tadašnji direktor biblioteke Slobodan Filimonović, pokrenuo postupak da se ovaj objekat zaštiti, sanira i potom bude dat biblioteci na korišćenje. Prvo je proglašen spomenikom kulture i kulturnim dobrom od velikog značaja krajem 60-tih, da bi četvorogodišnja sanacija bila okonačana 1974. godine kada je biblioteka u nju useljena. O zgradi brine Gradski zavod za spomenike kulture grada Beograda, a Biblioteku finansira Grad Beograd. Arhitekta Zoran Jakovljević je zaslužan što ona danas ovako izgleda. Dakle, mi smo tu od 1974. do danas. Tu obavljamo našu osnovnu, bibliotečku delatnost (koja u Obrenovcu ima tradiciju od 1904. godine kada je osnovana Radnička čitaonica) ali i raznovrsnu programsku delatnost. Pod imenom koje i danas nosi, radi od 1945. godine.

biblio konak 1

Pogled u dvorište obrenovačke biblioteke (pre poplave)

Kada se uđe u dvorište, stekne se utisak jedne izdvojenosti, mesta u mestu, usred grada. Ljudi pamte baštu, ne znaju šta sve tamo postoji i sećaju se tog utiska. Šta sve zapravo ima u toj, verovatno najneobičnijoj (od svih biblioteka) bašti u Srbiji i šta je sačuvano, to jest da li je ona oštećena poplavom? Kako sada izgleda i šta je potrebno, eventualno, da se popravi, sredi, vrati?

Dvorište biblioteke je divna zelena oaza u našem gradu. Naši korisnici često u njoj borave. Posađeno je nekoliko stabala voćki -  centralno mesto zauzima velika trešnja, za koju tvrdimo da ima najukusnije plodove u srezu posavskom, i ove godine je odlično rodila, ali ih samo gledamo. Imamo jabuku, krušku, orahe, pod velikim krošnjama oraha tokom proteklog leta nalazila se letnja pozornica. Gotovo svake večeri odvijali su se programi, poseta je bila odlična. Planirali smo da i ovog leta radujemo Obrenovčane i one koji su dolazili sa strane, nekim novim programima, ali onda nam se desila poplava. Sa zadnje strane dvorišta je ulica duž koje se prostire korito Tamnave, reke koja je, kad je u "prirodnom stanju", potpuno bezazleni potočić, rekla bih.

U dvorištu se nalazi i nekoliko krajputaša iz 18. veka, koji su tu doneti.

biblio 17 maj

Biblioteka 17. maja

Učesnici programa su se samoorganizovali kada se ovo desilo, glumci, gosti... razni svet, i  hteli da pomognu. Da li možeš da nam kažeš kako i gde da se priključe oni koji nemaju Fejsbuk (uglavnom se dogovaraju preko društvenih mreža i jedni druge pozivaju) ili ne poznaju te ljude a želeli bi da učestvuju? I šta je sve potrebno?

Da, ovih dana javljali su nam se mnogi telefonom, putem imejla, na našim FB stranicama. Mnogi od njih samo jednom su bili naši gosti. Znate, dirljiva je ta pažnja koju nam pružaju u ovoj nesreći koja nas je snašla i, naravno, mnogo znači. Svi se raspituju kako smo, kolike su razmere nastale štete, nude knjige i pomoć svake vrste, pisci, izdavači, glumci, novinari, slikari, kolege... Potpuno sam ubeđena da ćemo uz njihovu pomoć uspeti da obnovimo knjižni fond koji je stradao u ovoj poplavi.

biblio pozajmno

Unutrašnjost obrenovačke biblioteke (pre poplave)

Koliko je to, otprilike, knjiga?

Prema procenama koje za sada možemo da napravimo, od ukupno 93.000 knjiga koje su se nalazile u našoj centralnoj zgradi i još četiri ogranka, potpuno je uništeno bar 25.000 kniga. Tačne podatke moćićemo da imamo tek po izvršenoj reviziji knjižnog fonda

To potpuno pobija sve priče o ravnodušnosi ljudi prema "nekim tamo bibliotekama". Desila se nesreća i velika šteta ali je potpuno fascinantno koliko je ljudi poželelo da učestvuje da se to spasi. Kakav je to osećaj? Šta kaže publika, vaši posetioci? Da li je to iznenađenje?

Da, slažem se, sad zaista shvatamo koliko prijatelja imamo. Mi to umemo da cenimo i svaka pomoć će nam biti dragocena. Javljaju nam naši čitaoci da su knjige koje su uzeli na čitanje pre poplave, ostale sačuvane. Javljaju se i naši sugrađani, žele da nam poklone knjige iz svojih kućnih biblioteka. Ali, moram da pomenem, nisu stradale samo knjige, treba poređati na neke nove police, pošto su one koje smo imali u dobroj meri propale. Stradalo je i pet računara, mnogo polica za knjige, kancelarijski nameštaj...

Nadam se da ne mislite na onaj stari nameštaj, vredan i lep, koji je nemoguće ne primetiti a bilo bi ga nemoguće i „zameniti“?

Većina tog nameštaja se nalazila na spratu koji je ostao van domašaja poplave. On je pravljen specijalno za našu biblioteku. Ormari od punog drveta, s malo finog duboreza za smeštaj knjiga, pisaći stolovi, klupe, sa tajnim pregradama, stolice. Na spratu je sačuvan najvredniji deo našeg knjižnog fonda: najveći deo naučnog, i zavičajni koji godinama predano dopunjavamo, moja kancelarija netaknuta... još sam je i provetrila. Kao nova! Jedan deo tih ormara za knjige nalazio se i u prizemlju, bio delimično i pod vodom. Za sad deluje dobro ali još uvek nismo u rasčisćavanju stigli do njih. Biće, valjda, dobro. Spasićemo koliko bude moglo.

bibliio konak 4 poplava 17 maj

Postoji mit (ili nije mit?) da u toj biblioteci ima naslova i izdanja kakvih nema po našim bibliotekaam i knjižarama, koja su antikna izdanja, koja ne mogu više ni da se kupe. da li je to tačno  i  da li je to sačuvano, ako je tačno?

Mi u našem fondu ne posedujemo tzv. staru i retku knjigu ali mislim da imamo nekih retkih izdanja. Njih ćemo svakako pokušati da sačuvamo, pošto su neka ostala delimično vlažna. Kolege iz Narodne biblioteke, iz odeljenja za konzervaciju će nam u tome pomoći, već je to dogovoreno. Imamo gotovo celu čuvenu plavu ediciju SKZ, sabrana dela Šekspira na egleskom koja smo dobili od prof. dr Veselina Kostića, zavičajnog autora, originano izdanje Kneževine Srbije Milana Đ. Milićevića. Ali, zavičajni fond je ono što je veoma važno - on sadrži i knjige i periodiku, i veliki broj fotografija, neke plakate, geografske karte i slično, dobar deo ove građe smo digitalizovali.

Kakve plakate?

Na primer, plakat o pozivu građanima Posavine da prikupljaju sredstava za podizanje Doma palih heroja (Sokolskog doma) u Obrenovcu, iz 1926. Na spratu se nalazi, i sačuvana je, i zbirka slika obrenovačkih slikara. Među njima je i poklon zbirka Vojislava Stamenića, prvog obrenovačkog akademskog slikara, osam slika velikog formata.

Vas znaju po tome da ste sami dolazili do nekih naslova i edicija koje, kao direktorka biblioteke, niste bili u obavezi da kupujete, to nije praksa, nažalost, mnogih bibliotekara. Vama su knjiga i to mesto zapravo - šta?

Kad neko voli knjigu i ume da je posmatra kao istinski zaljubljenik i bibiotekar, onda ne želi da prihvati da postoje prepreke da do određenih izdanja dođe. Posebno se to odnosi na izdanja zavičajnog karaktera, popunjavanje višetomnih izdanja koja nemamo cela, nekih knjiga koje svaka biblioteka koja drži do sebe, mora imati ali, znam da misliš na one Srbljake koji su te oduševili pri tvojoj poseti. Zatim, knjige koje govore o istoriji, etnologiji, društvu i slično u kojima se nalaze podaci o obrenovačkom kraju. Na primer, Antropogeografija valjevske tamnave Ljube Pavlovića i jedna mala zbirka pesama prvog obrenovačkog pesnika Slobodana Mišića Paležanskog iz 1925. godine.

biblio ivana 2013

Ivana Janošević na otvaranju "Obrenovačkog leta" prošle godine

Šta je edicija Srbljak (kad već pomenusmo) koje nema po bibliotekama (ni knjižarama) i za koju mnogi više i ne znaju da postoji? 

Nju sam zatekla u kancelariji, od prvog dana od kad sam u biblioteci, uvek je tamo bila. Ponekad zavirim u neku od te četiri knjige. Ima u njima žitija, starog crkvenog pesništva... a ima i onih koji znaju šta se tu može pročitati.

Da li ljudi traže takve naslove? kada je sve u redu, zapravo, koje su to knjige koje se ne iznose a zbog kojih današnjeg čoveka ne mrzi da sedi u biblioteci i čita (ne računajući stručnu literaturu).

Samo oni kojima je to potrebno zbog nekog istraživanja, posebnog zanimanja i sl. Ako se ne daju na korišćenje van biblioteke, to je jedini način da ih sačuvamo. Ipak, istina je da nisu izložene pogledu čitalaca.

Kome i gde da se obrate oni koji ne poznaju ni glumce ni pisce a možda znaju, recimo, da prave lepe police ili žele nešto drugo da učine a ne znaju preko koga i kako da dođu do vas, ne žele da budu napadni ili da pomažu javno....

Nama telefoni još ne rade ali trebalo bi da sve proradi uskoro. To su 011/8721-129 i 8723-532 ili na mejl: bibliotekaobrenovac@yahoo.com. Sajt: www.bibliotekaobrenovac.org, Biblioteka "Vlada Aksentijević", Obrenovac, Miloša Obrenovića 182, 11500 Obrenovac

Hvala na razgovoru!

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...