NAUČNA FANTASTIKA KAO OGLEDALO STVARNOSTI 1900-2000 (7): OSPORAVANJE PORETKA I GLOBALIZACIJA KULTURE

Aleksandar Manić

Druga polovina 60-ih godina donela je snažno odbijanje "američkog načina života", zasnovano delimično na odbacivanju nacističkih zakona o rasnoj segregaciji, potom na odbijanju prakse osvajačkih ratova i pokolja nedužnih naroda, slepog patriotizma, zgrtanja novca kroz liberalni kapitalizam i tradicionalnog društvenog uspeha zasnovanog na materijalnom bogatstvu
(Rodžer Zelazni upotrebio je globalizaciju kulture kao rasadnik ideja)

Istovremeno sa intelektualizacijom u pristupu naučnoj fantastici, dolazi i do usklađivanja žanra sa novim društvenim stremljenjima. U kvartu Heit-Ešberi, kalifornijskog grada San Franciska, kroz komune mladih, upravo se rađao hipi pokret. Njihovo rušenje kulturnih granica, upotreba heterogenih nasleđa i spontano stvaranje novih životnih pravila, povremeno progresivnih, ali dosta puta i regresivnih, uticalo je i na autore naučne fantastike, posebno mlađe generacije.

Rodžer Zelazni bio je jedan od tipičnih predstavnika američkog "novog talasa", za koga je globalizacija kulture predstavljala rasadnik ideja. Za razliku od Semjuela Dilenija kome su mitovi služili kao struktura, Zelazni ih je koristio kao sredstvo za preoblačenje starijih motiva u savremeno ruho. Njegova erudicija i prilično doteran stil pomogli su da mu, uprkos konvencionalnosti, romani deluju inovativno i u duhu vremena. U "Gospodaru svetlosti" (1967) on je upotrebio hipi panteon popularnih božanstava hindu relegije i napisao roman o svetu kojim dominira grupa tehnološki doteranih super-ljudi. Međutim, jedan anarhista liberalnih nazora uspeva da sruši vladavinu moćnika.

nf-7-strugacki-lem-s

Braća Strugacki, Rusi, i Stanislav Lem, Poljak, pisali su naučnu fantastiku visokog duhovnog i estetskog kavliteta

Istočni blok

Društvena i ideološka previranja koja su dotakla zapadne zemlje početkom 60-ih godina, skoro da nisu imale nikakvog značenja u istočno-evropskom bloku. Bitnici i hipi pokret sa svojim preokupacijama o rušenju autoriteta, ličnim i kolektivnim slobodama, istraživanju ljudske duše i masovnoj upotrebi droga, nisu se odrazili na pisanje autora naučne fantastike, okupane soc-realističkim šablonima koji su slavili mudrost Partije. Ipak, u socijalističkom bloku bilo je velikih književnika koji nisu odustajali od umetničkih kvaliteta svojih knjiga.

U Sovjetskom Savezu izašao je roman "Teško je biti bog" (1964) ruskih pisaca braće Strugacki, Arkadija i Borisa. Anton, tajni operativac sa Zemlje, iz daleke budućnosti, odlazi na planetu naseljenu ljudima čije društvo nije stiglo dalje od srednjeg veka. Osnovna ideja braće Strugacki, u ovom romanu, jeste da je ljudski napredak tokom vekova često okrutan i krvav, a da religija i slepa vera mogu biti delotvorno oruđe ugnjetavanja i uništavanja naučnih disciplina u nastajanju, kao i prosvetljenja čitavog naroda. Roman je napisan vrlo vešto, dobro ritmiziran i lepo strukturisan.

Nešto pre romana braće Strugacki, u Poljskoj je izašao roman "Solaris" (1961) pisca i esejiste Stanislava Lema. Naučna fantastika i svekolika književnost, bili su obogaćeni istinitim remek-delom, izuzetno visokog duhovnog i estetskog kavliteta.

U susretu sa organskim Okeanom na udaljenoj planeti Solaris, ljudi ne uspevaju da se oslobode svojih mentalnih modela. Lemovi protagonisti na vrlo bolan način saznaju istinu o sebi, o svojim slabostima i moćima, nalik Njegoševom stihu koji kaže da "čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči". Upotrebljavajući klasičan žanrovski arsenal, Lem ne pokušava da uđe u svemirsku avanturu i vanzemaljske specijalne efkete, nego zaranja u ljudsku dušu, u najintimnije odnose, u toplinu, ali i bol koje oni donose. Tako, svemir postaje ogledalo, ali ne samo trenutnih autorovih prilika, nego i čitave ljudske rase.

"'Solaris' je naučna slagalica [...], priča o ljudskim emocijama [...], ali takođe i parabola koja pokazuje da su antropomorfni kriterijumi i 'finalno rešenje' apsolutističke, religiozne vrste, neprimenjljivi u složenim prilikama modernog čoveka", napisao je Darko Suvin, hrvatski teoretičar naučne fantastike i profesor književnosti.

nf-7-herbert-s

"Peščana planeta" Frenka Herberta je zatvoreni sistem razgranate i čvrste strukture koji nudi unutrašnju koherenciju i zavodljivu viziju sveta

Tržišni imperativ – kratki romani

Novi talas u američkoj naučnoj fantastici, nalik engleskoj, pokušao je da doprinese usložavanju književnih prosedea. Pored brige o stilu koji je zadobio značaj nalik sâmoj sadržini, autori su odslikavali sopstvenu stvarnost, pišući o društvenim problemima, ekonomskim prilikama, seksualnosti, lingvistici, teoriji informacija, masovnim komunikacija, post-kolonijalizmu...

Međutim, uprkos mnoštvu promena, oni su morali da se povinuju zakonitostima trgovine i da svoj rad usklade sa komercijalnom politikom izdavača. Nestanak "pulp" izdanja doveo je do nestanka "fix up" knjiga, tako da su izdavači počeli neposredno da naručuju čitave romane. Procenjujući da publika ne želi da se dosađuje čitanjem dugih romana, izdavači su zahtevali kratke romane da bi ih brže i bolje podali.

Ovaj tržišni zahtev imao je višestruki uticaj na naučnu fantastiku 60-ih godina. Deo pisaca počeo je da uprošćava intrigu priča i na taj način ozbiljno da narušava konstrukciju svojih romana. Tipičan primer je Filip K. Dik, čije su romaneskne struktre, usklađene sa tržišnim zahtevima, bile okrnjene i izbačene iz ravnoteže.

Istovremeno, određeni broj autora odlučio se da reciklira tehniku "fix up" knjiga, ali na sasvim poseban način. Oni su počeli da grade svetove kroz čitav niz romana koji su sukcesivno istraživali određeni aspekt zamišljenog univerzuma. Tako je iz jednog trgovačkog zahteva izašao čitav pristup, koji će mnogo kasnije, 1993. godine, francuski pisac Loran Ženefor nazvati "knjige-univerzumi".

nf-7--teodor-carls-s

Sociolog Teodor Rozak razvio je koncept "tehnokratije", a pravnik Čarls Raiš, "corporate State", ukazujući kako krupan kapital eksploatiše sve građane

Knjige-univerzumi

Za razliku od klasične naučne fantastike u kojoj je autorov odnos sa stvarnošću bio eksplicitan ili implicitan, "knjige-univerzumi" stvaraju svetove, otvorene ili zatvorene, sa svojim pravilima koja kroz svoju složenost, potpunost i izolovanost, dobijaju status čiste metafore. Na taj način "knjiga-univerzum", nalik legendama, obrađuje stvarnost, ne više naučnim ili pseudonaučnim sredstvima, nego tipičnim sredstvima bajke. Naravno, da bi se razlikovala od klasične fantastike, ovakva knjiga ostaje u domenu racionalnog.

"Peščana planeta" (1965) Frenka Herberta odličan je primer novonastalog prosedea. Stvorivši zatvoreni sistem, autor je sebi omogućio vrlo prostrano ideološko polje. Ovaj serijal, razgranate i čvrste strukture, postavio je svakog protagonistu i svaku akciju u polje složenih događanja. Uprkos razrađenoj konstrukciji, Herbertovi romani iz serijala o Muad'dibu nisu dosadni, niti dogmatski. Naprotiv, pored priče, autor nudi određenu unutrašnju koherenciju koja je vrlo zavodljiva vizija sveta.

Može se konstatovati da se "knjige-univerzumi" bitno razlikuju od običnih serijala kojima je prvenstveni cilj beskonačno eksploatisanje srodih elemenata. Na ovaj nov način Ursula Le Gvin će sagraditi svoj "hainski ciklus" započet "Rokanonovim svetom" (1966), Lari Niven "Prsten" (1970), Stefan Vul "Noo" (1977), Brajan Eldis "Helikoniu" (1980), a Den Simons "Hiperion" (1989).

nf-7-holdeman-s

Džo Holdeman je napisao antiratni naučno fantastični roman "Večni rat" nadahnut sopstvenim iskustvom na frontu u Vijetnamu

Protiv ekonomske eksploatacije građana

Druga polovina 60-ih godina donela je snažno odbijanje "američkog načina života", zasnovano delimično na odbacivanju nacističkih zakona o rasnoj segregaciji, potom na odbijanju prakse osvajačkih ratova i pokolja nedužnih naroda, slepog patriotizma, zgrtanja novca kroz liberalni kapitalizam i tradicionalnog društvenog uspeha zasnovanog na materijalnom bogatstvu.

Dva profesora, Teodor Rozak i Čarls Raiš, obeležila su svojim teorijama taj period. Rozak, sociolog, razvio je koncept "tehnokratije" kojim je definisao "završnu fazu industrijskog društva 60-ih godina", društva koje je masovno eksploatisalo radnu snagu da bi ostvarila svoje produktivističke ciljeve. Raiš, pravnik, govorio je o "corporate state", Americi koja je nalikovala velikom preduzeću i kojom se upravljalo isključivo u odnosu na ekonomske ciljeve. U takvoj Americi, zasnovanoj na tržišnim zakonima, većina građana je postala žrtvom društveno-političkog sistema i finansijsko-ekonomskih prioriteta.

Pokret osporavanja izneo je nove tendencije – preuzeti u ruke društvo okrenuto materijalizmu, preokrenuti ga ka ljudskosti i jednakosti, ukinuti konkurenciju i nametanje rada. Tako je 1968. godina predstavljala eksploziju, ne samo u američkom društvu, nego širom sveta.

Sileverbergova reakcija na stari američki društveno-politički sistem bio je njegov "fix-up" roman "Noćna krila" (1969) u kome je zaplet bio postavljen u neofeudalni sistem kojim su vladale profesionalne korporacije i gilde. Dišov "Logor koncentracije" (1967) jedva da je naučno fantastičnim pomakom pokrio kritiku autorove stvarnosti, prikazujući dramu jednog pesnika zatvorenog u posebnu bolnicu gde su vlasti na ljudima eksperimentisale sa podizanjem ljudske inteligencije. Zamorci su zaista postali inteligentniji, ali su i umrli od posledica tretmana. Nasilno menjanje ljudske svesti izgledalo je kao da donosi progres, međutim, u stvarnosti, ono je donosilo smrt, poručivala je ova knjiga.

Proratni i antiratni pisci

Istovremeno, u američkoj naučnoj fantastici došlo je do radikalizacije mišljenja i akcija, te su se na stranama magazina "If" i "Galaksi" sukobile generacije.

"Mi, dolepotpisani, verujemo da Sjedinjene Američke Države trebaju da ostanu u Vijetnamu da bi ispunile svoju odgovornost prema narodu te zemlje", pisalo je u tekstu koji je podržavao američku agresiju Vijetnama i koga su potpisali Džon Kembel, Robert Hajnlajn, Frederik Braun, Džek Viliamson, Džek Vans, Pol Anderson, Lari Niven i još 65 autora naučne fantastike.

Njihovi suparnici takođe su otkupili prostor i objavili tekst koji je počinjao rečima:

"Mi se suprostavljamo učešću Sjedinjenih Država u vijetnamskom ratu." Tekst su potpisali Isak Asimov, Rej Bredberi, Filip K. Dik, Hari Harison, Fric Lajber, Robert Silverberg, Semjuel Dileni, Tomas Diš, Ursula Le Gvin, Aleksej Panšin i još 72 pisca.

Peticiju nije mogao da potpiše Džo Holdeman, jer se u tom trenutku nalazio na vijetnamskom ratištu. Sedam godina kasnije, on će objaviti antiratni, naučno fantastični roman "Večni rat" (1975), nadahnut sopstvenim iskustvom. U romanu u kome se Zemljani u besmislenom i krvavom ratu sukobljavaju sa vanzemaljcima, čovečanstvo se drastično promenilo. Veterani koji su se vratili na Zemlju, saznaju da je homoseksualnost postala zvanično podstaknuta od strane mnogih svetskih nacija, da bi se tako obuzdala prenaseljenost. Istovremeno, svet je postao opasno mesto zbog masovne nezaposlenosti i lake dostupnosti oružja što je dovelo do neprekidnih ekonomskih kriza i različitih ratova.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...