NAUČNA FANTASTIKA KAO OGLEDALO STVARNOSTI 1900-2000 (6): NOVI ROMAN

Aleksandar Manić

"Novi roman nije pisanje o avanturi, nego avantura pisanja", objasnio je književni teoretičar Žan Rikardu
(Alan Rob-Grije (levo) tvrdio je da cilj romana nije da stvara likove, niti da priča priče. Žan-Pol Satr (desno) je savetovao da prilikom pisanja nije potrebno ni definisati, niti objašnjavati)

Krajem 50-ih godina, u trenutku, kada su autori naučne fantastike pojačavali kritiku savremenog društva i kretali u istraživanje ljudskog identiteta, oni su i sve više pažnje obraćali na arhitekturu romana. Konstrukcije su im postale složenije, na više nivoa, a teme bivale razvijane i van intrige, kroz digresije. Roman je viđen kao splet igara, hipoteza, paradoksa i improvizacija.

nf6-murkok-balard

Murkok (levo) i Balard (desno) smatrali su da je naučna fantastika zastarela i fosilizovana, te da je treba pomeriti od "Edgara Rajsa Barouza ka Vilijamu Barouzu"

„Prikažite strasti i nepridvidljive radnje“

U isto vreme, francuski pisac Alan Rob-Grije pomerio je književnost za korak dalje, tvrdeći da cilj romana nije da stvara likove, niti da priča priče. Pisac i esejista Bernar Pango objasnio je da nije u pitanju Rob-Grijeovo odbijanje likova i priče, nego odbijanje određenog koncepta likova i priče.

"Uloga pisca je, tradicionalno, da produbljuje Prirodu, da bi dotakao sve intimnije slojeve i da bi uspeo da obelodani nekoliko delića jedne od zabrinjavajućih tajni. (...) I uzvišena vrtoglavica bi obuzimala čitaoca, ne stvarajući ikakav strah ili mučninu, osiguravajući ga u njegovoj moći da dominira svetom", komentarisao je Rob-Grije.

Rolan Bart smatrao je da "novi roman" treba da se skoncentriše na doslovni opis sveta svedenog na njegove površine.

"Da li želite da vaši protaginisti žive? Učinite da budu slobodni. Nemojte da definišete, još manje da objašnjavate (...), nego samo prikažite strasti i nepridvidljive radnje", savetovao je Sartr.

Nove tendencije verovatno je najbolje  objasnio književni teoretičar Žan Rikardu: "Novi roman nije pisanje o avanturi, nego avantura pisanja".

nf6-makluan-liri

Medijska globalizacija sveta - makrosvetovi Makluana (levo) i psihodelično istraživanje sopstvene svesti - mikrosvetovi Lirija (desno) uticali su na mlade autore naučne fantastike

Nova percepcija stvarnosti

Kada su 1964. godine preuzeli magazin "Novi Svetovi" (New Worlds), britanski autori Murkok i Balard gajili su prezir prema savremenom engleskom romanu, smatrajući ga anahroničnim i fosilizovanim. I sâma naučna fantastika izgledala im je zastarela, te im je slogan bio da je treba pomeriti od "Edgara Rajsa Barouza ka Vilijamu Barouzu", što su i učinili, objavljujući eksperimentalna dela kontroverznog američkog pisca. Balard je tada napisao i jedan tekst nazvan "Kojim putem u unutrašnji svemir" u kome je pozvao autore da napustite jednostavne kosmičke avanture i da započnu istraživanje unutrašnje kompleksnosti čoveka. Brajan Oldis, nešto kasnije, nadahnuo se francuskim Novim romanom i, može se reći, da je tako u Engleskoj bio rođen "novi talas" u naučnoj fantastici. Narednih desetak godina, njegov uticaj obeležio je stvaralaštvo širom sveta.

U tom engleskom "novom talasu" učešće su uzeli i američki pisci čija naučno fantastična proza nije nalazila najplodnije tlo u Americi. Njihov inovativni prisup više je odgovarao Murkokovom i Balardovom senzibilitetu, te je njihovo stvaralaštvo dobilo prostor u magazinu "Novi Svetovi". Diš, Sladek i Spinrad tako započinju migrairanje američke naučne fantastike ka mnogo zahtevnijim estetskim ciljevima.

Prirodno, kao i njihove engleske kolege, oni nisu postigli ikakav uspeh među američkom publikom. Međutim, prilike su se menjale i u Americi gde su novu epohu nagoveštavali kanadski filozof i sociolog Maršal Makluan i američki profesor psihologije Timoti Liri. Makluanova teorija o medijima koji su poruke i o planeti koja u medijskom pogledu nalikuje globalnom selu, ukrštala se sa Lirijevom teorijom psihodeličnog iskustva kroz uzimanje narkotika, stvarajući uslove koji će dovesti do čuvene šezdesetosmaške društveno-političke revolucije.

nf-6-filip-dik-

Filip K. Dik stavljao je u pitanje svet u kome je živeo, pitajući se da li je sve samo privid, opsena i laž

Makrosvetovi i mikrosvetovi

Dok su se mladi pisci novih tendencija probijali prema publici novih potreba, Robert Hajnlajn, veteran naučne fantastike, postigao je neverovatan uspeh svojom knjigom "Stranac u stranoj zemlji (1961). Upotrebivši volterovski mit o Kandidu, on je među ljude doveo Zemljanina odgojenog u marsovskoj porodici. U ovom pričljivom romanu, Hajnlajn daje mišljenje o svemu što mu je palo na um: filozofiji, religiji, mistici, moralu, seksualnim slobodama...

Roman je nalikovao svom vremenu, više stvarajući šareni ringišpil kulture, nego što je osporavao autoritet. Čak se može reći da je Hajnlajn, svojim razmišljanjima, utvrđivao značaj autoriteta. Komentarišući stvaralaštvo Hajnlajna, Zoran Živković, poznati srpski teoretičar i pisac, naglašava:

"Gotovo svi romani koji tada izlaze mogu se shvatiti kao paraliterarni komentari 'socijalnog darvinizma'. To pre svega važi za omladinski roman 'Vojnici zvezdanog broda', ali i za 'Stranca u stranoj zemlji', koji je doživeo neočekivanu popularnost među subkulturom 'hipija' (verovatno zbog pogrešnog čitanja)."

Makluanova medijska globalizacija sveta (makrosvetovi) i Lirijevo psihodelično istraživanje sopstvene svesti (mikrosvetovi) našli su snažan ođek među mlađim autorima naučne fantastike. Tako je započela čitava epoha u kojoj se razmatrala percepcija stvarnosti. "Čovek u visokom dvorcu" (1963) i "Ubik" (1966) Filipa K. Dika upravo su postavljali pitanje koje se ticalo sveta u kome je autor živeo. Nalik Čuang-ceu koji sebi postavlja pitanje da li je on sanjao o leptiru ili je on, Čuang-ce, samo leptirov san, Dik postavlja čitav svet da bi ga na kraju srušio i pokazao da je on, u stvari, lažan, izmišljen svet.

Dikovo eksperimentisanje sa narkoticima (percepcija stvarnosti), problem sa prerano umrlom sestrom bliznakinjom (fantomski dualitet) i različiti psihološki problemi (paranoja, neuravnoteženost, multifokalnost), u potpunosti će obeležiti njegov pristup pisanju i učiniti ga jedinstvenom figurom lutajućeg proroka naučne fantastike. Stanislav Lem, poljski pisac i teoretičar, okarakterisao je Dikovo stvaralaštvo kao "fantastičnu grotesku, 'makabresku' sa mračnim alegoričnim podtekstom, preobučenu u običnu naučnu fantastiku."

nf-6-semjuel-dileni

Semjuel Dileni se u pisanju naučne fantastike radije oslanjao na Kloda Levi-Strosa i Rolana Barta, nego na američku pop-kulturu

Estetizacije naučne fantastike

Probijanje novog sveta prolazi i kroz strukturalne promene naučne fantastike u kojima je Dikova multifokalnost bila jedna od inovacija. Uticaj pop-kulture, savremene književnosti, intelektualizacije žanra, kao i estetizacija naučne fantastike početkom 60-ih, najbolje se vide u delima mladog američkog autora Semjuela Dilenija. "Najbolji pisac naučne fantastike", kako ga je etiketirao američki pisac i kritičar Algis Budris, bio je obrazovani njujorški crnac, što je samo po sebi predstavljalo veliki pomak u odnosu na beli spisateljski establišment. Istovremeno, Dileni je radije citirao Kloda Levi-Strosa i Rolana Barta, nego holivudske reference sveprisutne u američkoj pop-kulturi.

Složenost formi i sadržaja u delima mladih pisaca, oličena je u stvaranju mogućih svetova koje čitalac otkriva zajedno sa protagonistima, u kojima su jezik i komunikacija subverzivno oružje, a mitovi su sredstvo koje strukturi daje solidnost i težinu.

"Siguran sam u jednu stvar, a to je da više ne želim konvencionalnu naučnu fantastiku. Ja više ne verujem u kolonizaciju Marsa, ne verujem u Galaktičku Federaciju, više ne verujem u skori dolazak mašine za istraživanje vremena. Pokušao sam, ali sve teže uspevam, da uzdržim svoj skepticizam i da upotrebljavam ove rabljene stvari da bih stvorio priče koje odgovaraju mojim kritičkim zahtevima", pisao je Džon Braner, engleski autor nastanjen u Americi. Naime, njegov roman "Kvadrati šahovskog grada" (1965) za podlogu uzima šahovsku partiju između Štajnica i Čigorina, odigranu 1892. godine. Svaki šahovski potez odgovara jednom romanesknom kretanju.

Iste godine, u jednom kritičkom tekstu pod nazivom "Rekvijem za roman", italijanski pisac Alberto Moravija napisao je: "Mislim da je roman postao estetski i književni problem; on više nije psihološki i društveni problem. (...) To bi moglo da znači da će roman postati književna vežba više nego odraz društvenih događanja. Međutim, roman bi trebao da bude, takođe, piščeva savest, tako da će se on kretati po svojoj savesti (...) što će omogućiti široku upotrebu svih društvenih događanja."


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...