NAUČNA FANTASTIKA KAO OGLEDALO STVARNOSTI 1900-2000 (4): ZLATNO DOBA (1950-1973)

Aleksandar Manić

Nalik evropskim autorima Čapeku i Haksliju, autori nove američke naučne fantastike počeli su da se obraćaju odraslim čitaocima. Njihov cilj više nije bio da zabave potrošače, nego da pred čitaoca stave niz pitanja o svetu i događajima
(ilustracija, Polova i Kornblatova satira, "Reklamokratija", zasnovana je na njihovoj svakodnevici koja je izgubila svaki smisao osim potrošnje)

Istovremeno sa hladnim ratom, nuklearnim i termonuklearnim bombama i Ajzenhauerovoj pretećoj doktrini o "massive retaliation" (masovna odmazda), kao i jačanjem Monroove doktrine, Amerika je ušla u period neverovatnog ekonomskog razvoja i blagostanja. Velike farme, velike kuće, veliki travnjaci, veliki automobili, veliki frižideri, velike koka-kole, veliki hamburgeri i velike sise, samo su postale deo novog ideološkog seksi pakovanja simbola poznatih pod imenom "American way of life".

nf-najt-

Dejmon Najt, u romanu "Pakleni pločnik", kritikuje psihijatrizaciju američkog društva i makartizam koji građanima uništavaju slobodnu volju

Potrošačko ludilo

Za to vreme, Evropa je pritezala kaiš i gradila porušeno, sanjajući o prekomorskom blagostanju i neosetno ulazeći u amerikanizaciju. Grupa američkih autora naučne fantastike, iskoristila je taj trenutak i svojom prozom je otpočela snažnu kritiku potrošačkog društva oličnog u liberalnom kapitalizmu. Verovatno su najzapaženiji bili članovi njujorških "Futurijanaca" Frederik Pol i Siril Kornblat sa svojim romanom "Reklamokratija" (1953).

Polova i Kornblatova satira duboko je ukorenjena u njihovoj svakodnevici koja je izgubila svaki smisao osim potrošnje. U njihovom romanu, reklame su postale osnova društvenog funkcionisanja stvarajući kod ljudi potrebe da bi im finansijeri, industrijalci i trgovci, potom, prodavali odgovarajuće proizvode. "Potpuno bespotrebno, dakle suštinski neophodno", sugerisali su marketinški stručnjaci.

U tom novom sistemu, zločin se više nije posmatrao sa moralnog i pravosudnog stanovišta, nego sa trgovačkog: "Ubiti tokom privatnog rata između dve firme predstavlja žalosno loše ponašanje. Ubiti bez obaveštenja je trgovački zločin." Takvo društveno ustrojstvo ne samo što je vodilo ka uništavanju ljudi, nego i ka uništavanju planete Zemlje. Međutim, neoliberali, u trci za sve većom zaradom, to nisu videli kao problem. Oni su smatrali da je dovoljno da se potrošačima probudi želja da sa potrošene Zemlje odu na neku drugu planetu.

nf-manjak-hartije-

Manjak hartije tokom rata stvorio je knjige malog formata namenjene razonodi vojnika na frontu, kasnije nazvanim "džepna knjiga"

Angažovani pisci

Stavivši na scenu distopijsko, hiperpotrošačko društvo u kome vladaju reklamne agencije i stručnjaci za marketing, oni su neposredno kritikovali novonastalo materijalističko ludilo, a posredno ukazivali na početak ekološke katastrofe. Nešto kasnije, ova dva autora su romanom "Gladijator zakona" (1955) prikazali potrošački, hedonistički svet u kome je ljudski život vrednovan kao roba. U njihovom romanu, svetom vladaju neprozirne korporacije i advokati specijalizovani za biznis, a običan narod je držan u poslušnosti i zaboravu kroz različite rijaliti-šou programe. Zabavljači su postali socijalni modeli i bolje su viđeni nego članovi društva koji zaista doprinose razumevanju i poboljšavanju našeg postojanja.

Roman "Pakleni pločnik" (1955) Dejmona Najta, prikazivao je idealno društvo u kome su sve osobe stavljene pod psihološku kontrolu, što je dovelo do nestanka zločina. Međutim, kada je sistem otkazao, tretmant je postao gori od samog zla. Najt je, u tradiciji distopije, nastavio kritiku američkog društva koje je izgubilo slobodu rasuđivanja i rešenja tražilo u ordinacijama psihijatara i psihoterapeuta. Takođe, on je kritikovao makartizam i njegove totalitarne tendencije koje su u građanima uništavale slobodnu volju.

Nalik evropskim autorima Čapeku i Haksliju, autori nove američke naučne fantastike počeli su da se obraćaju odraslim čitaocima. Njihov cilj više nije bio da zabave potrošače, nego da pred čitaoca stave niz pitanja o svetu i događajima. Na taj način, američki pisci naučne fantastike postali su ono što je Sartr nazivao "angažovanim piscima". "Angažovani pisac zna da je reč akcija; on zna da je 'otkriti' jednako 'menjati' i da ne može da otkrije, a da nije predvideo da menja. On je napustio nemoguć san da načini nepristrasnu sliku društva i ljudskih uslova", napisao je Ž-P. Sartr u eseju "Šta je književnost?" (1948).

nf-bredberi-

"Naučna fantastika je opis stvarnosti", izjavio je Rej Bredberi povodom svog romana "Farenhajt 451"

Zabava kao zamena za spoznaju

Novim američkim tendencijama u naučno fantastičnoj književnosti išao je na ruku i opšti ekonomski prosperitet. Manjak hartije tokom rata uspeo je da sa tržišta udalji dobar deo "pulp" produkcije, ali i da stvori knjige malog formata, namenjene razonodi vojnika na frontu. Posleratni izdavači sačuvali su format i jednostavno ga nazvali "džepnom knjigom".

Konkurencija novih izdavača doprinela je da su se izdavala ne samo popularna dela iz prošlosti, nego je i stimulisano stvaralaštvo savremenih dela. Takođe, romani su počeli da izlaze u periodici prodavanoj na kioscima, da bi kasnije bivali ujedinjeni u knjige nazvane "fix-up". Na taj način, nekadašnja periodika, koja je posle čitanja padala u zaborav, dobila je novi život na policima biblioteka.

U trenutku velikih promena u svetu izdavaštva, izašao je roman "Farenhajt 451" (1953) Reja Bredberija, distopija u kojoj se, radi apsolutne vlasti, spaljuju knjige, simbol ljudskog znanja i duhovnosti. Bredberijev roman nije bio samo kritika fašističkih tendencija makartizma, već je govorio i o uništavanju kulture, temi započetoj u "Marsovskim hronikama". Autor je, takođe, kritikovao odluku intektualaca da se ne protive jačanju potkulture i hedonizma u savremenom društvu. Po Bredberijevom mišljenju, postojalo je "više načina da se spali knjiga" a najpodmuklije bio je da se, kroz odsustvo kulture, duhovnu lenjost i dezinformaciju, ljudi učine nesposobnim da čitaju.

"Ja sam napisao samo jednu knjigu naučne fantastike i to je 'Farenhajt 451', zasnovanu na stvarnosti. Naučna fantastika je opis stvarnosti", kazao je jednom prilikom Bredberi. Roman "Farenhajt 451" bio je višestruka kritika društva u kome je autor živeo. Nestanak kulture ispraćen je sve jačim hedonizmom, odnosno, spoznaja samog sebe zamenjena je lakom zabavom i eskapizmom. U autorovom svetu vodila se borba između knjige (razmišljanja) i ekrana (zabave), što je vodilo ka uništavanju znanja. Bredberijev pesimizam tek je danas zadobio pravi značaj, kada su razmišljanje, analiza i spoznaja, nepovratno ustupili mesto brzini, površnosti i pasivnosti.

Knjiga je definitivno izgubila značaj pred sveprisutnim ekranima, ali tako su i ljudi izgubili moć spoznaje samog sebe. "Svaki čitalac, kad čita, jeste čitalac sâmog sebe. Delo pisca je samo određena vrsta optičkog instrumenta ponuđenog čitaocu da bi mogao da vidi šta, bez ove knjige, on ne bi uspeo da vidi u sâmom sebi", napisao je Marsel Prust u jednoj od najlepših definicija "čitanja knjige".

nf-lem-

Poljski pisac Stanislav Lem u svojoj knjizi "Sećanja nađena u kadi" piše o nestajanju hartije, a time i o nestajanju naše kulture i savremene civilizacije

Sajmakova pohvala sporosti

Nekoliko godina po Bredberijevom romanu, poljski pisac Stanislav Lem, u svojoj knjizi "Sećanja nađena u kadi" (1961), razmišljaće o sličnim pitanjima kroz ideju da je nekakva bolest napala hartiju. Nestajanjem papira, ne samo što je nestala naša kultura, nego su nestali i tragovi savremene civilizacije, te pokolenjima nije ostavljeno nikakvo duhovno nasleđe.

Bredberijev savremenik, Kliford Sajmak u svojim pričama i romanima produbljivao je paradoks naučne fantastike kao ogledala stvarnosti, i o svom svetu govorio sa što manjim pomakom. Njegovi junaci nisu bili mladi avanturisti, niti inteligentni naučnici, nego starci. Sajmak nije video starost kao slabljenje i bliženje smrti, nego kao krunisanje života, dugo očekivani trenutak prihvaćen sa zahvalnošću. Druga odlika njegovih priča bilo je fizičko lociranje događanja u dolinama okruženim pošumljenim padinama, prašnjavim putevima, velikim posedima i visokim drvenim kućama.

Francuski kritičar Mišel Merger, Sajmakovo prikazivanje neobičnog na seoskoj raskrsnici nazvao je "kosmičkim regionalizmom". Starac, kuća i priroda, tri osnovna elementa Sajmakovog sveta, ukazivala su da ljudska budućnost nije u beskrajnom tehnološkom i ekonomskom progresu, svojstvenom pedestim godinama, nego u razmišljanju, što je sociolog Pjer Sanso okarakterisao kao "pohvalu sporosti".

Inače, krajnja Sajmakova ideja nalikovala je Bredberijevom svetu u kome je tehnološki progres manje značajan. Suština boljeg života počiva u okretanju ka unutrašnjem životu i moralnoj strani u ljudskim odnosima.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...