Naučna fantastika kao ogledalo stvarnosti 1900-2000 (3): Strah od atomske bombe

Aleksandar Manić

Po završetku Drugog svetskog rata, naučna fantastika je ušla u najplodniji period koji će trajati čitavih trideset godina. Pisci naučne fantastike zabrinuli su se za opstanak čoveka i njegovog okruženja pred nuklearnom kataklizom, ali i za opstanak slobode i demokratije pred totalitarnim sistemima
(ilustracija, Ijan Balantajn, njujorški izdavač, angažovao je mlade pisce, kao i ilustratora Ričarda Pauersa, koji je stvarao pod uticajem nadrealizma)

Drugi svetski rat se završio i pisci naučne fantastike bili su razočarani naukom koja nije donosila samo gernsbekovski napredak i progres, nego smrt i razaranje. Takođe, bili su razočarani obrazovanjem koje nije uvek poboljšavalo čoveka, nego je moglo da ga zavede ka stvaranju koncentracionih logora i rasističkih teorija. Upoznati sa novim kretanjima u svetskom stvaralaštvu, oni su počeli da pristupaju radu na zreliji način. Po završetku Drugog svetskog rata, naučna fantastika je ušla u najplodniji period koji će trajati čitavih trideset godina.

nf3-hirosima-

Kraj Drugog svetskog rata doneo je olakšanje, ali, videvši posledice atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki, kod pisaca se pojavio strah od nuklearne kataklizme

Nove tendencije

Iako je kraj Drugog svetskog rata doneo olakšanje, on je istovremeno probudio strahove koji su išli u više pravaca. Posle sovjetskih gulaga, nacističke industrije smrti i koncentracionih logora, stigla su masovna saveznička bombardovanja i dve američke atomske bombe bezrazložno bačene na civilno stanovništvo. Pisci naučne fantastike zabrinuli su se za opstanak čoveka i njegovog okruženja pred nuklearnom kataklizom, ali i za opstanak slobode i demokratije pred totalitarnim sistemima.

Nova tematika dovela je i do pojave novih autora i novih stvaralačkih pravaca. Publika naviknuta na pulp izdanja i avanturističku naučnu fantastiku, nije mnogo obraćala pažnju na nove pristupe. U to vreme, upravo po završetku Drugog svetskog rata, Ijan Balantajn, mladi njujorški izdavač, napustio je američku podružnicu britanske kuće Pingvin i, 1952. godine, osnovao sopstvenu izdavačku kuću pod nazivom Balantajn Buks.

Najvažniji deo kataloga novoosnovane kuće predstavljala je naučna fantastika. Imajući više standarde, on je angažovao mlade autore koji su se već pokazali kao kvalitetni – Frederika Pola, Reja Bredberija, Teodora Sterdžena i Artura Klarka. Da bi se razlikovao od postojeće produkcije, on je u potpunosti promenio vizuelni izgled knjiga. Do tada, bilo je uobičajeno da se na korice knjiga naučne fantastike stavljaju realističke ilustracije sa razgolićenim mladim devojkama velikih grudi.

Ijan Balantajn, umesto ambijentalnog kiča, odabrao je saradnju sa ilustratorom Ričardom Pauersom, koji je stvarao pod uticajem nadrealizma i kubizma. Pauersove ilustracije su zbunile čitaoce, ali i privukle nove koji su počeli drugačije da gledaju na ovaj književni rod, baš u ključnom trenutku, kada su se dešavale promene u pristupu i estetici. Tada su se i odvojile dve struje koje su, svaka na svoj način, odslikavale strahove i nade nastale po završetku rata.

nf3-bredberi-

Zbirka "Marsovske hronike", Reja Bredberija, prikazuje budućnost u kojoj su ljudi, posle nuklearne kataklizme, napustili Zemlju i otišli na Mars, noseći sa sobom svoju destruktivnost

Strah od crvenih i žutih

Prvu struju, strah od nuklearne kataklizme, započeo je američki pisac Rej Bredberi kratkom pričom "Piknik od milion godina", prvim tekstom zbirke "Marsovske hronike". Stilski doteranija od većine naučno fantastične proze, napisana poetskim jezikom, ova priča prikazuje tužnu budućnost u kojoj su Zemljani, posle nuklearne kataklizme, morali da napuste svoju planetu i da pribežište pronađu na Marsu, noseći sa sobom svu svoju destruktivnost.

Druga posledica posleratnog perioda je i početak hladnog rata, koji će vešto održavati SAD i SSSR, dugi niz godina, trudeći se da na taj način potčine i zavladaju što većim brojem suverenih zemalja. Dok su se u Sovjetskom Savezu sprovodile čistke protiv unutrašnjih i spoljnih neprijatelja, Amerikom je harao senator Džozef Makarti, vršeći potragu za domaćim komunistima i ubačenim komunističkim špijunima.

U strahu od "drugih", američki pisci naučne fantastike na scenu su stavili odvratne Marsovce, stanovnike "crvene" planete. Među američkim književnicima tog vremena najrazvijenija paranoja bila je u delima Erika Frenka Rasela i Roberta Hajnlajna. Raselovi tekstovi bili su vešto upakovani u satiru, dok je Hajnlajn, nekadašnji levičar, prešao u otvorenu mržnju prema drugima – "crvenima" i "žutima".

Nastanivši se daleko od svih gradova, potencijalnih ciljeva sovjetskih atomskih bombi, Hajnlajn je pisao prozu natopljenu paranojom ("Gospodari lutaka", 1951) i slavljenjem vojne sile ("Zvezdani jurišnici", 1959). Igrom slučaja, Kolorado Springs gde se Hajnlajn sklonio od komunističkih bombi, postao je strateški centar američke armije i na taj način savršeni vojni cilj potencijalnih komunističkih i azijatskih zavojevača.

nf3-hajnlajn-

Robert Hajnlajn, nekadašnji levičar, prešao u otvorenu mržnju prema "crvenima" i "žutima"

"Sve životinje su jednake..."

Košmarni svet rođen je iz strahova zapadnjačkog čoveka od diktature proletarijata i "žute" pretnje, obeležio je i stvaralaštvo poznatog engleskog pisca Džordža Orvela (pravo ime Erik Bler). Dodavši slici još i nacističku hegemoniju i kapitalističku propagandu, Orvelu je bio  cilj da prikaže u kojoj meri totalitarna država može da uništi svest u jedinki.

Burmanski policajac, španski borac u redovima trockističke partije POUM, a potom saradnik BBC-a, Orvel je bio dobar poznavalac književnosti, posebno satire i socijalne fantastike, sa kojom je došao u dodir vrlo rano, u vreme kada mu je Oldus Haksli bio profesor engleskog jezika u Itonu. Kasnije, Orvel je postao prijatelj sa H. Dž. Velsom, a sa Olafom Stejpeldonom je imao kratak profesionalni odnos tokom rata. Pored slavnih engleskih majstora špekulativne fantastike, na Orvela su uticale političke i društvene novele koje su pisali Artur Kestler i Nevil Šut.

Neposredno posle rata, Orvel je obajavio alegorijsku satiru "Životinjska farma" (1946) kojom se razračunao sa diktaturom proletarijata.

"Sve životinje su jednake, samo što su neke jednakije od drugih", čuvena je rečenica iz "Životinjske farme" u koju mogu da se smeste sve narodne diktature i ostale populističke demokratije 20. veka.

Nekoliko godina kasnije, pojavila se čuvena distopija "1984" (1949) koja je, po piščevim rečima, "roman o budućnosti". Sveprisutni televizijski ekrani i zvučnici neprekidno ponavljaju besmislene slogane koji u čoveku održavaju strah i mržnju.

"Orvel nije bio pesimista. On je pesimizam video kao odliku konzervativaca, fašista i okultista", piše Lesli Dž. Herst. Međutim, "1984" je imala korene, pre svega, u piščevoj stvarnosti i u njegovim londonskim ratnim dnevnicima: nestašice, patnja, prijave, propaganda, policijski režim...

nf3-orvel-

Po rečima Džordža Orvela, roman "1984", napisan 1949. godine, jeste "roman o budućnosti"

Socijalna i politička fantastika

Roman "1984" istovremeno je politička i istorijska sinteza autorovog rada. "Svaka linija ozbiljnog rada koju sam napisao od 1936. godine, više ili manje, napisana je protiv totalitarizma. Odista zastrašujuća strana totalitarizma nije da on čini 'užase', nego da napada sâm koncept objektivne istine: on tvrdi da ne kontroliše samo prošlost, nego i budućnost", pred sâmu smrt posvedočio je o svom radu engleski pisac.

Orvelov roman ukazao je, još jednom, da od svih podžanrova naučne fantastike, distopija (antiutopija) najbolje uspeva da dotakne široku publiku, uprkos vrlo jasnoj crti naučne fantastike. Moglo bi se pretpostaviti da se ova tematika socijalne i političke fantastike izdvojila zbog duge tradicije utopije. Antiutopija se, na vrlo osoben način, u svojoj konstrukciji bukvalno oslanja na tu tradiciju. Mali broj elemenata su u suprotnosti, dok im je veći deo zajednički – jedno je san, a drugo je košmar.

Ipak, angažovanost distopije bi mogao da bude samo jedan deo uspeha, drugi bi zasigurno bio njen skoro magijski karakter. Mi živimo u opasnom društvu, ali još imamo slobode da ukažemo na mehanizme tlačenja i eksploatacije. Prirodno, borba protiv nedemokratskih sistema ne može da se vodi kroz književnost, nego zahteva mnogo oštrija i konvencionalnija sredstva društveno-političke borbe. Zato je, nalik utopiji, uspeh anti-utopije u iluziji koju ona daje.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...