SPALJIVANJE NABOKOVA

Ljubinka Milinčić

Sin poznatog pisca hoće da spali njegov nezavršeni roman da bi ga zaštitio “od psiholoških analiza istraživača ‘Lolite’, zato što se njihov idiotizam graniči sa zločinom”

Spaliti ili ne spaliti, pitanje je koje godinama muči sina Vladimira Nabokova i na koje se sprema ovih dana da odgovori stvarnim spaljivanjem nezavršenog romana svog oca “The Original of Laura” (Original Laure). Vladimir Nabokov pisao je taj roman sve do svoje smrti 1977. godine, ali nije stigao da ga završi. Zato je ostavio testament u kome kategorično zahteva da se svi rukopisi unište kako ne bi nezavršeni dospeli u ruke čitalaca.

 

Njegov sin Dimitrije, koji danas ima 73 godine, dugo je oklevao, ali je nedavno američkom književnom kritičaru Ronu Rozenbaumu napisao da je konačno odlučio da ispuni očevu želju i spali rukopis, a ovaj je odlučio da obavesti javnost i tako pokuša da spase remek delo Nabokova.

 

d.nabokov 

D. Nabokov

 

U jednom intervjuu koji je 2004. dao italijanskom listu Corriere della Sera, sin velikog pisca, bivši operski pevač koji se posvetio izučavanju dela svog oca, kaže da je rukopis trebalo da uništi piščeva udovica Vera, ali da pošto ona nije smogla snage, to mora da učini on, kako bi “zaštitio roman od psiholoških analiza istraživača ‘Lolite’, zato što se njihov idiotizam graniči sa zločinom”. Nabokov-sin tu misli na one kritičare koji su u “Loliti” videli dokaze seksualne perverzije kojoj je, navodno, pisac bi podvrgnut u detinjstvu. Neki od njih su pre tri godine, na pedesetu godišnjicu objavljivanja “Lolite”, tvrdili da je Nabokov u tom romanu “zašifrovao svoju tajnu vezu sa stricem!”

 

Nezavršeni roman “Original Laure” 30 godina se čuva u sefu švajcarske banke čiji ključ osim Dimitrija ima i još jedna ličnost čiji se identitet ne zna. O njemu se zna samo da je napisan na 50 kartica - što je oko 30 strana rukom napisanog teksta i da pisac nije stigao da ga završi.

 

“Original Laure” je nezavršeni rukopis romana koji sam počeo da pišem pred svoju bolest i koju ni u mislima nisam umeo da završim. Smišljao sam kako da to uradim bar pedeset puta u svom svakodnevnom bunilu, mnogo puta sam ga čitao malom broju ljudi koje bih sakupio u vrtu ograđenim zidom u kome su bili paunovi, golubovi, moji davno pokojni roditelji, dva kiparisa, nekoliko mladih medicinskih sestara koje su čučale i porodični lekar, toliko star da je bio skoro nevidljiv”, pisao je Nabokov pred kraj života.

 

Njegov sin Dimitrije pričao je svojevremeno Rozenbaumu da je “Laura” “potpuno radikalan, originalan roman koji se veoma mnogo razlikuje od svega što je ikad napisao njegov otac. To je najjači koncentrat, kvintesencija stvaralaštva mog oca. Njegov roman je veličanstven”.

 

I Zoran Kuzmanović, docent na Davidson College u Severnoj Karolini, glavni urednik časopisa "Nabokov Studies" i osnivač seminara na kome je krajem devedesetih godina Dimitrije Nabokov čitao delove romana, kaže da je reč o izuzetnom delu, priči o čoveku koji stari ali ne gubi prirodnu ljubav pema životu. “To je najbolje što je Nabokov napisao za šest decenija književnog rada”, tvrdi Kuzmanović koji se smatra najboljim poznavaocem dela velikog pisca.

 

v.nabokov 

Vladimir Nabokov

 

Želja da nezavršeni rukopisi, pisma, dnevnici, ne budu objavljivani posle smrti pisca nije nova u književnom životu. Mnogi pisci sami spaljuju svoja dela, neki drugi ostavljaju svojim naslednicima da to urade umesto njih. Poznato je da je i Franc Kafka molio svog prijatelja Maksa Broda da uništi njegove rukopise ali, na sreću, ovaj to nije učinio pa smo tako dobili priliku da čitamo “Proces”, “Zamak”, “Ameriku”. Šta će učiniti Dimitrije Nabokov, ostaje da se vidi. A dotle, redakcije književnih novina i časopisa zatrpane su pismima - u jednim se moli sin da sačuva rukopis, jer da je autor zaista želeo da ga uništi, učinio bi to sam. U drugima se sa žaljenjem preporučuje da se poslednja želja pisca mora poštovati.

 

Tokom svog dugogodišnjeg bavljenja likom i delom svog oca, Dimitrije Nabokov preveo je sa ruskog na engleski pet očevih romana, više od 100 priča i pesama, na italijanski je preveo roman “Čarobnjak”, “Transparentne stvari” i dva zbornika priča, esej o Puškinu preveo je sa farncuskog na engleski jezik... Učestvovao je u mnogim dokumetranim filmovima, igrao ulogu oca u filmu “ Dear Bunny, dear Volodya ”... Osnovao je Fond Nabokova u SAD, sarađuje sa istim takvim u Peterburgu, vodi računa o izdavanju knjiga svoga oca po celom svetu... i muči se hamletovskom dilemom - spaliti, ili ne spaliti...


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...