Alan Ford – pola veka satire, apsurda i popularnosti u ex-yu

Aleksandar Manić

Uspeh kod šire publike je došao posle dve godine izlaženja, izlaskom broja 26 u kome se pojavio Superhik – bedni đubretar alkoholičar koji u slobodno vreme krade od siromašnih i ukradeno daje bogatima
(Sveske Alana Forda danas imaju kolekcionarsku vrednost)

"Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi", "Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega", "Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti", "Bolji je nečastan bijeg, nego častan poraz", "Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi", "Halo Bing, kako brat?", "Ulaz: Gluhi 10 centa. Nijemi 10 centa. Gluhonijemi 20 centa."...

Svi žitelji zemalja bivše Jugoslavije, stari od 15 do 75 godina, prepoznaće, u ovim replikama, legendarni strip serijal Alan Ford, čiji se prvi broj pojavio u Italiji tačno pre 50 godina, maja 1969. godine.

Nakon 18 meseci pripremnih radova, na italijanskim kioscima izašao je prvi broj novog strip serijala pod jednostavnim naslovom – Alan Ford (Editoriale Corno). Autori, crtač Magnus (Roberto Raviola) i scenarista Maks Bunker (Lučano Seki), zamislili su da njihov junak, Alan Ford, crtač reklama bez posla i bez para, kreće u potagu za svojim prvim klijentom. Greškom, umesto sastanka sa mušterijom, on je stigao do cvećare, sedišta grupe TNT. Tako je počela Alanova karijera tajnog agenta.

alanf-prva

Prva sveska serijala Alan Ford koja se na italijanskim kioscima pojavila maja 1969. godine

Superhik, alkoholičar koji krade od siromašnih i daje bogatima

"Ideja je sazrela tri godine pre nego što je Alan Ford ugledao svetlo dana, a onda smo je temeljito preradili. Što nas je nateralo na to? Možda spoznaja da humoristička produkcija namenjena smehu zapravo nije bila za smejanje i da je njena komičnost bila vrlo bleda i bez ukusa. Stoga smo nastojali da nađemo liniju između teksta i crteža, tako da budu čvrsto povezani, igrajući na 'štoseve' u dijalozima i na grotesknost crteža, trudeći se da postignem odista komične situacije, pa makar držeći se one: nije važno šta se kaže, nego kako se kaže – objasnio je Magnus, pre više godina, početke Alana Forda.

Špijunske priče, u kojima su svojom nonšalancijom dominirali snažni i odlučni heroji, bile su okrenute naopako, te se u srcu intrige pronašao zbunjeni i nespretni Alan Ford, okružen ekipom još manje sposobnih saradnika.

Uprkos šarmu priče, prvi broj se prodao u skromnom tiražu od 22.000 primeraka. Očekivanja da će drugi broj ići bolje, brzo su se srušila, jer je prodaja pala na 8.000 primeraka.

"Kad smo se krajem avgusta vratili u redakciju, dočekala nas je neprijatna vest. Rezultati prodaje drugog broja Alana Forda bili su jednostavno tragični. Kupivši prvi broj iz radoznalosti, mnogi čitaoci odustali su i tek su retki nastavili da kupuju – priseća se Magnus.

Izdavač se ipak odlučio da sačuva serijal koji je tavorio u niskim tiražima i vreme mu je dalo za pravo. Preokret je došao dve godine kasnije, izlaskom broja 26 u kome se pojavio Superhik – bedni đubretar alkoholičar koji u slobodno vreme krade od siromašnih i ukradeno daje bogatima. Nakon uvođenja ovog lika, tiraži su se popeli na više od 100.000. Ta epizoda bila je nagrađena na Salonu humora u Bordigeriju, utvrdivši ovaj serijal kao jedan od najvažnijih komičnih stripova Italije.

alanf-superhik-

Superhik, alkoholičar koji krade od siromašnih i daje bogatima, protagonista koji je spasao serijal

Inače, Alan Ford spada u kategoriju crnog stripa (fumetto nero), nalik crnom romanu, i nastao je u Italiji početkom 60-ih godina prošlog veka. Slično mnogim pojavama u tom periodu, fumetto nero, u sociološkom i kulturološkom pogledu, bio je važan stripovski iskorak jer je oštro kritikovao vrednosti i mitove srednje klase. Inače, prvi popularan crni strip bio je Diabolik sestara Anđele i Lučiane Điusani, koji se pojavio1962. godine.

Magnusov i Bunkerov serijal Alan Ford vrlo je efikasno kombinovao elemente crnog stripa sa crnim humorom i parodijom na špijunske i detektivske romane i filmove. Istovremeno, shodno vremenu, ovaj serijal je za protagoniste imao isključivo antiheroje. Kao i u špageti vesternima, u Alanu Fordu ne postoji pozitivan lik, nego su svi negativni.

alanf-tnt-

Grupa TNT sačinjena od diletantskih samoukih tajnih agenata

Uspeh serijala kroz prevod i adaptaciju Nenada Briksija

Proboj Alana Forda na italijanskom tržištu, kao i dobijanje nagrade, preporučilo ga je za otkup u drugim zemljama. Međutim, serijal nikada nije došao do pravog uspeha, pre svega, u  Francuskoj, zemlji stripa, gde je izašlo samo 12 brojeva. U Danskoj je serijal prošao još gore sa šest nastavaka, dok je u Brazilu zaustavljen već posle treće sveske.

U isto vreme, 1972. godine, poznata zagrebačka izdavačka kuća "Vjesnik" odlučila se da otkupi prava na serijal Alan Ford za Jugoslaviju, te se prvi broj pojavio iste godine. Uspeh je bio trenutan, a slava nespretnog njujorškog tajnog agenta, sa likom Pitera O'Tula, proširila se kroz čitavu zemlju. Dogodovštine Alana i njegovih sapatnika Boba Roka, Sira Olivera, Jeremije, Grunfa, Šefa i Broja Jedan, uticale su na više generacija i ostavile neizbrisiv trag u pop kulturi svih "naših" zemalja. Inače, Alan Ford je u bivšoj Jugoslaviji doživeo veću popularnost nego u bilo kojoj zemlji, uključujući i zemlju porekla, Italiju.

Postoji više elemenata koji su doprineli uspehu serijala u bivšoj Jugoslaviji, a jedan od najbitnijih bila je njegova velika dostupnost na kioscima. Potom, važna je bila i njegova veličina od 22 x 14 cm, koja ga je činila pogodnim za lako nošenje u džepovima, čitanje u autobusu ili ispod školske klupe.

Jednostavan grafizam, stilizovani realizam, koji je varirao od realnog crteža do karikature, i dobra vizuelna karakterizacija likova, obezbeđivali su brzo prepoznavanje protagonista i situacija. Pravolinijska naracija, urađena kroz jednostavnu montažu, omogućavala je lako i pravilno praćenje zapleta. Magnusova želja je bila da takvim pristupom, sa jedne strane, stvori arhetipove, a sa druge strane, da kroz apstraktnu i ogoljenu sliku stigne do suštinskog značenja.

Podjednako važan bio je i prevod pokojnog Nenada Briksija, urednika legendarnog "Plavca" i scenariste serijala o nespretnom detektivu Timothyu Taćeru. Upotrebljavajući teatralizovan hrvatski jezik sa kalamburima i veštačkim konstrukcijama, on je čitavoj pripovesti davao komičnu notu. Može se slobodno reći da je Alan Ford Briksijevo autorsko jezičko delo i da su njegov izuzetan ocećaj za humor, kao i talent pisca, bili ključni elementi za uspeh stripa.

Inače, Briksijev jezik je, kroz Alana Forda, velikom brzinom ušao u popularnu kulturu bivše Jugoslavije. Burleskni i satiričan ton strip serijala odgovarao je ukusu urbane publike koja je upravo otkrivala i popularne engleske humorističke serije "Leteći Cirkus Montija Pajtona" i "Marti Feldman Šou", koje su pored klovnovskog tona i parodije, negovale i apsurdistički pristup.

alanf-tito-

Epizoda sa Josipom Brozom Titom koja je bila zabranjena u bivšoj Jugoslaviji

Satirična kritika korumpiranog društva

U osnovi, strip Alan Ford opisuje polarizovan svet – sa jedne strane bogataši, a sa druge sirotinja. U pitanju je bila satirična kritika ne samo kapitalizma, već i svakog korumpiranog društva. Posebnost alan-fordovskog sistema bilo je nemešanje društvenih slojeva sa retkim dodirima prepunim varničenja.

Početak 70-ih godina, u bivšoj Jugoslaviji, ljudima je upravo delovao alan-fordovski. Nezaposlenost, korupcija, osiromašenje dela radnika i seljaka, odlazak u inostranstvo na rad, pojavljivanje privatnika i crvene buržoazije, raslojavanje novih bogataša od nove sirotinje... Podsmešljiv ton i parodija bili su, za čitaoce, prepoznatljivi u svakodnevnom životu, dok su karakteri glavnih likova, neukih amatera koji se ipak iskobeljaju iz problema, davali čitaocima inspiraciju i nadu.

alanf-predstava-

Pozorišna predstava "Alan Ford - Povratak otpisanih" Predraga Lucića, po motivima stripa Alan Ford, a u režiji Kokana Mladenovića 

Danas, pola veka kasnije, serijal još uvek izgleda aktuelan, jer su društveni uslovi slični. U svim zemalja bivše Jugoslavije svet je i dalje polarizovan. Naspram korumpiranih novoobogaćenih političara, mafijaških biznismena i raznih mutivoda, nalazi se nova sirotinja. Zato, Alana Forda danas mogu da čitaju i deda i otac i unuk.

Istovremeno, Alan Ford, nalik modernoj bajci, duhovitim metaforama pomaže ljudima da prihvate svet u kome žive, što je prilično retko u modernom stripu. Osnovna pouka ovog serijala jeste da je život sačinjen od malih svakodnevnih radosti, a ne od velikih para. Drugačije rečeno, posedovanje materijalnih dobara uništava snove.

Etika autora Magnusa i Bunkera najbolje se iskazala u epizodi o bogatom mališanu koji tuguje, jer nema poslednjeg olovnog vojnika da bi kompletirao čitavu armiju. Superhik, lopov koji krade od siromašnnih i daje bogatima, otima tog vojnika od siromašnog dečaka kome je to bila jedina igračka. Mali "bogatun", čim je dobio poslednjeg vojnika i time dovršio kolekciju, besno je odbacio čitavu igru kao besmislenu i dosadnu. Naravoučenije ove epizode, ali i čitavog strip serijala Alan Ford, moglo bi da se ilustruje starom mudrošću - ako hoćemo da živimo srećno, trebali bi da želimo ono što imamo.


Upozorenje:

Web časopis Balkan Magazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavlja stavove redakcije Web časopisa Balkan Magazin.

captcha image
Reload Captcha Image...