Donald Tramp – američki predsednik amater

Aleksandar Manić, Pariz

Novi američki predsednik, očigledno, ne želi da postane diktator, što se videlo u njegovom obraćanju javnosti posle pobede
(foto, Slavljenje Trampove pobede u Njujorku)

Ksenofobni govori, negativno izdvajanje određenih etničkih zajednica, ekonomsko i kulturno zatvaranje, ojačavanje granica – samo su deo Trampove izborne kampanje koja se završila pobedom i njegovim ulaskom u Belu kuću. Deo američkih građana i međunarodne zajednice videli su Trampovu strategiju osvajanja vlasti kao budući ekonomski i ideološki program ultradesničarskog skretanja nove Amerike.

Međutim, Donald Tramp je liberal, brutalan i često vulgaran, ali samo liberal koji nikada nije obavljao ikakvu političku funkciju. Svi politički govori i nastupi Trampa ukazivali su da se on, za razliku od profesionalnih političara, uopšte ne oslanja na političku vlast, nego govori u terminima građanskog društva. Zato je zabrinutost profesionalnih političara postala ogromna, jer oni ne uspevaju svojim političarskim kodovima da dešifruju Trampovu komunikaciju.

tramp-pobeda-3

Donald Tramp, 45. predsednik SAD-a

Tramp nije diktator

Politička vlast, u modernom društvu, vezana je za Državu, mada je poznata činjenica da je politika starija od Države. Od Monteskijea znamo da je podela vlasti na tri pola – izvršni, zakonodavni i sudski – najsigurniji sistem da se ne uđe u diktaturu. Rizik je u koncentraciji sva tri oblika vlasti što omogućava diktaturu u raznim oblicima.

Novi američki predsednik, Donald Tramp, očigledno, ne želi da postane diktator, što se videlo u njegovom obraćanju javnosti posle pobede, kao i u razgovoru njegovog savetnika za spoljne poslove, Valida Faresa, datog francuskoj televiziji. Ton je u oba slučaja bio pomirljiv uz potvrđivanje poštovanja institucija.

Oštre Trampove kritike Obaminih dogovora sa Iranom, pojasnio je Valid Fares rekavši da "Obama nije konsultovao Kongres", što ukazuje na želju novog predsednika da poštuje institucije.

Potom, Trampov izolacionizam (NATO, Svetska trgovinska organizacija, NAFTA...), ukazuje na njegovu želju da se udalji od pozicioniranja SAD-a kao dominantne planetarne sile, što je oduvek bio najvažniji cilj svih prethodnih predsednika i izvor mnogih ratova u svetu. Trampov izolacionizam je usko vezan za njegovu ekonomsku viziju u kojoj je predvideo, tokom narednih deset godina, povećanje nacionalnog bruto prihoda sa 2 na 4 odsto.

Potom, on je predvideo da smanji poreske obaveze – porez na lična primanja sa 39,5 na 33 odsto, porez na preduzeća sa 35 na 15 odsto i da kroz smanjivanje poreske stope privuče američka preduzeća da iz inostranstva vrate novac, oko 200 milijardi, u nacionalne banke. Gubitak stvoren smanjivanjem poreza, Tramp bi nadoknadio sečenjem budžeta školstvu, obrazovanju i transportu.

tramp-porodica-poza

Melanija, Baron i Donald Tramp

Ekonomska površnost

Nezaposlenost Tramp bi rešio povećanjem državne potrošnje kroz gigantske investicije u infrastrukturu, a potom, on bi izbacio više od 11 miliona nelegalnih imigranata i njihova radna mesta dao američkim državljanima i legalnim imigrantima. Naravno, to je nemoguće tehnički, budžetski i makroekonomski. Pre svega, u pitanju je jeftina radna snaga bez ikakvih prava, a potom, u pitanju je i armija od jedanaest miliona potrošača. Američki dug takođe je imao mesto u predsedničkoj kampanji Trampa, a on je to rešavao kao da je u pitanju preduzeće koje je upravo potpisalo bankrot i treba da bude restrukturisano. Slikovito rečeno, ali besmisleno.

Trampova površna ekonomska strategija smanjila bi prihod države, povećala javni dug, obogatila najbogatije i sasvim malo povećala prihode osiromašene srednje klase. Pored populizma u pitanju je i Trampov amaterizam jer je većina njegovih predloga iznad mogućnosti američke ekonomije i politike. Znači, za Donalda Trampa nikako se ne bi moglo reći da će postati diktator, ali kroz njegov ekonomski program lako se vidi da je on običan desničarski populista.

Da je Tramp svesno manipulisao glasače ogorčene na sistem, vidi se po tome što je on, neposredno po proglašenju pobede na izborima, promenio registar, tako da su mnoge izjave nestale iz njegovih vitrina. Obećanje da će sa teritorije SAD-a oterati sve muslimane, više ne postoji na njegovom sajtu, a podizanje zida na granici prema Meksiku o trošku Meksika, više se ne spominje. Takođe, tokom kampanje, on je kritikovao svoje protivnike, vukući ih po blatu, da bi posle pobede počeo da ih hvali, podržavajući njihove nekadašnje odluke, oštro kritikovane tokom kampanje. Najpoznatiji slučaj je zdravstvena zaštita za stare i siromašne koju je poboljšao Obama, a Tramp obećao da će ukinuti, ali posle izbora je pohvalio tu reformu i obećao da će je ojačati.

tramp-hilari-posle-s

Tokom kampanje, Hilari Klinton se nije interesovala za probleme gradjana, nego za blaćenje Trampa

Predsednički rijaliti-šou

Izbor Donalda Trampa za predsednika napravio je potres u javnosti iz više razloga. Establišment se uplašio kandidata bez ikakvog političkog iskustva koji grubo narušava ustaljene kodove i predstavlja potencijalni problem za uobičajeno odvijanje poslova. Deo američkih glasača, zbunjen političkim vakumom i zgađen smicalicima profesionalnih politicara, poželeo je nekoga ko sa tim svetom nema mnogo veza, te su glasali za Trampa. Drugi deo strahovao je od mogućih problema koji bi mogli da proizađu iz Trampovog političkog amaterizma ili im se nije dopao karakter republikanskog kandidata.

Američka javnost, po inerciji, vidi predsednika kao predvodnika države, autoriteta i vizionara, iako je on, u današnjem svetu, postao samo političar sa mandatom od četiri godine. Tako je ova banalna funkcija počela da privlači sve veći broj političara i ljudi van politike, koji se, u ranijim prilikama, nikada ne bi usudili da objave svoju kandidaturu. Istovremeno, funkcija predsednika postala je izuzetno medijalizovana, te je šef države neprekidno na televiziji, na internetu i u časopisima.

Ovaj politički rijaliti-šou maskira idejnu prazninu i odsustvo osećaja o zajedničkoj sudbini. Nekada je efikasno služenje državi, na čelu vlada, predstavljalo doprinos zajedničkom delu, dok je predsednička funkcija danas svedena na narcisoidnu želju da se stigne do slave, moći ili novca. Donald Tramp nije iznimak, nego sastavni deo današnjeg nedemokratskog političkog sistema u kome kandidati lažu i obećavaju bilo šta, samo da bi se dokopali mandata. Tako je Tramp, kroz političke reklame prepune laži, pretvorio glasače u potrošače kojima se, bez rizika, može prodati bilo šta.

Naravno, glasači nisu glupi i znaju da ih političari lažu, te su zato razvili visoki stepen cinizma kojim se potpomažu u racionalnom objašnjavanju svojih iracionalnih stavova i glasanja za političare lažove. Glasači znaju da su obećanja neizvodljiva, ali su im ona pomogla da se osete članovima jedne političke zajednice, da sa tom zajednicom podele iste vrednosti i da tako održe osećaj idejne pripadnosti.

tramp-fasista-diktator

Liberal i vulgaran, populista, ali ne i fašista

Kolektivna neodgovornost političara i glasača

Manipulišući narod tokom izborne kampanje, Tramp je posegao za demagogijom, kameleonski uzimajući boju narodnog okruženja. Krajnji uspeh on duguje posebnoj vrsti demagogije – populizmu. Tramp se uspešno obraćao širokim narodnim masama u njihovom suprotstavljanju  eliti, iako i sâm pripada toj istoj eliti.

Manipulišući glasače, Tramp je nudio da kroz jednostavne i razumske mere reši društvenu i ekonomsku krizu. Izborna manipulacija se završila njegovom pobedom kroz teatralizaciju klimavih teorija i ukazivanje na deus ex machina, čijim će silaskom među narod, odmah biti rešena beznadežna situacija. Međutim, vešto, nalik Bilu Klintonu novembra 1992. godine, Tramp je po proglašenju pobede počeo da opovrgava sopstvene stavove iz kampanje.

Uprkos manipulacijama predsedničkog kandidata Donalda Trampa i njegove propagandne mašinerije, odgovornost za njegov izbor počiva i na građanima. Dokle god je njima važniji privid od sadržaja, dotle će im političari nuditi laži i prevare, održavajući tako zajedničku neodgovornost. Demokratija može da postoji samo ako se za nju plati odgovarajuća cena.

Glasajući za Trampa, američki građani su pokazali nepoverenje ne samo u Hilari Klinton, arogantni proizvod političko-medijskih manipulacija, nego su pokazali i nepoverenje u sistem profesionalnih političara i njihovih zakulisnih radnji. Dolaskom Trampa za predsednika, jedan deo Amerike očekuje da će on promeniti sistem i učiniti ga efikasnijim i pravednijim, zaboravljajući da je Tramp deo američke vladajuće elite. Odmah po proglašenju pobede, Tramp je započeo seriju kompromisa sa političkim sistemom, tako da se od promena, u Americi, može očekivati samo različitost u stilu novog predsednika.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...