Brodovi-muzeji grčke ratne mornarice

Aleksandar Manić

Muzej ratne mornarice koji se nalazi u luci Flizvos, na obali južnog atinskog predgrađa Paleo Faliro, na malom prostoru prikazuje jedinstvenu kolekciju brodova-muzeja
(foto, Trijera Olimpijas, kopija grčkog ratnog broda iz 5. veka pre Hrista)

Grčka i more su nerazdvojno vezani od postanka do danas. Ne treba zaboraviti da, pored 16 hiljada kilometara obale koju ima Grčka, ni jedno mesto na kopnu nije udaljeno od mora više od 150 km. Hiljadama godina život Grka odvija se na obalama i na moru, te su Grci, vrlo rano, postali odlični moreplovci, kako trgovačke, tako i ratne mornarice.

Muzej ratne mornarice koji se nalazi u luci Flizvos, na obali južnog atinskog predgrađa Paleo Faliro, na malom prostoru prikazuje jedinstvenu kolekciju brodova-muzeja, ukotvljenih i otvorenih za posetu. Brodove-muzeje, u blizini nove Opere i Nacionalne biblioteke, svake godine poseti više od 60 hiljada posetilaca.

Na samom ulazu u muzej stoji bronzana statua admirala Pavlosa Kuduriotisa, potomka poznate hidriotske porodice i unuka Georgiosa Kuduriotisa, jednog od vođa grčke revolucije 1821. godine, a kasnije i šefa vlade kralja Otona. Pavlos, pomorski oficir, istakao se svojom vojnom veštinom, hrabrošću i dobrom organizacijom. Postavši kontraadmiral, dobio je komandu nad novom oklopnom krstaricom Averof kojom je izvojevao pobede nad otomanskom mornaricom u Egejskom moru. Zbog zasluga, dobio je čin vice-admirala, izuzetno retko davan čin i rezervisan samo za kraljevsku porodicu. Tokom I svetskog rata bio je postavljen za ministra, a kasnije, u dva navrata, bio je i šef grčke vlade.

kuduriotis-statua-

Bronzana statua vice-admirala Pavlosa Kuduriotisa, komandanta krstarice Averof

Oklopljena krstarica i admiralski brod Averof

Modernizacija grčke ratne flote započeta je 1907. godine stvaranjem pomorskog generalštaba na čelu sa kontraadmiralom Kuduriotisom. Uveden je engleski način organizacije i rukovođenja, a 1909. godine naručen je ratni brod Averof. Trećinu cene platio je Georgijos Averof, epirski trgovac, bankar i dobrotvor koji se obogatio u Egiptu, ali je sve vreme pomagao svoju rodnu Grčku. Oklopnjča je tako i dobila ime.

Averof je oklopljena krstarica klase pisa i služila je kao admiralski brod tokom prve polovine 20. veka. Ona je nabavljena da bi se Grčka mogla da suprostavi Turskoj u narednom ratu koji se pripremao zbog opšte slabosti Otomanskog carstva i teških prilika u ostacima porobljenih balkanskih zemalja. Kada je isporučena, 1910. godine, uoči Prvog balkanskog rata, krstarica Averof je smatrana za najmoćniji ratni brod Balkanskog saveza protiv Otomanske imperije. Naime, pored modernog naoružanja, krstarica je bila opasana blindiranim pojasom od čelika visine 2,5 metara i debljine 203 mm.

averof-ofic-sala-

Oficirska trpezarija na krstarici Averof

Tokom I balkanskog rata, grčka flota sačinjena od 25 brodova, predvodjenih Averofom, dominirala je Egejskim morem i porazila je tursku flotu u pomorskim bitkama kod ostrva Eli i Limnos. Kontraadmiral Pavlos Kuduriotis, predvodeći grčku flotu, oslobodio je severna i severo-istočna ostrva Egejskog mora. 

U grčko-turskom ratu (1919-1922), oklopnjača Averof je učestvovala, prvo, u napadu na tursku obalu, a nakon poraza, u evakuaciji grčkih izbeglica iz Male Azije. Nekoliko godina kasnije, krstarica je bila poboljšana i modernizovana u Francuskoj i vraćena u Pirej. U II svetskom ratu, posada Averofa je, 1941. godine, posle velikih grčkih gubitaka pred nemačkom armijom, odbila da se preda i otišla za Aleksandriju, a odatle u Indijski okean gde je obezbeđivala različite konvoje.

Posle učešća u oslobađanju Atine 1944. godine, Averof je ostao generaštabni brod sve do 1952. godine, kada je bio isključen iz pomorskih aktivnosti i ukotvljen prvo na ostrvu Salamini, a potom na Porosu sve do 1983. godine. Krstarica je, potom, pretvorena u brod-muzej i ukotvljena u luci Flizvos.

averof-krstarica-

Averof, oklopljena krstarica klase pisa, sagrađena 1909. godine u Italiji

Evgenios Evgenidis, Talis o Milisios i Velos

Pored krstarice Averof ukotvljen je Evgenios Evgenidis, elegantan jedrenjak škuna sa tri jarbola, sagrađen 1929. godine u Škotskoj. Prva upotreba, pod imenom Sanbim II, bila mu je turističko jedrenje u Mediteranu. Tokom II svetskog rata škuna je korišćena za spasavanje, prihvatanje i prevoz boraca pokreta otpora. Posle rata, jedrenjak je prešao u švedsko vlasništvo da bi, nešto kasnije, prešao u grčko vlasništvo i bio ukotvljen na ostrvu Hidri gde je upotrebljavan kao brod za obuku mornaričkih kadeta. Inače, škuna nosi ime po Evgeniosu Evgenidisu, bogatom brodovlasniku i dobrotvoru, čija je fondacija kupila jedrenjak 1965. godine i poklonila ga državi.

parobrod-talis-

Talis o Milisios, parobrod namenjen postavljanju komunikacionih kablova, sagrađen 1909. godine u Njuportu (Virdžinija)

Pored jedrenjaka Evgenios Evgenidis nalazi se Talis o Milisios, parobrod dugačak 52 m, namenjen postavljanju komunikacionih kablova. Brod je sagrađen 1909. godine u Njuportu (Virdžinija) za potrebe američke vlade. Amerikanci su ga poklonili Grčkoj 1947. godine i parobrod je punih 40 godina bio u službi postavljanja telekomunikacijskih linija u Egejskom moru. OTE (Grčki telekom) poklonio ga je Muzeju 1991. godine kada je i urađena temeljna restauracija broda koja ga je vratila u prvobitno stanje. Na brodu se nalazi kolekcija pomorskih instrumenata i telekomunikacijskog materijala, a Talis o Milisios je, inače, najstariji i još uvek operativni parobrod za postavljanje kablova.

velos-razarac-

Velos, razarač klase flečer, sagrađen u SAD-u tokom II svetskog rata

Na kraju doka nalazi se Velos, razarač klase flečer, sagrađen u Americi  tokom II svetskog rata i upotrebljavan na Pacifiku. Grčka ga je kupila neposredno posle rata i držala ga u aktivnoj službi do 1991. godine, a potom ga je demilitarizovala i ukotvila u Pomorskom muzeju luke Flizvos.

evgenios-sskuna

Evgenios Evgenidis, elegantan jedrenjak škuna sa tri jarbola, sagrađen 1929. godine u Škotskoj

Trijera Olimpijas, ratni brod sa 170 veslača

Na posebnom mestu, sa druge strane dugačkog i uzanog keja, nalazi se trijera Olimpijas, verna kopija ratnih brodova iz antičke Grčke. Prve trijere izgradjene su u 8. veku pre Hrista u Korintu, tadašnjem predvodniku grčkog pomorstva. Trijera je zamenila monere, ratne brodove sa dva reda od po 25 veslača. Trijere su imale sa svake strane po tri reda veslača, ukupno njih 170. Brze i lake za manevrisanje, trijere su bile odlučujuće u pomorskoj bitki kod Salamine gde je Temistokle porazio Ksereksa I, označavajući pobedu evropske sile nad azijskom i pojavu Zapadne civilizacije kao vodeće snage sveta.

Gradnja trijere Olimpijas započeta je u Grčkoj 1985. godine i trajala je dve godine. Planove je načinio britanski Trirem trast, dok je novac obezbedila grčka ratna mornarica. Trijera je napravljena kao deo eksperimentalnog arheološkog projekta da bi naučnici mogli da prouče plovne mogućnosti broda, njegovu izdržljivost, životne uslove na njemu, kao i borbene taktike.

Olimpijas je trijera načinjena od hrastovine, dugačka je 37 m, teška je 40 tona prazna ili 70 tona sa posadom, jedra joj imaju površinu od 90 m², a najveća brzina joj je 6 do 8 čvorova. Posadu sačinjava 210 ljudi od kojih je 170 veslača raspoređenih u tri nivoa sa svake strane.

Punu deceniju, po izgradnji, trijera Olimpijas bila je često upotrebljavana za plovidbu, te su se na njoj pojavila oštećenja. Posle detaljnih popravki u Velikoj Britaniji, grčka ratna mornarica je, 1997. godine, odlučila da trijera bude ukotvljena u Ratnom muzeju mornarice u luci Flizvos. Olimpijas je tokom naredne decenije izlazila tek na poneku plovidbu, posebno uoči i tokom Olimpijskih igara u Atini, 2004. godine. Međutim, uzevši u obzir troškove i neophodan broj ljudi, trijera je naredne godine trajno ukotvljena u Muzeju gde se i danas nalazi.

olimpijas-trijera

Trijera Olimpijas, kopija grčkog ratnog broda iz 5. veka pre Hrista, sagrađena u Grčkoj od 1985. do 1987. godine

Od mikenskih napada na Minojce do modernog ratovanja

Grci su, još u vreme minojske i mikenske kulture (15. vek pre Hrista), imali vrlo razvijenu trgovačku i vojnu mornaricu. Kasnije, grčko poznavanje moreplovstva poslužilo je Vizantiji kao osnova u njihovoj dominaciji morima. Međutim, kada je Vizantija prekinula da jača svoju ratnu mornaricu, došlo je do njenog opšteg vojnog pada koji se završio padom Carigrada i četvrorovekovnom otomanskom dominacijom nad grčkim zemljama.

Tokom oslobodilačke revolucije, započete 1821. godine, Grci su na kopnu gubili mnoge bitke od Turaka, ali nikada na moru. Svoju slobodu i nezavisnost, Grci su osvojili 1827. godine, na moru, u zalivu Navarino. Udružene britanske, francuske, ruske i grčke snage porazile su tursko-egipatsku vojsku. Inače, ova bitka nije označila samo kraj otomanske dominacije u Grčkoj, nego i kraj ratovanja jedrenjacima. Njih su zamenile parne mašine, oklopnjače i topovske granate, čime je započeta nova epoha u modernom ratovanju.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...