„Pismo Staljinu“

Zahar Prilepin (preuzeto iz Fakti.rs i Standard.rs)

„Pismo Stalјinu“ Zahara Prilepina, napisano u ime „ruske liberalne javnosti“ - kada se pojavilo - izazvalo je pravu buru. Ali, ne kratkotrajnu i brzoprolaznu. Sada je „Pismo Stalјinu“ u svom „Besogonu“ - vratio pod reflektore filmski režiser Nikita Mihalkov
(foto, Nikita Mihalkov u svojoj emisiji Besogon)

„Pismo Stalјinu“ Zahara Prilepina, napisano u ime „ruske liberalne javnosti“ - kada se pojavilo - izazvalo je pravu buru. Ali, ne kratkotrajnu i brzoprolaznu.

I zato što je pogodilo u živac i zapadne vladajuće rusofobe koji decenijama pokušavaju da SSSR i Stalјinu podmetnu krivicu za izbijanje Drugog svetskog rata, a njega da makar izjednače sa Hitlerom.

I zato što je skinulo „do prlјavih gaća“ ruske liberale, koji su američke sluge, pa svoju izdaju, istorijsku i plјačkašku prirodu i sterilnost decenijama pokušavaju da operu ocrnjivanjem i SSSR i (još više) Stalјina.

Sada je „Pismo Stalјinu“ u svom „Besogonu“ - vratio pod reflektore filmski režiser Nikita Mihalkov. U celosti ga je uneo u tu svoju autorsku emisiju.

Evo zato Prilepinovog „Pisma Stalјinu“.

prilepin donbas

Zahar Prilepin, pisac u uniformi dobrovoljca u Donbasu

Socijalizam je izgrađen.

Nastanićemo u njega lјude. (Boris Slucki) 

Mi smo se nastanili u tvom socijalizmu. 

Mi smo razdelili zemlјu koju si ti stvorio.

Mi smo zaradili milione u fabrikama koje su izgradili tvoji robovi i tvoji naučnici. Mi smo doveli do kraha preduzeća koja si ti podigao a dobijeni novac preneli preko granice i sagradili sebi palate. Hilјade pravih palata. Ti nikad nisi imao takvu vilu, rugobo rošava.

Mi smo prodali ledolomce i atomske brodove koje si ti izgradio i sebi kupili jahte. Inače, to uopšte nije metafora, to je fakat naše biografije.

Zato nas tvoje ime bridi i svrbi iznutra, hteli bismo da ti nikad nisi postojao.

Ti si očuvao život našem rodu. Da tebe nije bilo naše dedove i pradedove podavili bi u gasnim komorama brižlјivo raspoređenim od Bresta do Vladivostoka, a naše pitanje bilo bi konačno rešeno. Ti si umorio sedam naslaga ruskih lјudi da bi spasao život našeg semena.

Kada o sebi govorimo da smo mi takođe ratovali, mi shvatamo da smo mi ratovali samo u Rusiji, sa Rusijom, na grbači ruskih lјudi. U Francuskoj, u Polјskoj, u Mađarskoj, u Čehoslovačkoj, u Rumuniji i svuda dalјe, nismo uspevali da se borimo tako dobro, tamo su nas skuplјali i spalјivali. Uspeli smo samo u Rusiji, gde smo pod tvojim mrskim okrilјem našli izbavlјenje.

Mi ne želimo da tebi budemo zahvalni za svoj život i život svog roda, brkata kučko.

Ali, potajno mi znamo: da tebe nije bilo – ne bi bilo nas.

To je uobičajen zakon postojanja čoveka: niko ne želi da nekom bude dugo zahvalan. To zamara! Svakog čoveka nervira i muči ako je nekom dužan. Mi želimo za sve da budemo zahvalni samo sebi – svojim talentima, svojoj hrabrosti, svom intelektu, svojoj snazi.

Tim pre, ne volimo one kojima smo dužni veliku sumu novca koju nismo u stanju da vratimo. Ili ne želimo da vratimo.

Zato želimo da stvari prikažemo tako kao da nismo ni pozajmlјivali od tebe nego sami zaradili, ili nam je neko doneo na poklon sto kila novčanica u velikim apoenima, ili su prosto nikom potrebne ležale – da! Izvrsno! Ležale nepotrebne i mi smo ih prosto pokupili – tako da, otkači se, otkači se, miči nam se s očiju, nestani, gade.

Da bismo se izbavili od tebe – stalno smo izmišlјali nove priče u žanru alternativne istorije, u žanru varanja i podvala, u žanru tupoglavih lagarija, u žanru čarobne i podle demagogije.

Mi govorimo – a to je redak slučaj da mi govorimo gotovo istinu – da ti nisi žalio i da si povremeno istreblјivao ruski narod. Mi tradicionalno uvećavamo broj žrtava desetine pa čak i stotine puta ali, to su detalјi. Glavno je da prećutkujemo da nama samima nimalo nije drag ni ovaj narod, ni njegova inteligencija. Za sadašnje gigantsko, neprestano nestajanje stanovništva zemlјe i narodne aristokratije mi neumorno i nesebično optužujemo – kakav divan paradoks! – tebe! Pa, nismo to mi ubili rusko selo, rusku nauku i srozali rusku inteligenciju na nivo golјa i kopilana – to si, nemoj da se smeješ, sve ti. Ti! Koji si umro pre 60 godina! A mi uopšte nemamo veze s tim. Kad smo mi ovde došli – sve je već bilo razbijeno i propalo. Mi smo svoje milijarde zaradili sami, svojim trudom, iz ničega! Kunemo se našom mamom!

U krajnjem slučaju, u odumiranju ruskog etnosa mi vidimo objektivan proces. Pa, u tvoje vreme su ubijali lјude, a u naše vreme umiru sami. Ti čak nisi uspevao da ih toliko mnogo ubijaš koliko oni danas brzo umiru po sopstvenoj volјi. Objektivnost, zar ne?

I još, mi ubedlјivo govorimo da je Pobeda ostvarena uprkos tebi.

Istina, malo čudno, ali od tog vremena u Rusiji se ništa ne dešava uprkos. Naprimer, ona nikako ne postaje racionalna i moćna sila ni uprkos, čak ni zahvalјujući nama i našoj kreativnoj aktivnosti. Opet paradoks, đavo ga odneo.

Mi govorimo da si ti lično želeo da započneš rat, iako nismo našli nijedan dokument koji to argumentuje.

Mi govorimo da si ti ubio sve crvene oficire, a ponekad čak i uzdižemo na pijedestal vojne eksperte koje si ti ubio, a one koje nisi ti ubio mrzimo i gazimo. Ti si ubio Tuhačevskog i Blјuhera, ali si ostavio Vorošilova i Buđonija. Zato su poslednja dva tupoglavci i kopilani. Da se desilo obrnuto, i Tuhačevski i Blјuher ostali živi, onda bi oni bili tupoglavci i kopilani.

Šta god da je bilo, mi pouzdano znamo da si ti obezglavio armiju i nauku. To što smo mi u tvoje vreme, uprkos tebi, imali armiju i nauku, a u naše vreme ne može da se razabere ni jedno ni drugo – ne ukida naše uverenje.

Mi govorimo da uoči užasnog rata ti nisi hteo da se dogovoriš sa „zapadnim demokratijama“, uprkos činjenici da su se neke „zapadne demokratije“, kao što mi potajno znamo, same odlično dogovarale sa Hitlerom, a da su druge zapadne, kao i pojedine istočne demokratije, ispovedale fašizam i gradile fašističke države. Štaviše, finansijski krugovi Sjedinjenih Američkih Država, ozareni nezemalјskom svetlošću, istovremeno su ulagali ogromna sredstva u Hitlera i njegovu poganu budućnost.

Mi smo oprostili sve i svima, mi nismo oprostili samo tebi.

Tebe su mrzile i „zapadne demokratije“ i „zapadne autokratije“, i isti oni finansijski krugovi i još uvek mrze, zato što pamte sa kim su nekad imali posla.

Oni su imali posla sa nečim što je prema svim pokazatelјima suprotno nama. Ti si – druga polazna tačka. Ti si drugi pol. Ti si nosilac programa koji nikada neće moći da pojmi naša palanačka svest.

Ti si bio na čelu zemlјe koja je pobedila u najstrašnijem ratu u čitavoj istoriji čovečanstva.

Mržnja prema tebi srazmerna je samo tvojim delima.

Omrznuti su oni koji rade. Prema onima koji ništa ne rade, nema nikakvih zamerki. Šta su radili šefovi Francuske ili Norveške ili, recimo, Polјske kada je taj rat počeo, da podsetim?

Oni nisu izdavali naređenje: „Ni korak nazad!“ Oni nisu uvodili odrede za specijalne zadatke da bi „spasili sopstvenu vlast“ (mi, altruisti i besrebrenici, volimo baš tako da govorimo o tebi). Oni nisu bacali pukove i divizije pod metke i granate niti polјa zalivali krvlјu radi neke uzvišice. Oni nisu primoravali tinejdžere da rade u vojnim fabrikama, oni nisu uvodili zverske kazne zbog kašnjenja na posao. Ne! Milioni njihovih građana samo su spokojno i odgovorno radili za hitlerovsku Nemačku. Kako se njima može zameriti? Zamerke čitavog sveta okrenute su prema tebi.

U tvoje vreme utemelјene su osnove za osvajanje kosmosa – da si ti poživeo malo duže, poletanje u kosmos desilo bi se za tvoga života – a to bi bilo potpuno nepodnošlјivo. Možeš li da zamisliš? – car, brkati cezar koji je prekrojio čitav svet i čoveka, kao ptiče, izbacio čoveka izvan granica planete – iz svoje uvek zadimlјene lule!

E, da si poživeo još pola veka – niko ne bi veliku kosmičku odiseju trampio za ajfone i kompjuterske igrice.

Da, sem toga, u tvoje vreme stvorili smo atomsku bombu – što je spasilo svet od nuklearnog rata, a ruske gradove od američkih nuklearnih udara, posle kojih bi umesto Peterburga bila topla i svetlucavo-fosforna Hirošima, a umesto Kijeva – oblačni i mirni Nagasaki. I to bi bio trijumf toliko nam drage demokratije.

Ti si učinio Rusiju onim što ona nikada nije bila – najjačom zemlјom na zemalјskoj kugli. Nijedna imperija tokom čitave istorije čovečanstva nikada nije bila toliko jaka kao Rusija u tvoje vreme.

Kome se sve to može svideti?

Mi se veoma trudimo i nikako nam ne uspeva da profućkamo i spiskamo tvoje nasleđe, tvoje ime, da svetlu uspomenu na tvoja velika ostvarenja zamenimo crnom uspomenom na tvoje – da, realne i, da, čudovišne zločine.

Mi sve dugujemo tebi. Neka si proklet.

Ruska liberalna javnost.

Zapisao Zahar Prilepin

 

Izvori:

http://www.fakti.org/rossiya/nikita-mihalkov-ponovo-pod-ruske-reflektore-izneo-prilepinovo-pismo-staljinu

http://standard.rs/2018/02/20/pismo-ruskih-liberala-staljinu/ 

https://www.youtube.com/watch?time_continue=472&v=RMIehMBBMm0

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...