Petrohemija ponovo u problemu!?!

Izvor:   Politika

Sudbina pančevačke Petrohemije opet je postala aktuelna - priča se o tome hoće li i kako pančevačka Petrohemija preživeti nevolje koje su je skolile. U Azotari Pančevo nikada nije pokrenuto pitanje vlasništva nad Petrohemijom ali je petrohemijski kompleks izgrađen dobrim delom parama Azotare, koja je zbog toga žrtvovala sopstveni razvoj.

Zalud ćete među akcionarima pančevačke Petrohemije tražiti Azotaru, iako računi, ako do sada nisu u silnim reorganizacijama izgubljeni, kažu da bi ona trebalo da bude na čelu spiska vlasnika našeg jedinog petrohemijskog kompleksa.

Sudbina Petrohemije opet je postala deo priče o usudu naših velikih kompanija, a kako izgleda, rasprave o tome tek će dobiti na glasnosti. Prošlo je skoro tri i po decenije od kako je proradio prvi pogon Petrohemije, a od kako se to desilo ona je, valjda zbog činjenice da je vazda bila na vrhu spiska naših velikih izvoznika češće spominjana i po uspesima i po nevoljama od susedne Azotare, čijim je parama građena.

Samo se retki sećaju da su Petrohemija i Azotara Pančevo nekada bili ista firma – Hemijska industrija Pančevo (HIP), a njihovo razdruživanje dogodilo se 1990. godine. Tada je još važilo pravilo „sve je to naše“, a nepoznat je bio pojam „akcionar”, pa je potpuno zanemareno učešće Azotare u troškovima izgradnje Petrohemije i njena prava koja iz toga proističu.

U Azotari danas kažu da je deobni bilans načinjen po principu šta se gde zateklo, njegovo je vlasništvo.

Vitomir Sudarski, ondašnji predsednik pančevačke opštine ostavio je svedočenje o tome kako je punih šest godina trajala izgradnja Petrohemije, jer, iako to sada deluje neverovatno, država, nasuprot raširenom verovanju, nije „odrešila kesu“ i izgradila Petrohemiju na način kako se to desilo u slučaju dva druga giganta pančevačke privrede: Azotare i Rafinerije, koje su u to vreme već radile.

Sudarski kaže da je ideja o izgradnji Petrohemije bila lokalna, jer se pančevačko rukovodstvo trudilo da osnaži privredu i poveća prihode, a garant je bila Azotara, tada najuspešnija pančevačka firma. Saglasnost je dobijena pošto je rukovodstvo Azotare 1969. godine, kada je ideja o izgradnji Petrohemije obelodanjena, izdvojilo 30 odsto potrebnih para. Dobijeni su krediti nekoliko domaćih i stranih banaka, pa je izgradnja počela 1971. godine, ali sa mnogo zastoja, jer stalno je manjkalo para.

Mnogi smatraju da je Azotara zarad izgradnje Petrohemije žrtvovala svoju tehnološku obnovu i da se baš zbog tog ulaganja nikada nije oporavila.

Sudarski kaže da je Azotara zbog silnih davanja za izgradnju Petrohemije 1976. godinu završila sa do tada neslućenih 336 miliona dinara gubitka. U gradu je zavladala panika pa su u pomoć pozvani svi zaposleni Pančevci. Mnogi od njih odrekli su se cele jedne plate ili njenog dela, uz obećanje da će im to biti vraćeno čim se Azotara finansijski oporavi. Pare nisu vraćene, a ni Azotara više nikada više nije postala ono što je bila pre ovog višegodišnjeg finansijskog iscrpljivanja. Prvi pogon koji je završen u Petrohemiji bio je Elektroliza – 1977. godine, ali će još dve godine proći pre no što fabrika bude kompletirana.

U monografijama Azotare iz osamdesetih godina prošlog veka ostalo je zapisano, ali ne ostvareno, da sledi modernizacija njenih pogona u periodu od 1989 do 1995. godine.

Milan Ivović, predsednik Samostalnog sindikata Azotare kaže da, koliko se on seća, u pančevačkoj fabrici đubriva nikada nije pokrenuto pitanje vlasništva nad Petrohemijom. Kada je trebalo nije, a sada, ako se ko toga i setio, potrudio se da brzo zaboravi, jer „ćerci” u susedstvu opet je potreban finansijski pokrovitelj, a Azotara teško da je u nešto boljoj situaciji. Azotara je tako ostala majka Petrohemije sa neutvrđenim roditeljskim pravima.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...