Srpska mašinogradnja traži ravnopravni tretman sa inostranim firmama

Marijana Živković

Domaće firme, pre svega iz sektora mašinogradnje, uglavnom su podizvođači a ne partneri na velikim investicionim projektima u sektoru energetike, pa tako i na izgradnji TE Kostolac B3, što ih ugrožava u sticanju referenci da ubuduće budu nosilac posla i glavni izvođač radova, ne samo u zemlji već i u inostranstvu. (foto: TE Kostolac B)

Neuključivanjem domaćih firmi, pre svega onih iz sektora mašinogradnje, ali i građevinarstva, u najveću investiciju u energetskom sektoru, čija realizacija je u toku, srpskoj privredi je naneta velika šteta, jer „vapi“ za poslovima kojima će uposliti svoje kapacitete, obezbediti plate za radnike, sredstva koja će puniti državnu kasu ali, i obezbediti reference da ubuduće bude nosilac posla i glavni izvođač, ne samo u zemlji već i u inostranstvu.

Uz putnu i železničku infrastrukturu, energetika je jedan od ključnih zamajaca ekonomskog razvoja Srbije. U prilog tome i podatak da će investiciona ulaganja u elektroenergetski sistem tokom naredne decenije iznositi 4,9 milijardi evra. Ali, domaće firme su u podređenom položaju u odnosu na inostrane.

„Slučaj relizacije izgradnje novog bloka Termoelektrane Kostolac B3, snage 350 megavata pokazao je da su u tenderskom postupku domaće kompanije u podređenom položaju, u odnosu na jake međunarodne korporacije, tako da je u praksi domaća operativa samo podizvođač ili radna snaga stranih kompanija“, istakao je Slobodan Babić, predsednik Skupštine Poslovnog udruženja Elektromašinogradnja, koja okuplja 11 vodećih domaćih kompanija, usmerenih na energetski sektor na Međunarodnoj stručnoj konferenciji Balkanmagazina “Investicije i novi kapaciteti – garant energetske bezbednosti”.

Novi blok termoelektrane Kostolac B3, snage 350 megavata, najveća je investicija u domaćem energetskom sektoru i prvo veliko energetsko postrojenje koje se u Srbiji gradi posle skoro tri decenije. Očekivana godišnja proizvodnja novog bloka je oko 2,5 milijardi kilovat-časova električne energije, što će proširiti kapacitete EPS-a za pet odsto. Izgradnja bloka B3 koštaće 613 miliona dolara, dok ukupna vrednost druge faze projekta modernizacije TE Kostolac B iznosi 715,6 miliona dolara.

Inače, ceo investicioni paket, vredan više od milijardu dolara, okvirno je ugovoren 2010. godine sa kompanijom China Machinery Engineering Corporation (CMEC), jednom od dve najveće kineske kompanije iz oblasti energetike. Izbor kineske kompanije, za realizaciju ukupnog investicionog aranžmana, posledica je toga što se projekat, najvećim delom odnosno njegovih 85 odsto, finansira iz kredita kineske Eksim banke, dok 15 odsto sredstava obezbeđuje EPS.

Obećanja se “zaturila” u pregovorima

Indikativno je, međutim, da uprkos nekim ranijim najavama, ovaj dugoročni srpsko-kineski posao ne uključuje bitno srpsku privredu, iako bi izgledno bilo posla, pre svega za firme iz građevinskog i mašinskog sektora.

Opštim ugovornim sporazumom, potpisanim sa kompanijom CMEC 2010. godine je precizirano da će ta kompanija biti glavni izvođač radova u obe faze projekta za TE Kostolac B i da za nabavku usluga i robe iz Kine mora da bude potrošeno najmanje 51 odsto ukupne vrednosti projekta. Prema ovom sporazumu, podizvođačima iz Srbije može pripasti maksimalno 40 odsto.

Podsećanja radi, prva faza u Kostolcu odnosi se na revitalizaciju blokova B1 i B2, kao i izgradnju infrastrukturnih objekata – pristaništa na Dunavu, koja je počela prošle godine, kao i železničke pruge u dužini od 18 kilometara za dovoz krečnjaka, odvoz gipsa i druge opreme. Ugovorena vrednost tog dela projekta iznosi 344,6 miliona dolara i, takođe, se realizuje iz kredita kineske Eksim banke, preko kineske kompanije CMEC. U ovom delu projekta srpske kompanije su učestvovale kao podizvođači.

U novembru 2013. godine, EPS i CMEC potpisuju ugovor o gradnji novog bloka termoelektrane Kostolac B-3. U Aneksu 5 ovog ugovora navedeni su podizvođači, među kojima nema nijedne firme iz Srbije, dok su samo dva od 15 dobavljača domaće firme.

Babić podseća da je u modernizaciji i revitalizaciji bloka termoelektrane Kostolac B2, učestvovao Konzorcijum za konsalting i inženjering u energetici, osnovan 2008. godine, koji okuplja domaće firme i institute, iz koga je kasnije nastalo udruženje Elektromašinogradnja. Kompanije okupljene u tom udrženju, danas upošljavaju oko 8.000 radnika, koji su prijavljeni i redovno primaju plate. Inaće, glavni cilj ove asocijacije domaćih kompanija je definisanje konkretnih rešenja, kako bi domaće kompanije učestvovale u što većem broju poslova, vezanih za izgradnju novih elektrana i revitalizaciju postojećih, bilo da je reč o projektima u zemlji ili inostranstvu.

“Podsetiću da su domaće firme, okupljene u Konzorcijum, na tenderu dobile posao na projektu Kostolac B2 i to u oštroj međunarodnoj konkurenciji. Taj projekat, sa propustima koje dozvoljava Zakon o javnim nabavkama, skoro je godinu i po do dve godine bio zadržan. Na kraju, kada su svi uslovi bili ispunjeni, Konzorcijum domaćih firmi, gde je lider bio Energoprojekt Entel izašao je sa ponudom jeftinijom 14 do 15 miliona evra. Sada se možemo pitati, a nije velika mudrost, zašto se za tih godinu i po, dve – tenderska procedura nije završavala. Ne treba mudrosti, odgovor možete naći svi“, kaže predsednik Skupštine Poslovnog udruženja Elektromašinogradnja.

Projekat je uspešno završen, a domaće firme, okupljenje u okviru Konzorcijuma, dobile su reference da rade. Ali, međudržavni sporazum Srbije i Kine o ekonomskoj i tehničkoj saradnji u oblasti infrastrukture, sklopljen 21. avgusta 2009. godine, na osnovu koga se realizuje i celokupan projekat u Kostolcu, doveo je do toga da se blok B2 izvodi u organizaciji kineskog partnera CMEK. U toj situaciji domaće firme, uključene u projekat, više nisu bile u poziciji partnera već podizvođača radova.

Bez profita nemoguće biti konkurentan

“Ni to ne bi bilo problem da su domaće firme imale ravnopravan položaj sa kineskim izvođačem i da imaju iste troškove. Kao podizvođači, domaće kompanije su prinuđene da poslove prihvataju po diktiranim cenama, koje, u većini slučajeva, pokrivaju samo realne troškove poslovanja. To znači da domaće kompanije, kao podizvođači, nemaju mogućnost da učestvuju u podeli profita srazmerno svom učešću u projektu. A, bez profita nema ulaganja u razvoj i modernizaciju opreme, niti školovanja i usavršavanja sopstvenog kadra svih profila i struka. Samim tim, domaće kompanije gube trku sa tehnološkim razvojem i mogućnost da budu konkurentne na budućim poslovima. Domaća preduzeća, istovremeno, ostaju bez reference i tako gube mogućnost da same učestvuju na tenderima u Srbiji i inostranstvu”, naglašava Babić.

Razlog za ovakvu poziciju srpskih kompanija u velikom srpsko-kineskom poslu, možda, diktiraju viši, državni interesi i nemogućnost države da sa ozbiljnim kapitalom, pod povoljnijim uslovima finansira velike investicione projekte. U ovom trenutku Srbija i Kina imaju zajedničke investicije u vrednosti od šest milijardi dolara, a projekat Kostolac B, posebno izgradnja novog bloka termoelektrane B3, jedan je od najvažnijih u tom paketu.

Moguće rešenje - primeniti turski recept

Međutim, bojazan srpskih privrednika ne bazira se samo na ovom slučaju. Poslednjih godina nosioci projekata izgradnje novih elektroenergetskih objekata uglavnom su strane kompanije, što bitno odudara od ranije prakse, s obzirom na to da je decenijama unazad sistem Elektroprivrede Srbije bio okosnica upošljavanja domaće elektromašinogradnje.

Početkom 2015. godine u Srbiji je formirana radna grupa koju čine predstavnici ministarstava privrede, rudarstva i energetike i finansija, Uprave za javne nabavke, EPS-a, privrednih komora Srbije i Beograda, kao i Poslovnog udruženja Elektromašinogradnja, čiji je cilj stvaranje institucionalnog ambijenta za upošljavanje kapaciteta i dalju stabilizaciju poslovanja srpske elektromašinogradnje.

Poslovno udruženje Elektromašinogradnja je, prema rečima Slobodana Babića, sa Privrednom komorom Srbije (PKS) pripremilo predlog obavezujućih mera, čija bi primena omogućila ravnopravnost domaćih kompanija sa stranim, kada dovode svoje radnike u Srbiju i realizuju ugovorene poslove.

Neki od predloga privrednika su da domaće firme dobiju poslove vredne najmanje 60 odsto ukupne vrednosti projekta, koji se realizuju kroz kredit ili strateško partnerstvo. Predloženo je i da se striktno primenjuje domaće zakonodavstvo o licencama za strane firme.

Udruženje Elektromašinogradnja traži i da se dozvole za strane radnike izdaju po principu jedna na tri angažovana domaća radnika, po ugledu na Tursku koja primenjuje pravilo jedan stani radnik na pet domaćih.

U strukovnom Udruženju Elektromašnogradnja veruju da je usvajanje predloženog seta mera veoma važno jer bi država, na taj način stvorila uslove za ravnopravan tretman domaćih i stranih firmi u tenderskom nadmetanju.

„Država Srbija mora da poštuje interes i stranih država i kompanija, ali ne treba da zaboravi ni interes sopstvene industrije. Elektromašinogradnja može da bude temelj energetske bezbednosti i da participira u tome. Jer, kao podizvođači domaće firme samo pokrivaju troškove i ostaju na istom nivou“, ističe Slobodan Babić.

Zahtevi srpskih kompanija su, ipak, donekle u koliziji sa Zakonom o javnim nabavkama i direktivama EU. Zakon predviđa preferencijalni tretman domaćim ponuđačima u iznosu od pet odsto u ceni, odnosno pet pondera, ali je jedan od bitnih zahteva EU u procesu pregovora, da se izjednači tretman domaćih i stranih ponuđača.

Nacionalni interes

U svakom slučaju, činjenica je da je udruživanje kompanija iz Srbije jedini način na koji one mogu da konkurišu jakim inostranim korporacijama, jer pojedinačnim konkurisanjem na tenderima za velike projekte ne mogu da pariraju stranim kompanijama.

Domaće firme apeluju na državu da pruži konkretnu podršku. Argument im je da je upošljavanje domaće privrede u većoj meri ključno da bi se zaštitila ukupna nacionalna ekonomija i omogućio održiv privredni rast. U udruženju Elektromašigradnja smatraju da nacionalni interes u energetskom sektoru mogu da brane, pre svega, domaće kompanije.

„Podsetio bih da 2012. godine, kada su bili ledeni dani, nisu strane firme bile te koje su došle da pomognu elektroenergetskom sistemu da se problemi prevaziđu, već su to učinile lokalne firme. Takođe, u nesrećnoj 1999. godini, kada je elektroenergetski sistem bio razaran, domaće firme su Elektroprivredi Srbije otvorile sva vrata svojih magacina i učestvovale u saniranju izazova. Moja je molba i poziv EPS-u da, kao i do sada, sve to ima u vidu i da omogući da se kod inicijalnih pregovora sedne, razgovara i na pravi način postavi meta“, apeluje Slobodan Babić u ime udruženja Elektromašinogradnja.

Sudeći prema najavama resornog ministarstva, čini se da se sada razmišlja u tom pravcu. Ministar energetike i rudarstva, Aleksandar Antić ističe da je jedan od ključnih prioriteta tog ministarstva što veće uključivanje domaće privrede u velike investicione projekte, jer je to put koji će domaćoj operativi omogućiti tehnološki napredak i dobijanje potrebnih referenci, kako bi u takve i slične poslove bila uključena i nadalje.

„U tom smislu bih rekao, da ćemo ubuduće, kroz ugovore, koje mi budemo zaključivali, insistirati na snažnijem ugovornom, odnosno, obavezujućem momentu, vezano za učešće srpskih kompanija u projektima. Nažalost, neke stvari smo nasledili i sada je izlišno govoriti šta bi bilo da je to nekako drugačije ugovoreno. Ipak, naglašavam, prioritet nam je da naše kompanije učestvuju u ovakvim procesima, tehnološki napreduju i steknu znanja za buduće projekte, koji će se u Srbiji realizovati. Mi planiramo, zaista, veliki broj projekata, gde je reč o investicijama koje se mere milijardama evra, vezanim za energetski sektor Srbije. Doista verujem da naša građevinska i mašinska industrija moraju da se izbore za značajniji deo tog kolača“, ističe resorni ministar Aleksandar Antić.

EPS podržava domaće firme

Konkretno, kada je u pitanju projekat izgradnje novog bloka TE Kostolac B, ministrar smatra da treba uzeti u obzir to da u vrednosti čitavog ovog projekta značajan segment predstavlja oprema, koja je dominantna u odnosu na vrednost posla, ali će se „svakako insistirati kod kineskih izvođača da u većoj meri, za sve one ostale građevinske i mašinske radove, gde je moguće, angažuju srpske kompanije“.

Srpska strana u ovom poslu nema direktan uticaj na izbor domaćih podizvođača i kompanija, ali se, prema rečima čelnih ljudi u EPS-u, kineskim partnerima ukazuje na potencijal srpskih firmi sposobnih da odgovore na sve zahteve vezane za izgradnju novog bloka u Kostolcu.

„Ne možemo direktno da utičemo na izbor domaćih podizvođača i kompanija, ali se sa kineskim kolegama na dnevnom nivou konsultujemo i ukazujemo na to da srpske firme imaju adekvatnog iskustva i adekvatne kapacitete da odgovore svim zahtevnim procesima vezanim za izgradnju novog bloka. Nadamo se da će srpske kompanije organizovanijim pristupom prema kineskom izvođaču, koji je istovremeno potpuni izvođač radova, dobiti deo posla“, rekao je Vladimir Marković, direktor Sektora za ključne investicione projekte u JP EPS na ovoj konferenciji.

Druga faza modernizacije u Kostolcu, gde je okosnica projekta izgradnja novog bloka TE Kostolac B3, sada je u fazi izrade projektne dokumentacije. To je, prema oceni nadležnih rukovodilaca u Elektroprivredi Srbije, dosta osetljiv proces, zbog potrebe transfera kineskih tehnologija na srpske i evropske propise, kako bi taj budući blok bio u skladu sa standardima i nesmetano radio narednih četrdeset godina.

Za Babića su ohrabrujuće inicijative resornog ministarstva i EPS-a, koje idu u pravcu otvaranja razgovora sa kineskim partnerima i ka preispitivanju mogućnosti o uključivanju domaće operative u poslove izgradnje novog termobloka u Kostolcu. Za takav korak je smatra, sada pravi trenutak, baš zato što je projekat u pripremnoj fazi i tek nakon toga slede operativni poslovi.

„Ako domaće firme učestvujemo u izgradnji Kostolac B3, biće spremne da, tokom eksploatacije rade na tekućim investicionim radovima, remontima, kapitalnim radovima“, smatra Slobodan Babić.

Uspešna saradnja sa Japancima

Očigledno je da postoji prostor/mogućnost da se u ovom srpsko-kineskom poslu stvari barem donekle izbalansiraju. Praksa, naime, pokazuje da ima i dobrih primera međudržavnih investiconih poslova, gde su stvari od starta postavljene na način prihvatljiv i za domaće kompanije.

Jedna od vodećih svetskih kompanija Mitsubishi Hitachi Power Systems iz Japana prepoznala je kvalitet srpskih firmi i angažovala ih kao ravnopravne partnere u konzorcijumu za projekat odsumporavnja dimnih gasova u Termoelektrani Nikola Tesla A u Obrenovcu, čija se finalizacija očekuje do kraja 2022. godine. Domaće kompanije su u tom poslu, koji je realizuje iz kredita japanske Agencije JICA (Japan International Cooperation Agency), sa budžetom od 167,2 miliona evra, dobile posao u vrednosti od oko 60 odsto ukupne ponude. To je ujedno i prvi put da domaće firme učestvuju u tom procentu u projektima koji se finansiraju stranim kreditima.

„Naš izvorni ugovor je sa japanskom kompanijom Mitsubishi Hitachi Power Systems, kroz konzorcioni ugovor, koji se odnosi na ovu kompaniju i srpsku kompaniju Jedinstvo. Njihovi konzorcioni partneri su sve srpske kompanije, gde je srpski deo učešća negde oko 95, 5 miliona evra. Verujem da će srpske kompanije dobro sarađivati sa japanskim glavnim izvođačem. Za sada nemamo problema ni u komunikaciji sa japanskim kolegama, kao ni sa srpskim podizvođačima. Međutim, očekujemo da će biti izazova prilikom same realizacije, ali je to sve sastavni deo procesa odnosno same izgradnje“, kaže Vladimir Marković, direktor Sektora za ključne investicione projekte JP EPS.

Slobodan Babić smatra da ovaj projekat potvrđuje da srpska privreda ima kapacitete, iskustvo i resurse da odgovori na zahteve stranih kompanija. Podsećajući da je projekat odsumporavanja dimnih gasova u Termoelektrani Nikola Tesla A počeo da se prezentira domaćoj stručnoj i zainteresovanoj javnosti 2011. godine a da je, nakon uspešnih kvalifikacija za posao, poslovno udruženje koje okuplja domaće firme japanskom partneru poslalo pismo o namerama, kojim se traži da domaće firme učestvuju u poslu sa više od 50 odsto vrednosti projekta Babić kaže: „Uverli smo japanske partnere ne da budemo podizvođači, već ravnopravni partneri. Pošto je sve bilo dobro utemeljeno i pripremljeno, iz Japana smo na kraju dobili odgovor da su spremni na naše učešće od čak 63 odsto ukupne vrednosti posla. Takav smo ugovor napravili, što je podržao i EPS. Činjenica je da se taj projekat sada polako realizuje, rade ga domaće firme i novac ostaje u Srbiji”.

Projekat odsumporavanja dimnih gasova u TE Nikola Tesla A i ugovor koji su dobile srpske kompanije je prema oceni Vladimira Markovića, pravi primer dobre prakse, koji treba slediti i ubuduće.

„Taj projekat je argument više u razgovorima sa kineskim partnerima, povodom realizacije druge faze projekta u Kostolcu. Sve to vodi opštem cilju, da se naše kompanije i njihovi radnici uposle, kako bismo, generalno, kao država stvorili jednu novu bazu i omogućili razvoj tehnologije i bili spremni da, možda, jednog dana i sami gradimo jedan blok”, ističe Marković.

Situacija nije jednostavna. S jedne strane su realni projekti i potreba za njima, a s druge – potencijal domaćih firmi koje su dokazale da mogu da realizuju velike poslove, ali pod uslovom da im se pruži šansa za fer nadmetanje sa inostranim kompanijama, prilikom učešća na tenderima. Istovremeno, od države se očekuje da zaustavi trend gubljenja poslova iako nema novca da sama realizuje velike projekte.

Ulog je veliki, jer je potrebno naći rešenje koje će omogućiti da se sačuvaju domaće kompanije i podstakne nacionalna ekonomija.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...