GMO pred vratima Srbije (2)

Miloš Obradović

Krajnju odluku, da li žele GMO na svom stolu ili ne, moraju doneti građani Srbije na referendumu. Ne vidim suštinsku razliku između borbe za teritorijalnu celovitost Srbije i ulaska GMO u našu zemlju, kaže profesor Miladin Ševarlić
(ilustracija, njiva sa GMO zasadom: može li se verovati genetskom inženjeringu?)

Da li Srbija treba da prihvati uvoz GMO da bi dobila članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji? Domaća poljoprivreda bila bi uništena, tvrde stručnjaci.

Postavlja se pitanje pravne odgovornosti za štetne posledice zbog unošenja hrane od GMO. Pravne posledice ne snosi kompanija koja prodaje genetski modifikovano seme ili proizvode, a čak i da se pozove na odgovornost, sav profit može da prebaci na račune ćerki firmi u poreskim rajevima. Posledice neće preuzeti ni država koja stoji iz tih kompanija. Na kraju, sve posledice snosiće potrošači i zemlje uvoznici ove hrane kroz plaćanje lečenja, podseća Miladin Ševarlić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu i predsednik Društva agrarnih ekonomista, pobornik organske poljoprivredne proizvodnje.

miladin sevarlic2

Miladin Ševarlić

Referendum za GMO

On ističe da ne treba primenjivati zakone koje od nas traži EU sve dok ne postanemo punopravna članica ove organizacije a da krajnju odluku, da li žele GMO na svom stolu ili ne, moraju doneti građani Srbije na referendumu.

Ja nisam za konfrontanciju sa velikim silama već za apstinenciju. Osnovno pravo čoveka je da ima šta da jede i odatle - da zna šta jede. S jedne strane imamo silne standarde za proizvodnju hrane HACCP, HALAL, GAP..., a istovremeno se američke GM kompanije bore da na deklaraciji proizvoda od GMO ne naznače šta taj proizvod sadrži.

Moj predlog je da se u sve međunarodne sporazume Srbije ubaci jedan član: “Ovaj dokument stupa na snagu sticanjem statusa punopravnog člana Evropske unije“. Tako bi, konačno, izbegli štap bez šargarepe.

Takođe, predlažem da se organizuje referendum o GMO. Ja ne vidim suštinsku razliku između borbe za teritorijalnu celovitost Srbije i ulaska GMO u našu zemlju. Što se tiče nacionalnog suvereniteta i održivosti za mene je to ista ravan. Pozivam narodne poslanike da ne budu robotizovani glasači za ono za šta se zalaže predsednik njihove partije. Oni nisu poslanici predsednika partije nego naroda. Članove skupština opštine i gradova pozivam da ne čekaju promene Zakona o GMO nego da što pre izglasaju deklaracije u kojima svoje opštine proglašavaju područjem bez GMO. Kada se veliki deo teritorije Srbije proglasi zonom bez GMO i interes GM kompanija za ulazak na Srbiju će se smanjiti.

Velika većina građana u Srbiji je protiv GMO i to je poslednji i najveći bastion koji nas brani od ulaska GMO, poručuje ovaj profesor.

Sekretar Udruženja Privredne komore Srbije za poljoprivredu Milan Prostran je uzdržan prilikom ocenjivanja zdravstvene bezbednosti GM hrane i ističe da o tome treba da se izjasne genetičari, ali smatra da ne treba menjati aktuelni zakon i trčati pred rudu.

Činjenica da je 16 miliona farmera iz 29 zemalja uvelo GMO proizvodnju govori da ta tehnologija osvaja svet. Ipak, moj princip je da ne treba trčati pred rudu, a ni žuriti ka novoj tehnologiji. Neka taj put krči Evropska unija koja je kao zajednica razvijenih zemalja ozbiljan partner SAD.

Srbija ne bi trebalo da diže kineske zidove, ali ne moramo se suviše ni baviti promenom ovog zakona. To je nova tehnologija, dosta skupa, koju su američke kompanije prodale velikom broju zemalja a žele da uđu i u EU. Mi, kao kandidati za ulazak u EU, ne treba da jurimo sa prihvatanjem GMO. Možda bi mi kao agrarna zemlja na Balkanu mogli da pratimo šta radi Francuska kao agrarna sila u EU.

Na primer, Austrija je, uz dosta muke, u EU izborila status zemlje bez GMO i zašto se onda mi uslovljavamo prihvatanjem? Moje mišljenje je da ne prihvatamo liberalizaciju tržišta GMO proizvodnjom i da sledimo trasu EU. Tamo taj rat traje 20 godina, smatra Prostran, upozoravajući da u slučaju uvoza GMO semena postajemo zavisni od proizvođača semena narednih 10 do 15 godina kao što je to svojevremeno bilo sa hibridima.

milan prostran

Milan Prostran

Eksperimenti u Kaenu

Naučnici koji su se bavili problematikom genetski modifikovanih organizama odmah su shvatili ne samo potencijalni značaj ove nove tehnologije, već i moguće opasnosti koje mogu nastati iz njene nemarne primene, pa su u pismu američkoj Nacionalnoj akademiji nauka (NAS), prenetom i u časopisu Sajens (Science – Nauka), zahtevali da se nametne moratorijum na dalja istraživanja u ovoj oblasti. Na konferenciji u Asilomaru, Kalifornija, u februaru 1975. godine, 150 naučnika iz 13 zemalja postiglo je dogovor da se opšti moratorijum zameni kompleksnim nizom pravila za sprovođenje samo određenih tipova eksperimenata, dok su drugi eksperimenti sa rekombinovanim organizmima bili praktično zabranjeni, dok se ne prikupi dovoljno znanja. Zaključci sa ove konferencije, objavljeni 6. juna 1975. godine u časopisu američke nacionalne akademije nauka, predstavljaju jedini slučaj u naučnoj zajednici kojom sama zajednica sebi nameće bezbednosnu i etičku regulativu.

gmo1

Uznemirujući rezultati istraživanja uticaja genetski modifikovanog kukuruza

Da li su GMO štetni po čoveka ili ne rasprava je koja traje bar dve decenije. I dalje nema konkretnih naučnih dokaza koji potvrđuju nijednu tvrdnju, ni da su opasni ni da nisu. Poslednje veliko istraživanje uticaja genetski modifikovanog kukuruza NK603 i Roundup herbicida kompanije Monsanto na laboratorijske miševe u Univerzitetu u Kaenu u Francuskoj dalo je prilično uznemirujuće rezultate.

Istraživački tim predvođen Žil Erikom Seralinijem je hranio tri grupe miševa ovim kukuruzom, druge tri grupe su dobijale GM kukuruz tretiran herbicidom, a trećoj grupi su davali vodu sa herbicidom “Roundup”. Četvrta grupa je kontrolna i ti miševi su hranjeni prirodnom hranom.

Ovo istraživanje je trajalo dve godine, odnosno tokom celog životnog ciklusa miševa. Standardna istraživanja i ispitivanja traju svega 90 dana što je često nedovoljno da se dođe do konkretnih zaključaka i utvrde eventualni štettni efekti GMO.

Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je 50 odsto muških i 70 odsto ženskih miševa umrlo prerano. Nasuprot tome, samo 30 odsto muških i 20 odsto ženskih miševa je umrlo prerano u kontrolnoj grupi. Glavni razlog više stope smrtnosti kod ženskih miševa bio je rak dojki, dok su kod muških miševa oboljevali jetra i bubrezi, a dobijali su i rak kože. Nakon 17 meseci od početka ispitivanja, pet puta više životinja koje su hranjene GM kukuruzom je umrlo nego u kontrolnoj grupi. Seralinijev zaključak je da su jasne indicije da herbicidi i supstance u GM kukuruzu deformišu hormonalni sistem životinja, izazivajući oštećenja organa i tumor.

Odmah su se javili kritičari ovog eksperimenta sa glavnim zamerkama da je vrsta pacova korišćena u eksperimentu podložna tumorima, da je korišćen mali broj životinja pa je uzorak nedovoljan za zaključivanje, kao i da je eksperiment pokazao da unošenje većih doza GM kukuruza nije dovelo do bržeg oboljevanja.

Ove argumente koriste i neki naši genetičari tvrdeći da genetski modifikovani organizmi nisu opasni po zdravlje i da bi trebalo dozvoliti uvoz hrane od genetski modifikovanih organizama s tim da se svaki proizvod posebno kontroliše pa ako se pokaže bezbednim - pusti u promet. Ništa protiv GMO nema ni novinar Zaharije Trnavčević koje je i predsednik Nacionalnog agrarnog saveta. On je, gostujući na TV Hepi, izjavio da je boravio u SAD i video kako nastaju genetski modifikovani organizmi, te da nema osnova za strah kako se korišćenje može odraziti na potrošača, kao i da se kao novinar nikada nije bavio tom temom kao opasnošću za građane.

Samostalnost u ishrani - garant državne samostalnosti

Ipak, genetičar Miodrag Dimitrijević ukazuje na istraživanja prema kojima postoji potencijalni rizik za zdravlje ukoliko se koristi GMO hrana.

Sa zdravstvenog aspekta postoje potencijalne opasnosti upotrebe GMO u ishrani. Neka istraživanja od 2005, 2008, i 2010. godine u Rusiji i Francuskoj, a radi se o naučnim istraživanjima objavljenim u naučnim časopisima, pokazala su posledice GMO hrane na laboratorijskim sisarima, miševima i pacovima. Rezultati su sterilitet, deformacije, tumori i to čak u trećoj ili četvrtoj generaciji od životinja na kojima su obavljana ispitivanja. U jednom istraživanju u Rusiji miševima su rasle dlake u usnoj duplji. Postoje određene indicije da ta hrana može biti zdravstveno riskantna. S druge strane, pobornici GMO kažu da ne postoje čvrsti dokazi za takve tvrdnje, objašnjava Dimitrijević.

Međutim, za Srbiju je to manja muka, jer taj zdravstveni aspekt može da se osporava i onda se ulazi u beskonačne rasprave.

Nama je potrebno da se napravi računica, jasno da se uporede koristi i mane i onda da se vidi treba li nama GMO ili ne. Ako se ispostavi da nam se to ne isplati onda ne smemo da dozvolimo da nas bilo ko ucenjuje. Srbija ima klasičnu hibridnu i semensku proizvodnju na svetskom nivou, a sa poplavom GMO u svetu biće još vrednija. Samostalnost u ishrani je garant državne samostalnosti. Ne vidim razlog da sve to napustimo i prihvatimo GMO. U svetu trenutno 10 najvećih svetskih GMO kompanija drži 75 odsto tržišta semena, a najveće tri čak 53 odsto. Podsećam da je to tržište vredno 28 milijardi evra. Amerikanci su GMO proizveli da bi rešili svoje probleme. U industrijskoj proizvodnji gde se jedna kultura seje na ogromnim površinama neminovno je da se pojave bolesti i insekti. Ali Srbija nije Amerika. Naš prosečan proizvođač ima 60 godina i tri hektara. Nama ni kukuruz plamenac ni korovi nisu limitirajući faktor u proizvodnji kukuruza i soje, a u SAD jesu. Male zemlje kao što je naša moraju da se bore malim serijama sa visokom vrednošću. Mi ne možemo da se takmičimo u prinosu soje. Kod nas se ništa neće poboljšati gajenjem GMO, tvrdi Dimitrijević. On ističe da (bivši ministar poljoprivrede) Dragin jeste doneo strog i rigidan zakon 2009. godine, koji čak zabranjuje i prevoz GMO, a to je usvojeno i u skupštini.

Kakva god bila odluka moramo da vodimo računa o nacionalnim interesima, apeluje profesor Dimitrijević.

Protivnici GMO izvan vlasti – lobisti u vladama

Među velikim protivnicima GMO u Srbiji su razna udruženja zelenih i ekološki pokreti. Stranka zelenih Srbije pokrenula je peticiju za Srbiju bez GMO, a Ekološki pokret iz Novog Sada je 2011. godine organizovao protest ispred Narodne skupštine protiv GMO, kao i međunarodnu konferenciju o bezbednosti hrane kojoj su prisustvovali i predstavnici UN i čiji je zaključak bio protiv genetski modifikovanih organizama. Nikola Aleksić izvršni direktor Ekološkog pokreta ističe da ulazak u STO znači da smo gotovi kao narod i kao država.

EU može da se nosi sa SAD i velikim GM kompanijama, jer finansira svoju poljoprivredu.  Kompanija Monsanto je od Kongresa SAD napravila svoj servis kojim ucenjuje sve zemlje u svetu da prihvate GMO. Tako je američki ambasador u Francuskoj tražio da se ova zemlja kazni jer je zabranila gajenje GMO. U EU u samo šest zemalja je dozvoljeno gajenje GMO. Moramo da istrajemo da ostane ovaj zakon na snazi, jer je poljoprivreda najvažnija privredna grana u Srbiji i koja najviše izvozi. Kome ćemo mi da izvozimo GMO? Mi smo usvojili strategiju o organskoj poljoprivredi, a nemoguće je očuvati parcelu čistom ako u okolini ima GMO biljaka, upozorava Aleksić.

Pokret Dveri je takođe započeo kampanju protiv GMO u Srbiji, a u svojim tekstovima izdvojili su ministra trgovine Rasima Ljajića i vlasnika MK grupe Miodraga Kostića za lobiste za GMO u Srbiji.

kostic miodrag

Miodrag Kostić

Inače, akcija za prihvatanje GMO u EU ponovo se pokrenula krajem prošle godine kada je britanski ministar za zaštitu životne sredine Oven Peterson izjavio da GM može obezbediti hranu za zemlju, da je dobra za građane i da može pomoći u smanjenju klimatskih promena. Prema pisanju londonskog Gardijana, Velika Britanija troši 100 miliona funti godišnje za podršku GM usevima, navodno pomažući najsiromašnijim zemljama.

Patentirano seme

Poseban aspekt uticaja genetski modifikovanih organizama na jednu zemlju je način prodaje GM semena od strane kompanija. Naime, genetski modifikovano seme je patentirano i kao takvo intelektualna svojina. Na ime toga kompanije, poput Monsanta, osim prihoda od prodaje semena ubiraju i rojalitije, odnosno godišnje naknade za korišćenje njihovog patenta u vidu dela prinosa. Takođe, farmer ne može iskoristiti seme od ovogodišnjeg roda za narednu setvu, već mora da kupi novo seme od kompanije koja ga prodaje. U Indiji, gde se masovno gaji takozvani Bt pamuk, poslednjih godina došlo je do masovne finansijske propasti uzgajivača a posebno je visoka stopa samoubistava kod proizvođača genetski modifikovanog pamuka. Ispostavilo se da je skupo plaćeni Bt pamuk samo pet godina bio otporan na insekte, a da su troškovi pesticida sve više rasli dok su prinosi padali.

U Brazilu milioni farmera su tužili Monsanto za povraćaj sredstava na ime rojalitija koje su plaćali u iznosu od dva odsto prinosa. Posle SAD Brazil je najveći proizvođač GMO, a ova proizvodnja je legalizovana 2005. godine nakon što je utvrđeno da je u južnoj državi Rio Grande do Sul dve trećine useva soje već GM i to Monsantova „Roundup Ready“ soja. Monsanto je testirao i brazilsku soju koja se prodaje kao „ne GM“ i ako bi se otkrilo da je „Roundup Ready“ naplaćivali bi tri odsto. Farmeri su se udružili 2009. godine i tužili Monsanto tražeći ukidanje ove provizije kao nepravednog nameta, jer se pokazalo da je Monsantova soja visoko zarazna, odnosno brzo se širi na useve druge vrste soje. Prošle godine brazilski Vrhovni sud doneo je presudu u korist farmera, ali bitka se nastavlja.

canola uljrepica monsato

Uljana repica - GMO - pod nazivom Kanola, proizvod kompanije Monsanto

Možda i najpoznatiji je slučaj kanadskog farmera Persi Šmajsera kod koga su 1998. godine na njivi agenti Monsanta pronašli uljanu repicu „Roundup Ready“ iako je on nikada nije kupio od ove kompanije. Šmajser je odbio da se nagodi sa Monsantom i prizna da je namerno i bespravno posejao seme, tvrdeći da je GM seme verovatno doneseno vetrom ili se nekim drugim putem našlo na njegovoj njivi. Nakon nekoliko godina suđenja sa moćnom kompanijom slučaj dospeva pred kanadski Vrhovni sud koji odlučuje u korist Monsanta, ali i da Peri ne mora da plaća odštetu jer nije imao nikakve koristi od tog semena.

smajser njiva

Persi Šmajser na svojo parceli gde GMO uljana repica i dalje sama niče

Deo presude koji faktički stavlja farmere u ropski odnos prema proizvođaču GM semena je da, generalno, farmer ima pravo na seme i biljke gajene na njegovom zemljištu, čak i kad su te vrste donešene na njegovo zemljište polinacijom ili vetrom, međutim isto ne važi za genetski-modifikovano seme.

smajser

Persi Šmajser

Šmajser je ipak finansijski uništen jer je potrošio oko 200.000 dolara na advokate. Kada je sudski proces završen, po savetu advokata, Persi Šmajser je spalio celu njivu. Na njegovoj njivi 2005. godine ponovo je nikla GM uljana repica, a 2008. godine Monsanto donosi odluku da se nagodi van suda i plaća 660 dolara za čišćenje Šmajserove njive od GM uljane repice.

 

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...