SVET I SRBIJA: ORGANSKA POLJOPRIVREDA

Branislav Gulan

Organska poljoprivreda sprovodi se u 120 zemalja, na 31 milion hektara, a njena vrednost je 23 milijarde dolara. Ovi proizvodi se u Srbiji gaje na 2.876 hektara, cilj je da to bude najmanje na 600.000 hektara a najnovije ambicije su da se stigne i do milion hektara

Da bi se na jednom području zasnovala organska poljoprivredna proizvodnja, ono mora ispunjavati precizno definisane uslove. To su izolovanost zemljišnih parcela, stočarskih farmi i prerađivačkih kapaciteta od mogućih izvora zagađenja, zatim odgovarajući kvalitet vode za navodnjavanje, te usklađen razvoj biljne i stočarske proizvodnje i osposobljenost stručnjaka i proizvođača za organsku poljoprivredu uz obavezu stalnog inoviranja znanja.

Planetu zemlju 60 odsto čini voda (okeani, mora jezera, reke...) i 40 odsto kopno (poljoprivredno i nepoljoprivredno zemljište). Ovaj odnos je praktično od nastanka planete do danas ostao nepromenjen. Na njega čovek ne može da utiče. Jednostavno to je proizvod prirode. Međutim, kopneni deo planete je podložan promenama. Te promene mogu biti izazvane delovanjem prirodnih činilaca – na šta opet možemo da utičemo, ali delovanjem čoveka. Zemljište je prirodni resurs, neumnoživ i neproširiv. U prošlom veku pritisak na ovaj resurs bio je ogroman. Taj pritisak se nastavlja i u XXI veku.

Globalni problemi

Broj stanovnika je u stalnom porastu – sa pet milijardi 1985. godine na 6,4 milijarde 2000. godine do 8,4 milijardi 2025. godine, a 2050. godine očekuje se i 11 milijardi stanovnika. Ukupna zemljišna površina planete iznosi 13 milijardi hektara ili 2,16 hektara po glavni stanovnika. Širenjem urbanih naselja, industrijskih i tehnoloških parkova i infrastrukturne mreže obradive i oranične površine se stalno smanjuju. Krčenjem šuma, zatim prevođenjem neplodnog zemljišta (livada, pašnjaka i pustinja) i pretvaranjem u plodno i obradivo zemljište ovaj problem se delimično ublažava. Istovremeno, sa dinamičnim rastom broja stanovnika na planeti, zatim rastom tražnje za hranom i kupovne moći stanovništva, problem racionalnog korišćenja zemljišta se stalno zaoštrava. Na primer, u svetu su se obradive površine povećale za 28,5 miliona hektara u 2002. godini u poređenju sa 1992. godinom. To je posledica krčenja šuma, razoravanja pašnjaka i ledina i njihovog pretvaranja u plodno zemljište. Ovaj proces je izuzetno važan, pre svega, u zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike gde je rast populacije visok. Upravo zbog toga obradive površine se smanjuju sa 0,28 hektara (1992. godine) na 0,25 hektara po stanovniku što znači da je u svetu priraštaj stanovništva dinamičniji od proširenja obradivih površina.

Ministar poljoprivrede u Vladi Srbije dr Saša Dragin ističe da je budućnost srpskog agrarnog izvoza baš u proizvodnji organske hrane. Jer, ona se do nedavno u Srbiji gajila samo na 0,3 odsto površina ili 1.600 hektara (sad je to 2.876 hektara), a mogućnosti i cilj su da to bude na najmanje 600.000 hektara. Za sada u Srbiji tek 400 zemljoradnika bavi se organskom proizvodnjom hrane. Pioniri u proizvodnji takve hrane su firme "Slovan" u Selenči, vlasnika Đure Bocke, zatim porodica Vozar u Kisaču, Mamužić u Ljutovu... Uzgajanjem povrća metodama za koje se do sada praktično nije ni čulo, Andreja Vozar počeo je da se bavi još pre dve decenije. Od uzgoja organske hrane na oko 18 hektara poseda danas familija pristojno živi, kao i još 25 porodica dodatno angažovanih stalnih i sezonskih radnika. Njihov specijalitet su organska salata, cvekla, kupus i karfiol a proizvodnja se sad proširila na pedesetak kultura.

Poljoprivredni institut "Tamiš" u Pančevu za ratare koji žele da uđu u organsku proizvodnju pripremio je sertifikovano seme soje, koje je nastalo u prvoj godini konverzije i nalazi se samo korak do naziva "organsko seme". Za tržište je pripremljena sorta "Dukat" (nulte grupe zrenja) i sorta „Galeb” (prva grupa zrenja). Institut „Tamiš” u Pančevu je vodeća savetodavna služba u Vojvodini, koja se uspešno bavi inovacijama u ratarstvu.
Institut za jesenju setvu pšenice priprema seme spelta sorte "Nirvana" koja se takođe nalazi na polovini postupka da bude organsko. Ova pšenica ima "obučeno zrno", više vitamina i 15 odsto proteina a poseduje i kvalitetniji gluten.
Korišćenjem semena soje i pšenice na putu stvaranja organske proizvodnje u Vojvodini će biti zasejano oko 90 hektara.
Inače, u Srbiji ne postoji proizvodnja organskog semena, što posebno nedostaje povrtarima pa će se ovim poslom baviti novootvoreni Centar za organsku proizvodnju u Selenči.



Organske maline iz Rađevine

Organske maline proizvedene u Rađevini, na severozapadu Srbije, prvi put su 2010. godine ponuđene na tržištu, saopštio je Zavod za poljoprivredu u Loznici. Oko 70 malinara iz rađevskih sela Kostajnik i Šljivova, koji su se opredelili za organsku proizvodnju hrane, prošloga leta su hladnjači "Beri frost" (Berry frost) u Loznici ponudili prve maline proizvedene bez upotrebe hemijskih sredstava. Stručnjak za voćarstvo u ovom zavodu Zlatica Krsmanović rekla je da je organska proizvodnja hrane prirodna, zdrava i unosnija. Ona napominje da je prošle godine taj vid uzgajanja maline u Srbiji donosio cenu 10 odsto višu od konvencionalne proizvodnje. Zlatica Krsmanović ističe da Rađevina ima velike mogućnosti za organsku proizvodnju, pošto poljoprivredna delatnost do skora nije ni uključivala upotrebu hemijskih sredstava. Zavod za poljoprivredu pokriva lozničku i susedne opštine Krupanj, Ljubovija i Mali Zvornik. I hladnjača "Sirogojno kompani" planira da svake godine proizvede najmanje oko 150 tona organski uzgajanih malina. Sertifikat proizvodnje organske maline koji je "Sirogojno kompani" dobila 2008. godine, kao prvo preduzeće u zapadnoj Srbiji, bio je vetar u leđa celokupnoj proizvodnji organske hrane u našoj zemlji. Specijalna pakovanja maline ove firme već su našla mesto na policama supermarketa u Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Japanu i Australiji. Značajan doprinos izvozu hrane iz Srbije u svet u 2010. godini - u vrednosti od oko 2,1 milijarde dolara - dao je i izvoz voća, pa je ostvaren u ovoj oblasti i trgovinski suficit sa svetom od 1,1 milijardu dolara, navodi istraživač–saradnik u Privrednoj komori Srbije Vojislav Stanković.
Pesticidi na kašičicu

Da bi se takva stvar pogurala 2007. godine osnovan je i Fond "Organska Srbija" u kojem ističu da treba da rešimo još niz problema da bi stali rame uz rame s vodećim evropskim i svetskim proizvođačima ove hrane.

"Jedna od osnovnih poteškoća je niska društvena i politička svest o značaju organske poljoprivrede po zdravlje ljudi, zatim nedovoljna edukacija poljoprivrednika, građana i poljoprivrednih stručnjaka, pomanjkanje organskog semena i zaštitnih sredstava, nedovoljna podrška države, harmonizacija standarda, sertifikacija, marketing i jako tržište. Organska proizvodnja za Srbiju ima poseban znači jer u njoj 56 odsto poljoprivrednih gazdinstava ima manje od tri hektara u proseku, dok u ruralnom području živi 54 odsto stanovništva. Za dalju proizvodnju neophodno je razrešiti pitanje proizvodnje organskog semena i sadnog materijala, sertifikovanih đubriva i biopesticida za biološku kontrolu proizvodnje", navodi profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta dr Branka Lazić. Po njenim rečma, uspešna organska poljoprivreda zasniva se na agronomskom i bioškom znanju. Poljoprivreda zasnovana na biološkim procesima otvorena je za različite promene ali je uvek karakteriše stvaranje, potrošnja i razgradnja organske materije. Njena promenljivost omogućuje stalni razvoj, gde je uloga znanja najveća. Organska proizvodnja bazira se na prirodnim, biološkim i agrobiološkim ciklusima i zato ona ima punu vrednost na ekološkoj farmi (eko – farmi), gde je ravnotežena biljna i stočarska proizvodnja. U Srbiji je razvijena biljna ali nazaduje stočarska proizvodnja jer ima u proseku samo 0,30 uslovnih grla stoke po hektaru! Razlozi se nalaze u tome što stočarstvo Srbije opada već dve i po decenije za dva do tri odsto godišnje. Tamo gde je nerazvijeno stočastvo, kao što je danas slučaj u Srbiji, sporije se razvija i organska poljoprivreda. Inače, danas se iz upotrebe izbacuje dosadašnji naziv "zdrava hrana", jer nema bolesne hrane za ljudsku upotrebu. Zbog toga je adekvatniji naziv funkcionalna hrana. To je ona hrana sa čijom se dužom konzumacijom može uticati preventivno ili terapeutski na različite aspekte zdravlja ljudi. Ona može biti konvencionalna sa bioaktivnim komponentama ili "ojačana" tako da smanjuje rizik pojave neke bolesti. Hipokrit je pre više od 2000. godina dao jednostavno objašnjenje – neka tvoja hrana bude tvoj lek i neka tvoj lek bude tvoja hrana. To sve danas može da važi za organsku hranu!


Sertifikati za označavanje organske hrane

Rast organske poljoprivrede

Organska poljoprivreda, koja je u svakodnevnoj ekspanziji, praktikuje se u više od 120 zemalja sveta i njen udeo u poljoprivrednom zemljištu neprekidno raste. Današnja vrednost ove proizvodnje u svetu procenjuje se na oko 25 milijardi dolara. U svetu pod organskom kultivacijom nalazi se 31 miliona hektara na 633.891 farmi, što ukupno čini 0,7 odsto poljoprivrednog zemljišta na planeti. Zemlje sa najvećim organskim površinama su Australija (11,8 miliona hektara), Argentina (3,1 miliona hektara), Kina (2,3 miliona hektara) i SAD (1,6 miliona hektara). Broj poljoprivrednih dobara i odnos površina obradive zemlje pod organskim kulturama u poređenju sa konvencionalnim, međutim, najveći je u Evropi. Rast površina pod organskom proizvodnjom najveći je u Severnoj Americi i Evropi. U poređenju sa 2004. godinom porast na oba kontinenta je za oko pola miliona hektara, odnosno za 30 procenata. Takva hrana je tražena u svetu i ima za 30 do 50 odsto višu cenu na tržištu. Da je to veoma značajno najbolja potvrda je i sama činjenica da je u Srbiji 2010. godine donet novi zakon o ovoj proizvodnji, koji je počeo da se primenjuje 1. januara 2011. godine, pa proizvođači koji se bave organskom proizvodnjom moći će da računaju i na znatno veće podsticaje iz državne kase. U 2010. godini Ministarstvo poljoprivrede Srbije namenilo je 10 miliona dinara za podsticaje razvoju organske proizvodnje. Planirana su tri modela podrške: direktna plaćanja po hektaru proizvodne površine, zatim direktna plaćanja po grlu stoke koja se gaji uz primenu metoda organske proizvodnje i pokrivanje dela troškova sertifikacije za proizvode dobijene metodama organske proizvodnje.

Struktura zemljišta 000 hektara u svetu:

1992. godina

Svet

Evropa

Srbija

obradivo zemljište

1.512.302

318.791

4.100

neobradivo zemlj.

11.547.557

1.941.103

6.124

Ukupno:

13.059.859

2.259.894

10.900

2002. godina

Svet

Evropa

Srbija

obradivo zemljište

1.540.000

303.993

4.100

neobradivo zemlj.

11.526.172

1.596.106

6.476

Ukupno

13.066.880

2.260.099

10.200

Posebno zabrinjava pad obradivih površina u Srbiji za oko 350.000 hektara u proteklom vremenu (1992. do 2002. godine) ili sa 0,39 na 0,35 hektara po stanovniku.

"Očigledno da se nedomaćinski i neracionalno ponašamo prema ovom poljoprivrednom resursu koji smo samo pozajmili od budućih generacija. Oni nam to arčenje neće oprostiti", kaže akademik dr Veljko Radojević iz Bečeja.

Razvoj tehnologije uz - održavanje gladi

Posmatrano na globalnom nivou najmanje obradivog zemljišta po stanovniku ima Japan, svega 0,03 hektara, Kina 0,08 hektara, Holandija 0,06 hektara, Bugarska raspolaže sa 0,45, Francuska sa 0,33, Brazil 0,36, Zajednica nezavisnih država 0,79, Australija 2,8 hektara, Srbija 056 hektara...

Zemlje razvijene tržišne privrede, pre svega, EU i prekookeanske zemlje vode dvostruko ''mudru'' politiku. Prvo putem kontrolisanog priraštaja stanovništva i brigom o prirodnim resursima, zaštiti prirodne sredine i čovekove okoline i posebno o poljoprivrednom i obradivom zemljištu. To je regulisano mnogobrojnim zakonima, propisima i uredbama. Ovo je izuzetno važno jer se tu prepliću i usaglašavaju interesi – proizvođača (čiji je motiv veći profit), potrošača čiji je interes kvalitetnija i jeftinija hana i vlada nacionalnih država grupacija država čiji je interes briga o resursima. S druge strane gusto naseljene zemlje (Kina, Indija...) primorane su na dve žetve godišnje i na veće površine pod navodnjavanjem (u svetu se navodnjava prosečno 17 odsto površina, a u Srbiji samo 1,2 odsto) veću upotrebu hemikalija kako bi obezbedile hranu za brojnu rastuću populaciju, što je pritisak na resurse.

Posmatrajući svet, zabrinjava što se širi degradacija poljoprivrednog zemljišta. Procene su da je trenutno ugroženo čak 550 miliona hektara zemljišta a to čini jednu trećinu od ukupno raspoložive zemlje koja se obrađuje u uslovima farmerske proizvodnje u svetu.

''Mi sad moramo da razmišljamo globalno, ali se mora delovati lokalno. Nas, pre svega, interesuju problemi u korišćenju obradivog zemljišta (Srbija raspolaže sa 5,11 miliona hektara poljoprivrednog i 4,1 miliona hektara obradivog zemljišta). Ona sad sa zemljištem ima četiri krupna problema i to: ekstenzivan način korišćenja i isto takvu setvenu strukturu, relativno malu veličinu poseda privatnih gazdinstava (ispod tri hektara po domaćinstvu), a to čini prepreku da poljoprivrednici postanu robni proizvođači. Smanjeno je i unošenje organske materije i nizak nivo korišćenja organskog đubriva, posebno stajnjaka. Prisutna je i stalna degradacija zemljišta'', navodi Radojević.

Osnovni zadatak poljoprivredne proizvodnje je da obezbedi dovoljno hrane i sirovina organskog porekla za postojeću ljudsku populaciju. Pravdajući se tim zadatkom, s naročitim osvrtom na stalnu potrebu povišenja produktivnosti proizvodnje, zbog još uvek velikog broja gladnih širom sveta, u vremenu posle Drugog svetskog rata počele su se razvijati poljoprivrede zasnovane, pre svega, na veštački sintentizovanim materijama (mineralna đubriva, pesticidi, stimulatori rasta, hormoni...), teškim poljoprivrednim mašinama i velikoj zavisnosti od uticaja čije je poreklo van farmi na kojima se odvija proizvodnja hrane. Istina je da su nove tehnologije doprinele da se prinosi značajno uvećaju, a po nekim saznanjima čak i učetvorostruče. Međutim, u 2000. godini u svetu je proizvedeno žitarica da ishrani osam milijardi ljudi (trenutno na našoj planeti živi više od šest milijardi) a ipak je oko 800 miliona gladnih jer tako ''napredne'' tehnologije proizvodnje, zbog veoma skupih inputa, nisu dostupne onima koji su još uvek gladni. U isto vreme, u razvijenim zemljama se pojavljuju viškovi proizvoda i proizvođačima se plaćaju premije ukoliko odluče da ne proizvode poljoprivredne proizvode u određenom periodu ili se gotovi proizvodi uništavaju kako ne bi došlo do pada cena proizvoda. S druge strane, nekontrolisana primena agrohemikalija, intenzivna primena teške poljoprivredne mehanizacije u obradi zemljišta, kao i narušavanje prirodnih procesa, doveli su do značajnog narušavanja životne sredine.

Hrana visokog kvaliteta

''Kao reakcija na sve izraženiju ekološku degradaciju, pogoršanje kvaliteta hrane i sve veće ugrožavanje zdravlja ljudske populacije, razvila se organska (alternativna, ekološka, biološka) poljoprivreda. Ona podrazumeva da se, bez obzira na trenutne teškoće, ide u pravcu usklađivanja razvoja sa potrebama tržišta i očuvanje životne sredine i za smanjenje količina u korist kvaliteta hrane, pri čemu je neophodno smanjiti upotrebu agrohemikalija a podsticati poljoprivredne tehnike koje optimalno koriste prirodne resurse (recikliranje biomase i energije) i minimiziraju proizvodnju otpadnih materija. Prema definiciji FAO (Organizacije za hranu i poljoprivredu pri UN) i WHO (Svetske zdravstvene organizacije), organska poljoprivreda predstavlja sistem upravljanja proizvodnjom koji promoviše ozdravljenje ekosistema uključujući i biodiverzitet, biološke cikluse i naglašava korišćenje metoda koje u najvećoj meri isključuju upotrebu inputa van farme'', navodi profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu dr Zorica Sredojević.

Osnovni cilj organske poljoprivrede je proizvodnja hrane visokog kvaliteta (visoke nutritivne vrednosti), razvoj održive poljoprivrede i očuvanje ekosistema, održavanje i povećanje plodnosti zemljišta preko uzgoja mahunarki, primene zelenišnog i stajskog đubriva i biljaka sa dubokim korenom u višegodišnjem plodoredu i dodavanje kompostirane ili nekompostirane organske materije u zemljište. Podrazumeva se maksimalno korišćenje obnovljivih izvora energije, održavanje genetske raznovrsnosti agro i ekosistema i zaštite životne sredine, smanjenje svih oblika zagađivanja koji mogu da budu posledica poljoprivredne proizvodnje kako bi se stvorili uslovi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba poljoprivrednih proizvođača, sticanje odgovarajuće dobiti i zadovoljenja potreba sopstvenim radom.

Budući da smo zemlja koja je više od decenije koristila malo veštačkog đubriva, a ponajmanje je imala novca za nabavku pesticida i herbicida, stvoreni su uslovi za razvoj organske poljoprivrede koja postaje izuzetno atraktivna.

U našoj zemlji se pre jedne decenije godišnje trošilo na ovim prostorima 14.000 tona pesticida, dok je to danas svedeno na 3.000 do 4.000 tona. Ali, pesticide koji su se uvozili u ovim, količinama zamenili su mnogi drugi artikli koje sami proizvodimo. Smanjena je i proizvodnja veštačkog đubriva. Pre deceniju i po trošili smo 120 kilograma po hektaru i po tome bili među poslednjima u svetu. Danas trošimo samo 46 kilograma! Mala potrošnja veštačkog đubriva bila je zbog nemaštine i siromaštva, a ne želje da se ono upotrebljava u što manjim količinama.

Pre dve decenije trošili smo godišnje na ovim prostorima blizu 1,5 miliona tona đubriva, a danas samo 700.000 tona godišnje, kaže sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Privredne komore Srbije Milan Prostran. Organska proizvodnja hrane treba da donese čiste proizvode bez primesa hemijskih supstanci, što je veliki izazov. Za proizvode tretirane prirodnim materijalima naročito je Evropa zainteresovana, jer je ona i najveći zagađivač životne sredine. Primera radi Austrija je prva zemlja u Evropi pre dve decenije počela organsku poljoprivrednu proizvodnju da bi danas ona bila zastupljena sa 15 odsto i time postala veliki izvoznik ove hrane. Ova proizvodnja treba da zauzme reprezentativno mesto u našoj ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji koja će imati svoju profitabilnost. Organskom poljoprivrednom proizvodnjom niko ne treba da se bavi po sili zakona, već na bazi dobrovoljnosti i želje da se proizvede najskuplji i najcenjeniji u svetu proizvod.

Kontrolisana proizvodnja

Organska poljoprivreda je u potpunosti kontrolisana proizvodnja. Pojmovima ''alternativna'', ''ekološka'', ''biološka'' ili ''organska'' poljoprivreda označavaju se u nauci, praksi i politici sistemi i načini obavljanja biljne i stočarske proizvodnje koji su suprotni sistemu uobičajene – tradicionalne ili konvencionalne poljoprivrede. Pod navedenim sinonimima se podrazumevaju sistemi agrarne proizvodnje u kojima su dominirajući faktori ekonomski principi dovedeni u najbolji mogući sklad sa ekološkim zahtevima. Organsko – biološka poljoprivreda, razvijena je tokom 30 - tih godina prošlog veka u Švajcarskoj. Đubrenje se kod ovog načina proizvodnje obavlja organskim gnojivom koje se u tankom sloju rasipa po površini zemljišta. Osim određenih izuzetaka nije dozvoljena upotreba hemijskih sredstava za zaštitu. Uslovi proizvodnje se, na osnovu pravilnika IFOAM-a (Svetsko udruženje organskih proizvođača), moraju prilagoditi specifičnim uslovima svake zemlje u kojoj se odvija proizvodnja i zakonski se mora regulisati. Da bi se na jednom području zasnovala organska poljoprivredna proizvodnja, ono mora ispunjavati definisane uslove.

U razvijenim zemljama gde je konvencionalna (intenzivna, savremena) poljoprivreda već dovela do narušavanja prirodnih ciklusa i značajnog nakupljanja ostataka agrohemikalija u zemljištu, uslovi za zasnivanje organske poljoprivrede ne postoje. S druge strane, nakon svih skandala koji su izbili na tržištu hrane (BSE, slinavka, šap, dioksini, GMO...) veoma se povećala tražnja za proizvodima organske poljoprivrede. U zemljama EU prodaja organskih proizvoda je utrostručena. Potrošači ovu hranu kupuju, pre svega, iz zdravstvenih razloga (46 odsto) i boljeg ukusa (40 odsto). U nekim razvijenim zemljama organska poljoprivreda već predstavlja značajan deo u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji, pa tako u Danskoj na nju otpada 13 odsto, u Austriji 10 odsto, u Švajcarskoj osam odsto... Najveće tržište organskih proizvoda je u Nemačkoj sa godišnjim rastom od 10 odsto i dvostruko je veće od drugog po redu tržišta Francuske. Procenjuje se da je u SAD, Francuskoj i Japanu godišnji rast ove proizvodnje oko 20 odsto!

Protivnici organske poljoprivrede tvrde da su organski proizvodi znatno skuplji od onih iz konvencionalne proizvodnje. To je istina samo ako se gleda površno. Više cene organskih proizvoda su, pre svega, posledica većeg angažovanja radne snage koja je u razvijenim zemljama veoma skupa, a sa druge strane na tržištu su ovi proizvodi deficitarni, što sigurno utiče na visinu cena. Trenutno na našem tržištu prehrambenih proizvoda vlada prava stihija proizvoda koji nose oznaku ''zdrava hrana'' ili neke druge oznake koje pogrešno upućuju kupce da se radi o proizvodu iz ekološke proizvodnje. Očigledno da je rastuća ekološka svest građana o kvalitetnoj ishrani, veoma pogodno tlo za ostvarivanje finansijske dobiti proizvođača ovih proizvoda, jer je poznato da su artikli iz ekološke proizvodnje na tržištu 20 do 80 odsto skuplji od proizvoda iz konvencionalne poljoprivrede. Međutim, ako se sagleda dublje, cene proizvoda iz konvencionalne proizvodnje su daleko više od onih koje mi direktno plaćamo, pa tako i od cena organskih proizvoda. To se objašnjava tvrdnjom da se u obzir ne uzima cena lečenja ljudi, a ona je samo u 1996. godini u Velikoj Britaniji iznosila 2,34 milijarde funti, odnosno 208 funti po hektaru obradive površine, a oko 120 miliona funti godišnje se izdvaja za čišćenje vodotokova od pesticida. Pojava BSE je koštala 4,5 milijardi funti, ne računajući emocionalne i fizičke traume obolelih ljudi i njihovih porodica. Konačno, većina živih bića zavisi od zemljišta ali postoji zabrinjavajući trend erozije zemljišta i smanjenja njegove plodnosti. Uz sve to, svet danas izdvaja značajna sredstva za poboljšanje plodnosti zemljišta. Posmatrajući sve na ovakav način, može se reći da potrošač plaća daleko skuplje proizvode iz konvencionalne proizvodnje jer je njihova prikrivena cena veoma velika.

Rezultati istraživanja širom sveta pokazuju da se u proizvodima iz konvencionalne poljoprivrede sve češće pronalaze rezidue agrohemikalija (pre svega pesticida) koje su veoma štetne po zdravlje ljudi. Podaci WTO (Svetske trgovinske organizacije) ukazuju da se pesticidima svake godine otruje oko tri miliona ljudi. Prema najnovijim istraživanjima Ministarstva poljoprivrede Velike Britanije (MAFF) u polovini kontrolisanih proizvoda su nađene rezidue pesticida i zato se potrošačima preporučuje ljuštenje sa kore voća i povrća kako bi se smanjio rizik od njihovog unošenja u organizam. Istraživanja pokazuju da se kod žena koje su bile u blizini polja na kojima su primenjivani pesticidi za 40 do 120 odsto povećava rizik od spontanih pobačaja usled deformacija ploda i pojave raka dojke. Hrana proizvedena po principima organske poljoprivrede je bezbedna od prisustva bilo kakvih veštačkih sintetizovanih materija pa i pesticida.

Pored svega, razvoj ekskluzivnog turizma, čemu mi posebno težimo u narednim godinama, zahteva ponudu visokovredne hrane koja plasirana na taj način ima i do četiri puta veću cenu. Njeni prinosi po jedinici površine su manji nego u tradicionalnoj proizvodnji ali su zato zdravstveno bezbedniji. Najuspešnija zemlja u pogledu izvoza proizvoda iz organske poljoprivrede u Evropi je Mađarska. Ona izvozi oko 80 odsto svojih proizvoda, upravo zahvaljujući stimulativnim merama vlade koja izdvaja čak 30 odsto svog budžeta za razvoj organske poljoprivrede.


U Japanu je veoma popularna organska hrana

Srbija i zdravstveno bezbedna hrana

U proizvodnji te hrane Srbija ima sve uslove i izvanrednu šansu. Privredna komora Srbije je predložila da se ceo njen prostor proglasi za područje bez genetski modifikovanih proizvoda, odnosno za region gde je razvijena organska poljoprivreda i gde se proizvodi zdravstveno bezbedna hrana. Srbiji, uključujući i teritoriju Kosova i Metohije, priznat je status ''zemlje slobodne od slinavke i šapa bez vakcinacije''. Ova odluka je jednoglasno doneta na 74. generalnoj sednici skupštine Svetske zdravstvene organizacije za zaštitu životinja.

U Republici Srbiji 2006. godine donet je prvi Zakon o organskoj proizvodnji. Vlada premijera Mirka Cvetkovića, u kojoj je ministar poljoprivrede dr Saša Dragin, u maju 2010. godine donela je nov Zakon o organskoj proizvodnji. On uređuje proizvodnju poljoprivrednih i drugih proizvoda metodama koje isključuju genetički modifikovane organizme, kao i upotrebu jonizujućeg zračenja, odnosno metode, ciljeva i načela organske proizvodnje, kontrola i sertifikacija u tvoj vrsti proizvodnje, prerada, obeležavanje, skladištenje, prevoz, promet, uvoz i izvoz organskih proizvoda, se obavljaju na poseban način, kaže državni sekretar u Ministarstvu za poljoprivredu Vlade Srbije dr Mirjana Milošević. Ona ističe da je cilj Srbije da već 2015. godine proizvodnja organske hrane bude organizovana na najmanje 50.000 hektara.

U Srbiji od nedavno imamo zakonski usklađenu regulativu za proizvodnju ove hrane sa EU. To su Zakon o bezbednosti hrane i Zakon o organskoj poljoprivredi, koji su osnov da se ta hrana i izvozi, kaže predsednica Nacionalne organizacije za proizvodnju organske hrane "Serbija organika" Nada Mišković. Cilj nam je da u narednih pet do deset godina Srbija ima organizovanu proizvodnju ove hrane na milion hektara, što bi činilo čak 20 odsto naše ukupne poljoprivredne proizvodnje. Zvanično u Srbiji danas imamo 77 proizvođača organske hrane, ali verujemo da ih je u praksi tri puta više. Proizvodi se organsko povrće, voće, a neke mlekarske industrije se pripremaju za prelazak na organsku proizvodnju sireva tokom 2011. godine.

U Selenči je formiran i Centar za organsku proizvodnju, dok je u Privrednoj komori Srbije formirana i Grupacija za organsku proizvodnju. Najviše zemljišta na kome se proizvodi organska hrana, je ono na kome se proizvodi voće i povrće. Takvu hranu svet traži i ona je skuplja od obične za 20 do 50 odsto!

Proizvodnja organskog hleba, na primer, u mnogome se razlikuje od proizvodnje uobičajenih vrsta. Ceo proizvodni proces se odvija u ekološki strogo kontrolisanim uslovima. Organsko žito nema ostatke teških metala niti hemijskih supstanci, što znači da pšenica, ječam, ovas ili raž koji se koriste za pravljenje ovih proizvoda nisu prskani pesticidima i herbicidima, već su štićeni i đubreni prirodnim sredstvima. Žitarice se melju na kamenu. Zbog toga su troškovi proizvodnje organskog hleba viši. Organski hleb od 300 grama najmanje košta oko 120 dinara, a vekna sa posipom od lana, suncokreta i semenki bundeve teška takođe 300 grama koštala je 210 dinara do sredine avgusta 2010. godine.

Samo u Evropskoj uniji 10 odsto stanovništva ili 50 miliona njih se izjasnilo da hoće da troši hranu bez GMO sastojaka, odnosno da potiče iz organske proizvodnje, kaže potpredsednik Privredne komore Srbije dr Stojan Jevtić. Za naše uslove je značajno da se u ekološki nenarušenim sredinama razvija organska proizvodnja, specifična za različite regione.

"Ministarstvo poljoprivrede je u 2010. subvencionisalo proizvođače organske hrane sa ukupno deset miliona dinara, a planirano je da sredstva za subvencije u organskoj proizvodnji u ovoj godini budu duplo povećana", izjavila je državni sekretar Ministarstva poljoprivrede Mirjana Milošević. Uslovi i iznos subvencija po "stavkama" u 2011. godini biće tačno definisani uredbom, kaže ona, napominjući da su subvencije za organsku proizvodnju, uopšteno gledano, prošle godine bilo dvostruko veće u odnosu na konvencionalnu proizvodnju. Subvencije po hektaru za ratarsku proizvodnju iznosile su 25.000 dinara, za povrtarsku proizvodnju 35.000 dinara, a za voćarsku i vinogradarsku proizvodnju 45.000 dinara, precizirala je Miloševićeva. Davanja po grlu stoke bila su 15.000 dinara za krupnu stoku, 5.000 dinara za sitnu stoku, 500 dinara po komadu živine i 2.000 dinara po košnici za pčele, dodala je ona. Ukupna površina pod organskom proizvodnjom u 2009. iznosila je 2.876 hektara, od čega je sertifikacija izvršena na 488 hektara, a površina od 2.388 hektara bila je u periodu konverzije, rekla je ona. Najveće površine su pod voćem, pre svega malinom koja se uglavnom izvozi i to ne samo na tržište Evropske unije (EU), nego i u Japan, SAD i druge zemlje a postoje izvesne površine pod jabukom, šljivom i kupinom, ukazuje Miloševićeva. Takođe je zastupljena i proizvodnja povrća (šargarepa, kupus, paradajz, paprika), kao i specifične vrste povrća kao što je dajkon, dodala je ona.

U sistemu ekološke poljoprivredne proizvodnje ostvaruju se veći ekonomski efekti, doprinosi se zaštiti životne sredine i u okviru toga i biodiverziteta što je pravo nacionalno blago zemlje. U takvim uslovima agrarna proizvodnja se zasniva na kriterijumima održivog razvoja koji integriše ekonomske i ekološke interese sadašnjih i budućih generacija sa ciljem da se proizvede kvalitetna i bezbedna hrana za sopstvene potrebe i izvoz, ostvari profit i zaštiti životna sredina. Da bi se na jednom području zasnovala organska poljoprivredna proizvodnja, ono mora ispunjavati precizno definisane uslove. Organska poljoprivreda sprovodi se u 120 zemalja, na 31 milion hektara, a njena vrednost je 23 milijarde dolara. Ovi proizvodi se u Srbiji gaje samo na 0,3 odsto površina ili 600 hektara, dosadašnji cilj je da to bude najmanje na 600.000 hektara, a najnovije ambicije su da se stigne i do milion hektara. To treba da postane i naš agrobiznis.

Potrošači u svetu i firme u Srbiji

Među najvećim potrošačima organske hrane su Nemci, zatim Italijani i Francuzi. Najveći udeo tržišta organskih proizvoda u odnosu na ukupno tržište zabeležen je u Švajcarskoj, a najviša potrošnja po glavi stanovnika je takođe u toj zemlji, sa više od 100 evra mesečno potrošenih za organsku hranu. Ukupni razvoj tržišta Evrope procenjuje se na oko 10 odsto godišnje. Ljudi svakodnevno pridaju sve više značaja organski proizvedenoj hrani, na prirodan biološki celishodan način. U organskoj proizvodnji ne koriste se genetski modifikovana semena, a broj pesticida je veoma ograničen, od potpune zabrane do manjih količina, u zavisnosti od standarda, navodi dr Branka Lazić. Proizvođači organske hrane teže da obezbede dobre namirnice iz zemljišta u kojem su sve komponente u ravnoteži. Stroga pravila i standardi regulišu šta poljoprivrednik može, a šta ne može da radi, kaže profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta dr Stevan Maširević. U organskoj proizvodnji postoji svest i snažan naglasak na zaštiti prirodne sredine, dodaje on.

Oni koji su se opredelili za organske proizvode dobro znaju da se takva hrana od konvencionalne razlikuje po ukusu, ali ne treba zanemariti ni bezbednost. Pomenimo i one koji su se u Srbiji već dokazali u ovom poslu. Vodeće pozicije zauzimaju firme poput ‘’Slovana’’ u Selenči, ‘’Fudlenta’’ i ‘’Zadrugara’’, BMSD je poznat po šumskim plodovima, pečurkama i začinima, tu su i ‘’Marni’’, ‘’Lajn fud’’, ‘’Suncokret’’, ‘’Lela’’ iz Torka, biofarma Mamužić u Ljutovu, ‘’Bilje Borča’’ u Borči... Opština Svilajnac je nosilac projekta pokretanja ’’Inicijativa za razvoj organske proizvodnje i primenu standarda ISO/DIS 22.000 u regionu Šumadije i Pomoravlja’’ (sedam opština u partnerstvu – Svilajnac, Lapovo, Batočina, Despotovac, Velika Polana, Rača i Jagodina), a vrednost projekta je 66.785 evra. Program je napravljen u saradnji sa Beogradskim univerzitetom, a po ugledu na slovenački i holandski model, a počeo je da se sprovodi od 2007. godine. Kada je reč o pojedincima, među liderima organske proizvodnje su, osim Andrije Vozara iz Kisača, i Đure Bocke iz Selenče, još i Josip Mamužić iz Ljutova kod Subotice, Janoš Farago iz Oroma i desetine drugih malih proizvođača koji to rade za sebe, a sad počinju da im se javljaju i tržni viškovi. I Stevan Nikolić iz Opova, proizvodi organsku hranu na oko 130 hektara podeljenih u četiri gazdinstva. Gaji nekoliko kultura, a proizvodi su namenjeni ne samo našem, već i stranom tržištu. Prošle godine je ovaj proizvođač na 30 hektara gajio semensku slačicu za tržište Holandije. Na oko 15 hektara gajio je suncokret za ishranu ptica koji je takođe bio namenjen stranom tržištu.

Predsednica Nacionalnog udruženja za razvoj organske proizvodnje ‘’Serbia Organica’’ Nada Mišković kaže da postoji mnogo problema koji muče tu oblast. Kod nas nije dovoljno razvijena ni svest potrošača ni svest proizvođača, pa u skladu s tim ne postoji ni odgovarajuće tržište za ovu hranu. I pored toga mislim da bi organska proizvodnja trebalo da bude i strateški cilj zemlje, navodi Miškovićeva. Istovremeno Vaso Lekić, vlasnik firme ‘’Foodlanda’’, kompanije koja se već godinama bavi proizvodnjom i preradom organske hrane, kaže da je sada najbolje vreme za bavljenje ovom proizvodnjom. To nikako nije posao koji može preko noći da donese zaradu, kaže on. S obzirom na to, sada je pravo vreme za započinjanje, jer je organska hrana hit u svetu. Treba biti svestan ekonomske koristi od tih proizvoda, jer u svetu za njima vlada prava pomama. Vlasnik biofarme Mamužić, Josip Mamužić, se odlikuje time što gaji pšenicu speltu (Spelta triticum), staru sortu koja je prvi put nađena u dolini Nila 4000. godina pre nove ere. Poznavali su je i stari Rimljani, a u upotrebi je dugo bila i u Nemačkoj, alpskim predelima i delovima Panonske nizije. Vremenom sorta je skoro isčezla i održavana je samo u bankama gena širom sveta. Ponovo je otkrivena sedamdesetih godina prošlog veka, buđenjem ekološke svesti stanovnika i povećanjem potrošnje zdravstveno bezbedne hrane. Ta stara sorta sve više zauzima mesto na tržištu i ljudi shvataju njen značaj. Struktura njenog klasa je prirodno takva da ne može da uspe ako u zemljištu ima teških metala, zbog čega je idealna za organsku proizvodnju. Spelta je pšenica izuzetno zdrava, a mogu da je koriste i osobe koje su alergične na gluten!

Šansa Srbije je u proizvodnji organskog voća i povrća koji ne uspevaju ili uspevaju sa slabijim prinosima na teritoriji EU gde se pod organskim proizvodima nalazi 7,3 miliona hektara. Ako pogledamo zemlje u okruženju organski proizvodi se u Grčkoj nalaze na 278.000 hektara, a u Bugarskoj na 166.000 hektara.

Do kraja 2009. godine 12 kompanija u Srbiji je dobilo sredstva za organske sertifikate, dok postoji 20 prerađivačkih kompanija koje poseduju i "Organik sertifikat" za preradu hrane kao što su: zamrznuto voće, sokovi, džemovi, voćna punjenja, pečurke i biljna ulja. Kompanije koje su posredstvom SIEPE uvele "BIO sertifikat" imaju višestruku korist. SIEPA je zajedno sa Ministarstvom poljoprivrede Vlade Srbije organizovala četiri puta učešće privrednih društava iz Srbije na sajmu BIOfach, najvećem sajmu organskih proizvoda na svetu. Svake godine u martu se održava ovaj sajam u Nirnbergu (Nemačka).

U Srbiji postoji 35 idealnih lokacija za proizvodnju organske hrane. To su Fruška gora, Đerdap, Tara, Kopaonik, delovi Šar planine, Prokletije, Kamaraš, Palić, Tikvara, Begečka jama, Vršačke planine, Ponjavica, Golija, Sićevačka klisura, Stara planina, Grmija, Subotička peščara, Zobnatica, Kompleks Panonija, Klisura reke Gradac, Raja, Rogot, Klisura reke Resave, Ovčarsko - kablarska klisura, Sokograd, Ozrenske livade, Park šuma Ivlje, Klisura reke Mileševke, Miruša, Dolina Pčinje, Avala, Kosmaj, Mokra gora, Radan i Vlasina.


Svilajnac je, odlukom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, postao nacionalni centar za organizaciju proizvodnje organske hrane u oblasti stočarstva, izjavio je zamenik predsednika opštine Predrag Milanović. Centar je počeo da radi 2010. godine. On se ne bavi proizvodnjom, već izradom projekata, organizacijom i edukacijom poljoprivrednika. Po njegovim rečima, u Svilajncu se radi projekti za ovu vrstu proizvodnje i za nekoliko potcentara čije se otvaranje planira na teritoriji Srbije.

Svilajnac, koji više od pola veka ima Poljoprivredno veterinarsku školu a od 2010. godine i Poljoprivredni fakultet biološki zdrave hrane, u ovoj oblasti proizvodnje ima međunarodni ugled i u članstvu je Evropskih udruženja uzgajivača stoke simentalske pasmine. Slične centre imaju Valjevo i Pirot, a novu instituciju u Svilajncu podržava i nevladina američka organizacija ACD i VOCA, kroz kupovinu opreme i softvera. U zemlji sad postoje četiri takva centra i to u Selenči, Svilajncu, Leskovcu i Valjevu.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...