Nema više prostora za zaduživanje

Miloš Obradović

BDP veštački napumpan inflacijom, a dug umanjen precenjenim kursom dinara kako bi se stvorila iluzija da nemamo veliki dug i da ima još prostora za zaduživanje, tvrdi Mlađen Kovačević
(foto, Narodna banka Srbije)

„Ovo je ključna godina u kojoj će se odlučivati da li Srbija ide u grčki scenario ili će zaustaviti pad u ambis“, ocenio je Saša Đogović, saradnik Instituta za tržišna istraživanja, komentarišući najnoviji kredit od Ujedinjenih Arapskih Emirata od milijardu dolara ,dodajući da se može pozdraviti kamatna stopa od dva odsto, ali i da prostora za zaduživanje više nema.

Srbija je odavno probila crvenu liniju spoljnog zaduživanja od 80 odsto BDP-a, a ove godine će morati da na ime servisaranja spoljnog duga plati čak 5,7 milijardi evra. U prošloj godini je otplata spoljnog duga (glavnica i kamata) iznosila 15,2 odsto BDP-a, dok je rast BDP-a iznosio svega 2,2 odsto.

Državni dug veći od privatnog

Spoljni dug na kraju prošle godine iznosio je 25,8 milijardi dolara i bio  je, prema podacima Narodne banke Srbije, 81,7 odsto BDP-a čime je Srbija i formalno u zoni prezaduženosti. Čak trećina deviznih prihoda od izvoza robe i usluga odlazi na plaćanje inostranog duga.

U decembru je, po prvi put, više od pola spoljnog duga činio javni dug (51 odsto) sa 13,2 milijarde evra. Privatni dug, odnosno dug banaka i preduzeća iznosio je 12,7 milijardi evra. I dok je privatni spoljni dug tokom prošle godine smanjen za 865 miliona evra, javni spoljni dug je povećan za čak 986 miliona evra. Na primer, 2008. godine kada se prelila kriza iz Amerike u Evropu, udeo javnog u ukupnom spoljnom dugu iznosilo je svega 30,9 odsto.

javni dug

Posledica je sniženje kreditnog rejtinga od strane agencije Fič u januaru na B+ sa stabilnim izgledima, sa dosadašnjeg BB- sa negativnim izgledima što je signal da kreditori traže više kamatne stope na srpski dug.

Kao ključne razloge za svoju odluku, Fič rejtings naveo je rast deficita u 2014. godini po osnovu prethodno preuzetih obaveza, kao i opšte stanje javnog duga u odnosu na visinu bruto domaćeg proizvoda, ali i izostanak sprovođenja najavljivanih strukturnih reformi u prethodnim godinama.

Đogović ističe da pad kreditnog rejtinga poskupljuje nova zaduživanja i zbog toga kredit UAE pokazuje koliko je vanekonomski, ali i koliko se naša zemlja nalazi u dubokoj agoniji.

Neophodan dogovor sa MMF

“Ako se ne pokrenu reforme, čeka nas dalji pad rejtinga. Naša makroekonomska stabilnost je na krhkim nogama i zavisi samo od kupovine državnih hartija od vrednosti. Na kraju možemo doći u situaciju da samo špekulanti kupuju obveznice i to bi već bio grčki scenario. Zato nam je potreban MMF, kao kontrolor i garant ekonomske politike. Na kraju, i Rusija je uslovila odobravanje dela kredita - sporazumom sa MMF”, ocenjuje Đogović.

I ekonomista Mlađen Kovačević  ocenjuje da će, po svemu sudeći, biti neizbežan aranžman sa MMF i to stend baj, što znači povlačenje sredstava od Fonda.

“Verovatno ćemo sklopiti aranžman sa MMF-om što po mom sudu donosi više negativnih nego pozitivnih posledica. Njima je važno da se poverioci isplate, a šta će biti sa stanovništvom - manje ih zanima”, upozorava Kovačević.

Prikazuje se netačno stanje

A prema njegovim rečima, obaveze prema strancima su veće od onoga što pokazuje statistika. Po onoj “statistika naša dika, što poželiš to naslika” i odnos spoljnog duga i BDP-a je znatno povoljniji nego što bi stvarno bio slučaj da se BDP obračunava po stalnim cenama i realnijem deviznom kursu.

“Obračunava se BDP u dinarima u tekućim cenama napumpan inflacijom, a onda se pretvara u evre po kursu od 115 dinara za evro čime je dinar znatno precenjen. Na primer, Svetska banka je u nekoj od svojih publikacija objavila da je 2000. godine BDP iznosio oko sedam, osam milijardi dolara, a u 2012. Godini 37 milijardi dolara. Tako je predstavljeno da je BDP u ovom periodu porastao čak pet puta a, u stvari, porastao je svega 45 odsto. Tako se stvara iluzija da imamo prostora za zaduživanje, da dug nije previsok. Sa otplatom duga koja iznosi 14 odsto BDP-a i rastom od 2,2 odsto, ne daj Bože da nam zavrnu slavine i prestanu odobravati kredite. Možete zamisliti šta bi se desilo da morate vratiti 14 odsto BDP-a u jednoj godini”, pesimističan je Kovačević.

Za ovu godinu se prognozira rast od skromnog jednog procenta, što iznosi prirast od oko 300 miliona evra, a s druge strane iz zemlje će otići 5,7 milijardi na otplatu spoljnog duga. Kovačević ne vidi neke izvore rasta za ovu godinu jer teško da će poljoprivredna godina biti bolja od prethodne, a drugi izvor rasta u 2013, italijanski Fijat je već dostigao maksimum i prostora za dalji rast više nema. On ocenjuje i da su ti prilivi od izvoza Fijata, iako se računa kao srpski izvoz, ipak veoma mali. Razlog je što je u automobilima visok udeo uvoznih komponenti, a i od tog neto izvoza Italijanima ostaje dve trećine deviza.

“Nadam se da neće doći do neprijatne situacije da više ne možemo da dobijemo kredite jer bi onda udarili glavom u zid, morali bi da molimo za reprogram duga i preduzimamo razne teške mere poput devalvacije. Sada vidimo da je NBS u prva dva meseca prodala 610 miliona evra deviznih rezervi samo da bi održala stabilnom valutu što je potpuno neracionalno”, upozorava ovaj stručnjak.

On napominje i da devizne rezerve od 10,8 milijardi evra nisu baš jaka garancija, jer su prave, neto devizne rezerve bez obaveznih rezervi banaka i kredita MMF-a nešto ispod 7,5 milijardi evra.

“Kada se tih 7,5 milijardi uporedi sa 5,7 milijardi evra koje treba otplatiti ove godine onda se vidi da to i nije baš tako veliki iznos. Neko će reći da tu ne treba računati dugove preduzeća, ali neke od tih dugova garantuje država, a neka od tih preduzeća zapošljavaju i veliki broj radnika, pa jedna odgovorna država ne bi mogla tek tako pustiti ih da propadnu. Takođe, i privatne firme kada vraćaju dugove, one kupuju devize na tržištu i tako utiču na obaranje deviznog kursa”, objašnjava Kovačević.

Nekontrolisano zaduživanje, međutim,nije samo odlika srpskih vlasti prethodnih godina već i globalni fenomen, koji predvode SAD.

Ukupni dug u svetu je prema podacima Banke za međunarodna poravnanja (BIS) preskočio 100 hiljada milijardi dolara. Od izbijanja krize sredinom 2007. godine do sredine prošle godine svetski dug je povećan za skoro 40 odsto. Vrednost dužničkih hartija povećana je sa 4,5 biliona na čak 12 biliona (hiljada milijardi) dolara u 2013. godini.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...