Opšta radost u EU zbog dogovora o ekonomskoj obnovi: dužničko ropstvo proglašeno za pobedu

Nataša Jokić, Strazbur

Gde je razlog za slavlje ako države EU (pogotovu neke od njih) ulaze u ogromnu i dugoročnu zaduženost kod privatnih banaka? Dugove će vraćate sledeće generacije bar do 2058. godine, a kazneni sistem je precizno definisan. Sećate li se Grčke?
(Brisel, 21.07.2020 - konferencija za novinare posle samita šefova država ili vlada zemalja EU na kojem je dogovoren budžet i plan za oporavak ekonomije od posledica pandemije koronavirusa: Ursula fon der Lajen, Šarl Mišel)

Posle četiri dana i noći teških pregovora, šefovi država i vlada EU postigli su dogovor o ekonomskoj obnovi posle epidemije korona virusom.

Lideri EU usvojili su verziju plana po kojoj ukupna suma za ekonomsku obnovu iznosi 750 milijardi evra, kako je to i u početku bilo predviđeno, ali je deo namenjen subvencijama - smanjen i iznosi 390 milijardi evra. Ostatak od 360 milijardi evra namenjen je kreditima.

eu-dogovor-merkel-misel-rute-

Brisel, 21.07.2020 - samit šefova država ili vlada zemalja EU na kojem je dogovoren budžet i plan za oporavak ekonomije od posledica pandemije koronavirusa: Mark Rute, Šarl Mišel, Angela Merkel

Evropska unija kao dužnik – prvi put

Smanjivanjem subvencija, a povećanjem iznosa u kreditima izašlo se u susret takozvanim “škrtim zemljama” - Švedskoj, Danskoj, Holandiji, Austriji i Finskoj. One su insistirale da se državama pogođenim epidemijom daje više kredita nego subvencija.

Ovo je prvi put da Evropska komisija podiže kredite na finansijskim tržištima za sve evropske zemlje. Ona će ih podizati pod povoljnim uslovima sa nižim kamatnim stopama nego što bi to bio slučaj da su se Italija i Španija, na primer, zaduživale pojedinačno.

Sume, srazmerne privrednim teškoćama i BDP-u zemalja članica, biće zatim raspoređivane zemljama članicama, a za dugove će garant biti EU, odnosno sve zemlje članice.

Francuska će „dobiti“ za kreditiranje 40 milijardi evra, Italija 70, Španija oko 60, Hrvatska oko 20 milijardi evra itd.  

Holandija je zato tražila pravo da blokira proces isplate novca kreditiranim zemljama u trenutku kada proceni da ga one troše neumesno ili da ne sprovode tražene reforme.

U slučaju da neka od kreditiranih zemalja pokaže „simptome“ platne nesposobnosti, Holandija - ili neko drugi - moći da stavi ovo pitanje na dnevni red Evropskog saveta.

Kompromisom se sada naziva odluka da se o eventualnom obustavljanju isplate „nesposobnoj“ zemlji odlučuje u Evropskom savetu dvotrećinskom većinom, a ne jednoglasno - vetom, kako je Holandija tražila.

Zvanično, odrednica o dvotrećinskoj većini, navodno za „južne“ države predstavlja garanciju da neće biti stavljene pod protektoratsko nadgledanje koje bi povredilo njihovo pravo na suvereno rukovođenje sopstvenim finansijama.

Ako se bolje pogleda, Nemačka je dobila ono što je tražila proletos kada je bila predvodnik bloka „škrtih zemalja“, pre nego što je „promenila dres“ i svrstala se uz Francusku i one koji su tražili da se zemlje EU zajednički zaduže. Kancelarka je tada tražila da svaka zemlja bude odgovorna za svoje dugove. Iako se sada zalaže za zajedničko evropsko zaduživanje kroz sistem kažnjavanja zemlje koja „neumesno“ upotrebljava evropski novac – kancelarka je došla na svoje. Šanse da Nemci vraćaju italijanske dugove – jedva da postoje.

Holandija i njeni istomišljenici iz gurpe „škrtih“, insistirali su na smanjenju subvencija, a povećanju kredita koji moraju da se vrate za zemlje čije su privrede najviše pogođene epidemijom: Italiju, Španiju ali i Francusku.

Holandija, naime, prigovara Italiji i Španiji zbog onoga što smatra “opuštenošću” kada je reč o budžetskoj politici kao i zbog navodne nedovoljne konkurentnosti njihovih privreda.

Prećutno, nepoverenje se odnosi i na Francusku čiji najnoviji parlamentarni izveštaj kaže da su njene državne finansije u najgorem stanju od Drugog svetskog rata.

Ove latinske zemlje bojale su se, i imaju razloga da nastave da se boje, da bi holandsko insistiranje na reformama - od penzijskog sistema do budžetske politike – značilo, zapravo, prinudno uvođenje politike takozvane „štednje“, baš onako onako kako je to već učinjeno sa Grčkom.

Cenu plaćaju građani

Sudeći prema reakcijama posle objaviljavanja vesti da je postignut dogovor o ekonomskoj obnovi, svi su zadovoljni iako je jasno da EU – pogotovu neke zemlje članice – ulaze u ogromnu i dugoročnu zaduženost kod privatnih banaka. Dugove će vraćate sledeće generacije, bar do 2058. godine. Drugim rečima, cenu ekonomskih posledica epidemije platiće građani - poreski obveznici.

U isto vreme, nije doveden u pitanje postojeći sistem koji omogućava masivnu poresku utaju i pravnička podešavanja koja tu utaju čine legalnom.

Prema jednom izveštaju Evropskog parlamenta iz 2013. godine, hiljadu milijardi evra godišnje se „odlije“ iz država članica EU u poreske rajeve, umesto da završi u poreskim kasama, odnosno državnim budžetima.

Ironijom tužne sudbine ideala evropskog zajedništva i ujedinjenja, jedan od najvećih poreskih rajeva u EU je upravo Holandija (pored Luksemburga, Belgije i Irske).

Utajene hiljade milijardi su „sveta krava“ EU, u njih niko izgleda nije ni pomislio da dirne da bi rešio pitanje ekonomske krize zbog epidemije.

Drugim rečima, nema govora da bi se dirnulo u sistem tržišta koje se samo organizuje, u kome polu-anonimni finansijski centri moći preko EU upravljaju državama i demontiraju ih, a tokovi kriminalnog novca se slobodno kreću, zahvaljujući zakonima o „poslovnoj tajni“.

Umesto dovođenja sistema u pitanje, iz Brisela su nam odaslane lirske poruke.  Pariski Le Monde, na primer, prenosi jednu takvu izjavu francuskog diplomate koji ocenjuje da odluka 27 država EU da se zajedno zaduže „svedoči o želji tih zemalja da zajedno nastave da idu na dugom putu jer će nas ovaj zajednički dug vezati tokom 30 godina“.

„Istorijski“ dogadjaj

Juče su izjave tipa „pobedili smo“ u Briselu sustizale jedna drugu.

Prvo je Šarl Mišel, predsednik Evropskog saveta i neka vrsta posrednika na samitu lidera EU, pobedonosno saopštio: „Uradili smo to, okupili smo Evropu“. Francuski predsednik Makron rekao je da je „ovo najvažniji trenutak od stvaranja evra“.

Čak je i kancelarka Angela Merkel, uvek obavezno skromna i odgovorna, sebi dozvolila jednu latinski patetičnu izjavu: „Doneli smo odgovor na najveću krizu u istoriji Evropske unije“.

I Marke Rute, premijer Holandije, takođe se pojavio u pobedničkom ruhu, odbijajući i dalje ideju da se svi dugovi zemalja članica stave u istu evropsku korpu. Naglasio je da je reč o finansijkom programu koji je vremenski ograničen, sa preciznim ciljem da se ublaže ekonomske posledice zdravstvene krize. Rute je odbacio pridev „istorijski“ kada je reč o dogovoru. „Ne bih upotrebio taj izraz“, rekao je.

„Radost pobede“, kako prenose mediji, dele i Mađarska i Poljska koje su odbijale da im poštovanje pravne države bude postavljeno kao uslov za dobijanje evropskog novca. Ovaj uslov, ipak, ostaje ali će se o kažnjavanju i eventualnoj obustavi isplate odlučivati na nivou Evropskog saveta većinom glasova, a ne jednoglasno kako je u početku bilo zahtevano da Budimpešta i Varšava prihvate.

Da li su svi pobednici?

Da li su zaista svi pobednici ili je u pitanju nešto drugo?

Plan za ekonomsku obnovu kroz kredite dovodi zadužene zemlje u situaciju da moraju da poštuju direktive Evropske komisije o strukturalnim refomama (penzijski sistem, tržište rada, socijalno osiguranje, zdravstvo…). U protivnom, pokrenuće se, kako smo videli, sistem kažnjavanja i isplate mogu da budu obustavljene. Krediti će biti instrument Evropske komisije da kontroliše zadužene zemlje i nametne im neoliberalnu politiku štednje. Sve to, naravno, u ime „ozdravljenja“ finansija i ekonomije kako bi se, navodno, stvorili uslovi za trajni ekonomski rast.

Problem je što do sada nigde nismo videli da su ove “strukturalne reforme” dovele do ekonomskog rasta. Španija i Portugalija, počele su da se “izvlače” baš kada su prestale da poštuju diktat o merama štednje.

Jasno je da ostajemo u šemi neoliberalnog diktata upisanog u Lisabonski ugovor koji ima ulogu ustava EU. Tržište se samo organizuje, privatni sektor se razvija skoro bez ikakve kontrole, čak i kada je to protivno javnom interesu i podrazumeva kriminalizaciju.

U skladu sa ovim sistemom, novac iz upravo donetog plana za evropsku ekonomsku obnovu, biće upotrebljen da bi se podržao pre svega krupni privatni sektor, isključivši pri tom javni interes i javni sektor. 

Ako neko bude skrenuo sa “pravog puta” Evropska komisija biće tu da aktivira alarm i pokrenuće se mehanizam dvotrećinskog glasanja za kažnjavanje.

Sećate se Grčke ?

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...