NABAVKE JAVNE, PROVIZIJE TAJNE
Godišnje preko 300 miliona evra kroz javne nabavke završi u privatnim džepovima, ali država novim zakonom samo omogućava još više zloupotreba, tvrde stručnjaci
Transfer para iz javnih fondova, budžeta i javnih preduzeća u privatne novčanike, ili kako bi to u nekim zemljama koje drže više do prava, nazvali krađa, u Srbiji se obavlja na najrazličitije načine ali, po pravilu, pod zaštitom sistema. Ovoga puta stručnjaci ukazuju da nacrt Zakona o izmenama i dopunama zakona o javnim nabavkama utire put predizbornom „isisavanju“ para iz javnih fondova. Razlog za tu tvrdnju je pre svega što se praktično ukida Uprava za javne nabavke, a formalno joj se oduzima šest od 13 funkcija koje je imala. Umesto toga, nacrtom se planira osnivanje novog, centralizovanog tela za javne nabavke koje će, paradoksalno, biti samostalno - a u okviru Ministarstva finansija. Tako se, ističu upućeni, slabi i oduzima samostalnost kontrolnom telu, a daje samostalnost i jača ono koje učestvuje u nabakama.
Inače, javne nabavke predstavljaju veliki deo BDP-a, oko 10 odsto, odnosno preko tri milijarde evra godišnje. Iako niko ne zna tačan podatak, a i procene su prilično slobodne, smatra se da oko 15 do 20 odsto sredstava ode u privatne džepove.
Upravo javne nabavke čine državu najvećim pojedinačnim kupcem na tržištu.
Koliki je značaj javnih nabavki pokazuje i poređenje sa ostalim državnim izdacima. U razvijenim zemljama na javne nabavke ide od 12 do 15 odsto BDP-a, na penzije od 10 do 14 odsto, za zdravstvo oko sedam odsto BDP-a.
Neznanje ili lopovluk?
Ekonomista Miroslav Prokopijević ističe da je očigledno da je nacrt zakona pravljen da bi se mogli i dalje potkradati javni fondovi.
„Ovakav nacrt zakona može nastati iz dva razloga. Prvi je da ne znaju da napišu bolje, ali onda bi trebalo da saslušaju upućene ljude koji jednodušno kažu da je nacrt loš i još daju besplatnu analizu šta je i zašto je loše. U tom slučaju bi trebalo da ga preprave. U drugom slučaju, nisu ga tako napisali zato što ne znaju, već da bi mogli da potkradaju državne fondove“, upozorio je Prokopijević.
Dragan Dobrašinović, član Koalicije za nadzor javnih finansija, objašnjava da se pare izvlače na nekoliko načina putem javnih nabavki.
Primitivne mućke
„Jedan od načina je da se za nabavku pozove samo jedna firma i bez konkurencije se utvrdi viša cena od tržišne. Drugi način je da neka firma ponudi najnižu cenu, ali onda uzme pare raznim aneksima ugovora. Treći način je da firma da najnižu cenu, ali da onda odradi samo mali deo posla. Na primer, ponudi cenu od 700.000 dinara, a odradi posao za 500.000. Naravno, sa državne strane niko se ne buni. Imali smo drastičan primer u Prokuplju gde je jednoj firmi plaćeno milion evra za izgradnju regionalne deponije, a oni nisu ni ašov zaboli. To se desilo pre nekoliko godina, a kada smo mi ukazali na to pre nekoliko meseci, u opštini su rekli kako će da vrate novac, samo što se to nikako ne dešava“, objašnjava Dobrašinović i dodaje da su mehanizmi zloupotreba zapravo prilično primitivni.
Prema njegovim rečima, jasno se vidi namera zakonopisca, jer se ukida Uprava za javne nabavke a izvršna vlast, koja je generator korupcije, osniva telo u sastavu Ministarstva finansija.
„Kako će onda da se bori sama protiv sebe“, pita se Dobrašinović.
Uzaludna rasprava
On ističe da je korupcija, izgleda, projekat od prvorazrednog značaja u Srbiji, „ali ne za građane koji to sve plaćaju, već za političku elitu, a dokaz za to je i ovaj zakon“. Dobrašinović je istakao i da Koalicija za nadzor finansija neće učestvovati u „fingiranoj javnoj raspravi“ koja ionako ništa neće promeniti.
Predrag Jovanović, direktor Uprave za javne nabavke, koja će izgubiti svaki značaj ukoliko se zakon u ovakvom obliku usvoji, napominje da sve što nije valjalo u prethodnim propisima i što je omogućavalo zloupotrebu javnih nabavki nije ni pipnuto novim nacrtom.
„Ostali su nepromenjeni izuzeci od zakona o javnim nabavkama, poverljive nabavke... na koje je upravo Evropska unija upozorila. Takođe se uvodi antikorupciono pravilo koje je samo ukras jer nije definisano ni šta je dokaz korupcije ni pokušaja korupcije. U Strategiji za borbu protiv korupcije donetoj u septembru ove godine navedeno je 20 mehanizama za njeno sprečavanje, a u ovom zakonu ne pojavljuje se ni jedan. Na kraju, formira se centralizovano telo za javne nabavke iako postoji Uprava za zajedničke poslove Vlade koja obavlja sve nabavke. Čudno je da se u vreme racionalizacije državne uprave osniva telo indetično onom koje postoji“, napominje Jovanović.
U narednih petnaestak dana trajaće javna rasprava o nacrtu izmene zakona o javnim nabavkama, iako stručnjaci ocenjuju da će uprkos svemu verovatno biti usvojen baš u ovakvom obliku.