DVOLIČNE CENE

Lena Knežević

Kako su ekonomisti dokazali ono što nijedan Beogradjanin ne vidi.

Zanemarujući promenu kursa dinara u odnosu na evro, eksperti Saveza ekonomista Srbije dokazali tezu da su prehrambeni proizvodi u Srbiji pojeftinili u odnosu na maj prošle godine i tvrde da Beograđani na kasi za namirnice izbroje manje od stanovnika drugih prestonica u regionu

Da su čuda u Srbiji i dalje moguća pokazuju i rezultati u Privrednoj komori Srbije juče objavljenog istraživanja koje je sproveo Savez ekonomista Srbije, a koji pokazuju da su cene prehrambenih proizvoda u Beogradu najniže u odnosu na one u glavnim gradovima sedam susednih država i Slovenije.

Naime, nezavisni anketari su, kako je naveo prof. dr Dragan Đuričin, vođa projekta, 24. januara ove godine u osam glavnih gradova regiona (Beograd, Ljubljana, Sarajevo, Budimpešta, Podgorica, Sofija, Zagreb i Bukurešt), u četiri prodajna formata (minimarketi do 400 kvadratnih metara površine, supermarketi – 400-2.000 kvadrata, hipermarketi 2.000-10.000 kvadrata i veliki diskonti) zabeležili cene 28 najfrekventnijih proizvoda iz potrošačke korpe.



Cene u evrima – najniže u Beogradu

Prevodeći tako zabeležene cene u evre (tamo gde to nije zvanična valuta) analitičari Saveza ekonomista Srbije su zaključili da su cene u Beogradu “najčešće najniže u odnosu na one u drugim posmatranim gradovima”. Poredeći cene iz januara ove godine sa onima iz maja prošle godine, kada je takođe rađeno jedno slično istraživanje, ekonomisti su došli do “ohrabrujućeg” rezultata – da su cene u našim prodavnicama, kada se iskazuju u evrima, još i značajno smanjene.

Tako je mleko, na primer, u evrima pojeftinilo za 35 do 40 odsto, hleb za oko 15 odsto i brašno za oko 35 odsto. Iako nam se kada dođemo na kasu objekata bilo kog trgovinskog lanca to tako ne čini, juče smo saznali da su u odnosu na maj prošle godine, jeftiniji mleko, jogurt, pileće meso, tunjevina, sok od jabuke, pivo, banane, smrznuti grašak, beli hleb, makarone, crveni krompir, brašno, ulje, pampers pelene, pasta za zube. U evrima, naravno.

Ekonomisti koji su radili ovo istraživanje, objasnili su tokom prezentacije kojoj je prisustvovao i ministar trgovine i usluga Slobodan Milosavljević, da je ”u kategoriji minimarketa Beograd apsolutno cenovno konkurentan, a da vrednost korpe u ovom formatu u Beogradu iznosi 10,9 evra, dok je prosek 13,42 evra”.

U kategoriji supermarketa, rekao je profesor Đuričin, Beograd je “drugi najjeftiniji grad, odmah iza Budimpešte”, a u ovom formatu beogradske cene mleka, pilećeg mesa, banana, smrznutog graška, makarona, krompira, brašna, ulja i paste za zube su najniže, dok nam konkurentnost kvare samo jaja i kačkavalj.

Beograd je, prema ovom istraživanju, “najjeftiniji i u kategoriji hipermarketa”, jer ukupna vrednost potrošačke korpe u ovom prodajnom formatu u srpskoj prestonici iznosi 30,32 evra, dok je prosek za sve ostale gradove 35,5 evra.

Prema rezultatima ovog istraživanja, Beograđanima se jedino ne isplati da idu u velike dikskonte u svom gradu. Bolje im je da se prošetaju do nekog budimpeštanskog ili bukureštanskog Tempa jer su oni jeftiniji. Ako se, ipak, opredele da “izaberu domaće”, artikle koje kupe platiće 18,93 evra, dok je prosek kod ostalih 22,26 evra.

Ministar je zadovoljan
Rezultatima ovog istraživanja bio je oduševljen i resorni ministar koji, ipak, nije propustio priliku da naglasi kako on “nikada nije ni mislio da je Beograd najskuplji grad, već da je takva slika stvorena u javnosti bez osnova”. Na meti kritike ministra našli su se mediji koje je okrivio za stvaranje “takve slike” i dodao da se njegovo uverenje “uvek baziralo na istraživanjima Eurostata” (zvanična statistička institucija EU).

Ministar trgovine i usluga je u nastavku svog izlaganja izjavio da je “zadovoljan što je istraživanje pokazalo da je Beograd konkurentniji od ostalih gradova u regionu”, skromno priznavši da “to nije zasluga Ministarstva već trgovaca i proizvođača”.

Profesor Đuričin je, smerno, preporučio ministru da istraživanje “uzme kao sigurnu i relevantnu osnovu prilikom donošenja budućih zakona u sferi trgovine i proizvodnje”, što je svesrdno podržao i predsednik Privredne komore Beograda Milan Janković.

Skeptici

Ipak, nisu svi bili oduševljeni iskazanim rezultatima. Mnogima koji su prisustvovali prezentaciji zasmetalo je to što u obzir nisu uzete prosečne plate građana posmatranih gradova, a posebno što nije uvažena realnost da je u Srbiji zvanična valuta dinar i da su cene iskazane u domaćoj valuti znatno povećane u posmatranom periodu. Naime, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku cene prehrambenih proizvoda, iskazane u dinarima, porasle su za prvih 11 meseci 2008. godine za 26 odsto. Kada se tome doda i da je domaća valuta u periodu od novembra 2008. do kraja januara 2009. godine izgubila gotovo trećinu svoje vrednosti u odnosu na evro, jasno je da je i pored visokih stopa rasta cena roba široke potrošnje moguće da njihov iznos, iskazan u evrima, bude manji.

To što je neka namirnica u Ljubljani, na primer, poskupela za pet-šest odsto na godišnjem nivou u evrima sigurno da neće pogoditi slovenačkog potrošača (koji prosečno prima oko 18.000 evra godišnje) kao što poskupljenje te iste namirnice od 25 odsto u dinarima pogadja srpskog potrošača.

Autorima istraživanja je prilikom predstavljanja rezultata ukazano i na nemogućnost da se zbog zanemarivanja navedenih činjenica i preduslova za kvalitetnu analizu izvede zaključak da je “srpski sektor trgovine veoma konkurentan i povoljan za investiranje”.

Dr Dragan Đuričin je istina izjavio i da “bi bilo bolje da Beograd nije tako jeftin grad”, jer to može da bude problem za profitabilnost trgovinskih lanaca. On je naveo da zbog “niskih cena robe koju prodaju, trgovci mogu doći u situaciju da ostanu bez akumulacije za buduće investiranje što bi dovelo do otpuštanja radnika, a da se u sličnoj situaciji mogu naći i proizvođači kojima trgovci neće imati od čega da plate preuzetu robu”.

Kontroverzni trgovci - bogati a siromašni?

Tu tezu je po završetku prezentacije za medije “razrađivao” direktor Delta Maksija Dragan Filipović. On je rekao da je “pitanje kako će trgovina i industrija u Beogradu sa ovako niskim cenama opstati i da li će imati novac za investicije i radna mesta”.

Filipović je još dodao kako je juče predstavljeno istraživanje “dovoljno da u javnosti prestane fama kako je u Beogradu najskuplje”.

Predsednica uprave Merkatora S i Rodića S, Stanka Čurović rekla je “da istraživanju nedostaje odnos prosečnih zarada u odnosu na cene životnih namirnica, ali i da istraživanje pokazuje da su svi trgovci koji su mereni, društveno odgovorni i da vode računa o niskoj kupovnoj moći”.

Inače, cene u Beogradu koje su korišćene u ovom istraživanju prikupljane su samo u četiri objekta Delta maxi-ja (u svakom prodajnom formatu po jedan), dok su u drugim gradovima cene “uzimane” u objektima različitih trgovačkih lanaca.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...