Kako se osigurati za starost

Miloš Obradović

Zbog niskih i neizvesnih penzija s jedne strane i niskih kamatnih stopa na štednju u bankama, potrebno je tražiti alternativne načine štednje

Kada će se ići penziju? Kolika će „državna“ penzija biti u budućnosti? Hoće li od nje moći da se živi? To su pitanja koja muče mnoge ljude srednjeg doba u Srbiji, a posebno one koji su godine proveli kao nezaposleni ili radeći honorarno ili privremene poslove, kojima nije uplaćivano penzijsko osiguranje, a takvi se broje stotinama hiljada.

S druge strane imamo situaciju da neka štednja u Srbiji postoji i to ne mala. Oko 8,5 milijardi evra leži bankama i ne donosi skoro nikakav prinos svojim vlasnicima. Nekih alternativa štednji u bankama, na žalost, nema jer je finansijski sistem izrazito bankocentričan, a drugi finansijski instrumenti su ili nerazvijeni ili nepostojeći.

Kada se radi o kratkoročnoj štednji na godinu, dve ili tri, kao što je Balkanamgazin pisao, osim štednje u bankama tu je i kupovina državnih obveznica koja nije prilagođena fizičkim licima sa malim iznosom štednje, pa su troškovi visoki, a postoji i prilično visok donji limit za ulaganja.

Privatne penzije i životno osiguranje

Kod dugoročnije štednje sa rokom preko 10 godina izbor je nešto veći. Pre svega, tu su kod nas omiljene nekretnine, ali nakon sunovrata cena kvadrata posle izbijanja krize, promet nekretnina je umrtvljen.

Ipak postoje još dva moguća načina dugoročne štednje koja bi u narednim godinama mogla dobiti na značaju, pre svega zbog neizvesnosti državnih penzija koje se, kao što smo već videli, mogu smanjiti za 10 ili 20 odsto dekretom vlade. To su dobrovoljno penzijsko osiguranje i životno osiguranje.

Iako se često porede, privatne penzije i životna osiguranja imaju različite uloge. Primarni zadatak životnog osiguranja je da isplati osiguranu sumu u slučaju smrtnog ishoda (ili povrede ili bolesti ukoliko je to uključeno) i to od trenutka uplate prve premije do poslednjeg dana osiguranja. Štedni deo osiguranja dolazi u prvi plan kada istekne rok osiguranja i osiguranik podigne uloženu sumu uvećanu za neku kamatu. DPF je fond u kom se prikupljaju sredstva i donose određeni prinos.

Za životno osiguranje je karakteristično da se mora unapred odrediti dinamika uplata, kao i rok osiguranja, način plaćanja i visina premije. Ako se, prema zakonu, prekine sa plaćanjem premije na životno osiguranje u prve tri godine, društvo nema obavezu vraćanja sredstava osiguraniku. Ako se sa uplatama prekine nakon tri godine onda se može osigurana suma redukovati na ono što odgovara uplaćenom iznosu i ostati osiguran do kraja ugovora ili tako redukovanu sumu podići jednokratno.

DPF su fleksibilniji, pošto svi članovi penzijskih fondova mogu sami da kreiraju dinamiku uplata i mogu menjati iznose. Ako prekinete sa uplatama, novac i dalje stoji na računu, investira se i na kraju, prema novom zakonu, nakon 58. godine života dobijate štednju.

S te strane, na novac od penzija se ne može računati do 58. godine, a novac uplaćen u osiguranje može se dobiti nakon isteka roka.

Različiti prinosi

S obzirom da govorimo o načinima štednje jedna od najvažnijih informacija je prinos koji uloženi novac donosi.

Prosečan prinos dobrovoljnih penzijskih fondova u 2015. godini bio je oko 16 odsto. I prema rečima ljudi iz DPF ovakva situacija se neće skoro ponoviti zbog nekih vanrednih okolnosti, ali i kada se pogleda prinos u poslednjih pet godina on nije zanemarljiv. Na nivou cele industrije DPF prosečan prinos u poslednjih pet godina iznosio je 12 odsto godišnje. S obzirom da se u penzijske fondove uglavnom uplaćuju dinari (postoje i opcije za evro) da bi se dobio realan prinos treba ga uporediti sa inflacijom i kursom evra. U istom periodu inflacija je iznosila u proseku pet odsto, a kurs evra je porastao za četiri odsto. Ovo znači da je realni godišnji  prinos oko sedam do osam odsto, što je daleko više nego što se može dobiti u bankama.

Sa stanovišta štednje životno osiguranje je daleko manje isplativo. Osiguravajuće kuće daju garantovanu kamatnu stopu od 2,5 odsto (garancija kod DPF nema pa se teoretski može i izgubiti uloženi novac), a zatim, na kraju godine, kada društvo sabere svu dobit ostvarenu ulaganjem sredstava na tržištu deli klijentima tehničku dobit. Prema rečima nekih osiguravača u prethodnih 10 godina to je iznosilo oko 10 odsto.

I dobrovoljni penzijski fondovi i osiguranja prinos klijentima i sebi (zaradu) ostvaruju ulaganjem, pre svega, u državne obveznice. Osiguranja čak oko 97 odsto svojih sredstava plasiraju kupujući državni dug i do sada su uložili 600 miliona evra u to. DPF više od 90 odsto imovine ulažu takođe u državne obveznice, ali i u hartije NBS i municipialne obveznice koje emituju opštine. I jedni i drugi imaju mogućnost da ulože ograničen obim sredstava i u nekretnine, mada to nije više atraktivno, kao i nešto malo u akcije na inostranim berzama.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...