Lični bankrot- izlaz iz dužničkog ropstva ili ulazak u čistilište

Miloš Obradović

Narodna banka Srbije sa MMF-om, Svetskom bankom i EBRD-om sprema strategiju o naplati problematičnih kredita kojom će biti obuhvaćen i lični bankrot. Stručnjaci upozoravaju da ovo nije lak izlazak iz problema i dužnik ostaje bez imovine i živi na “minimalcu” dok sve ostalo ide na otplatu dugova

U susednoj Hrvatskoj u toku je usvajanje zakona o ličnom bankrotu kojim će, nadaju se u vladi ove zemlje, pomoći prezaduženim građanima da izađu iz dužničkog ropstva, ali i bankama da brže naplate svoja potraživanja. I u Srbiji se razmišlja o sličnom rešenju u okviru rešavanja problema nenaplativih kredita. 

“Sveobuhvatna strategija za rešavanje pitanja problematičnih kredita biće izrađena u saradnji sa Međunarodnim monetarnim fondom, Svetskom bankom i Evropskom bankom za obnovu i razvoj do kraja juna 2015. godine. Strategija će podrazumevati sagledavanje i jačanje kapaciteta banaka za rešavanje problematičnih kredita, uklanjanje prepreka za otpis i prodaju potraživanja, kao i uvođenje okvira za lični bankrot i promovisanje vansudskog restrukturiranja potraživanja pravnih lica”, kaže se u dopisu Narodne banke kao odgovor na pitanje da li se radi na zakonskom rešenju o ličnom bankrotu. Kako se navodi, tek nakon izrade strategije pristupiće se izradi zakonskog okvira, pa se sada ne može detaljnije govoriti o konkretnim zakonskim rešenjima.

Promena načina života da bi se vratili dugovi

U našoj javnosti čini se da se stvorila predstava da je lični bankrot laki izlazak iz dužničkih problema, gde se građanima otpišu dugovi, a oni nastave gde su stali. Praksa ličnog bankrota u razvijenim zemljama u kojima se odavno primenjuje pokazuje nešto sasvim drugo. Osoba koja proglasi bankrot dobija od suda staratelja koji upravlja svim primanjima i svaki višak iznad minimalca koji odredi da je dovoljan za život ide na vraćanje dugova. U predlogu zakona u Hrvatskoj spominje se da bi taj minimalac mogao biti oko 100 evra mesečno.

Ismail Musabegović, profesor na Bankarskoj akademiji ističe da to nije nimalo lak izlaz iz problema.

“S jedne strane se popisuje imovina, s druge obaveze. Istina da se dužnici štite od poverilaca, ali se dugovi namiruju. Prodaje se imovina, a staratelj vodi lične finansije tri do pet godina dok se ne izađe iz bankrota. Dužniku se ostavljaju samo bazična sredstva za život, a sve ostalo ide za otplatu dugova”, objašnava Musabegović. U tom slučaju dužnik ostaje bez nekretnine, stana ili kuće, verovatno i automobila i svega ostalog što predstavlja “luksuz”. To znači da bi eventualni bankrot mogao da se “isplati” samo onima kojima dugovi prevazilaze vrednost imovine jer bi se ostatak duga nakon odlaska imovine na doboš morao otpisati.

U razvijenim zemljama staratelj je dužan i da nađe posao dužniku, s obzirom da je najčešći uzrok bankrotstava gubitak posla. U Srbiji sa ogromnom nezaposlenošću ovo svakako ne bi bilo moguće, ali je recimo izvesno da bi kao u Hrvatskoj dužnik bio obavezan da prihavti svaki posao koji mu se ponudi.

U slučaju bankrota čovek mora potpuno da promeni način života i kako objašnjava Denis Perinčić, predsednik Republičke unije potrošača,  da se prilagodi novoj situaciji.

“U SAD gde je lični bankrot nastao društvo je nemilosrdno. Kada proglasite bankrot više nemate posao koji ste možda nekad imali već morate da radite bilo šta. Standard se potpuno menja pa ljudi moraju da se isele iz kuća ili stanova i da idu da žive u prikolice. U SAD imaju značajnu socijalnu pomoć i ostavlja im se dovoljno para da prežive. S druge strane ne ostaju u bankrotu zauvek, već posle izvesnog vremena izlaze očišćeni od dugova. Retko kada sve dugove uspeju da vrate i ostatak se onda otpisuje. To je i napravljeno da teret duga ne bi snosili samo dužnici već i poverioci, pre svega banke”, objašnjava Perinčić.

U Srbiji oko 150.000 ljudi zrelo za bankrot

U Hrvatskoj će lični bankrot moći da zatraže svi koji najmanje tri meseca nisu u stanju da vraćaju dugove veće od oko 4.000 evra. Ovu mogućnost će imati i preduzetnici koji nemaju više od 20 poverilaca i ako im dugovi ne prelaze nešto više od 13.000 evra.

Musabegović ističe da u razvijenim zemljama lični bankrot ima smisla jer se posle nekog vremena izađe “ na zelenu granu”, a negde čak i države otpišu svoj deo duga za komunalije ili porez, mada jako retko.

“Kod nas je mentalitet drugačiji. Ako ne možete da sami da vodite svoje finansije nailazite na osudu okruženja, porodice. Može se doći u situaciju da objašnjavet detetu da ne možete da mu kupite patike zato što neki  čovek ne da”, napominje Musabegović, ističući da bi u Srbiji oko 150.000 ljudi bilo zrelo za bankrot.

Prema podacima Udruženja banaka na kraju januara od 5,6 milijardi evra ukupno odobrenih kredita stanovništvu, 7,1 odsto je bilo u docnji dužoj od 60 dana, što iznosi negde oko 398 miliona evra. Nepoznanica je koliki su još ukupni dugovi za komunalije, poreze, telefone...

U Hrvatskoj će namirenje dugova dužnika pomoći i država za šta će biti izdvojeno više od 650.000 evra godišnje. Oni očekuju da će se dve do tri hiljade ljudi godišnje prijavljivati za bankrot. Međutim, svi koji budu u situaciji da traže bankrot prvo će morati da idu na finansijsko savetovanje gde će napraviti plan otplate duga i tek ako ni sa tim ne uspeju da isplivaju moći će da objave bankrot. Ovakvih slučajeva u Hrvatsko očekuju da će biti od 20.000 do 25.0000.

Ostaje pitanje i da li samo dužnik može da traži bankrot ili možda može da mu ga nametne i poverilac. Na Zapadu je uobičajeno da sam dužnik podnese zahtev sudu kako bi se zaštitio od toga da mu poverioci ne zaplene baš sve što ima. U Sloveniji lični bankrot mogu pokrenuti dužnik, poverilac ili radnik u preduzeću kome ne isplaćuju platu. Od 2008. u Sloveniji lični bankrot zatraži oko 1.000 ljudi godišnje.

U Hrvatskoj najavljuju da će dužnik morati da se složi sa ulaskom u bankrot što ukazuje da će ovu proceduru moći da pokrenu i poverioci.

Neizbežne zloupotrebe

Lični bankrot je izuzetno osetljiva stvar, jer mada je sličan stečaju u preduzeću što se tiče vraćanja dugova, kada se radi o porodicama to više nije ekonomski već socijalni problem. Zbog toga su eventualne zloupotrebe u ličnom bankrotu mnogo opasnije. S jedne strane sistem mogu da zloupotrebe dužnici koji imaju imovinu kojom bi mogli da vrate dugove, ali je sakriju i čekaju na otpis dugova. To se dešava i u najuređenijim zemljama gde poreske vlasti imaju detaljnu evidenciju o poresklim obveznicima, a nije teško zamisliti koliko bi zloupotreba moglo biti u Srbiji gde je katastar u haosu, gde poreznici ne mogu da utvrde ko koliko zarađuje, gde se procenjuje da siva ekonomija dostiže čak i 30 odsto BDP-a.

S druge strane, staratelj koga najčešće određuje sud i koji faktički obavlja funkciju stečajnog upravnika ima potpunu vlast nad dužnikom čijim finansijama upravlja. Musabegović smatra da bi to morali biti licencirani stručnjaci čime se smanjuje rizik zloupotrebe.

Ministar pravosuđa Hrvatske Orsat Miljenić koji predlaže novi zakon izjavio je da će za svako pokretanje ličnog bankrota biti potreban pristanak dužnika “kako se poverioci ne bi iživljavali nad dužnicima”, ali i kada se jednom uđe “biće vrlo teško izaći iz toga da bi se dobile pogodnosti”. 

U SAD postoje dve vrste ličnog bankrota. Po jednoj vrsti može se tražiti otpis dela ili celog duga, ali se mora dokazati da su primanja manja od primanja sličnog domaćinstva. Takođa sva likvidna imovina se koristi za otplatu dugova, a ostavlja se samo imovina neophodna za život.

Druga vrsta bankrota podrazumeva pravljenje plana otplate na tri do pet godina koji mora da odobri sud.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...