Povodom smrti Jiržija Mencla: ličio je na svoje junake i to nije krio

Kako to danas sve češće biva i smrti najuglednijih i najzaslužnijih ljudi najpre se objave na društvenim mrežama. Tako se juče za smrt uglednog češkog filmskog režisera, "oskarovca", Jiržija Mencla (Jiri Menzel – rođen 23.02.1938.) najpre saznalo na Fejsbuku. Naime, njegova supruga Olga objavila je to na ovoj mreži.  

O njemu je već i dosad dosta toga napisano i rečeno, a povodom smrti još će se mnogo toga reći, naravno, u slavu imena i dela. Malo se, međutim, zna o njemu kao čoveku. Potpisniku ovih redova, koji je živeo od 1994. do 2014. u Pragu i izveštavao za mnoge medije u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji, on je ostao u sećanju kao neobičan čovek koji ne malo liči na svoje junake. Posebno je u sećanju ostala epizoda iz njegovog života u vreme kada je ušao u stvaranje naručenih – propagandnih filmova. Ukratko, pre 10-15 godina on je imao pauzu na filmu, ali je dosta radio režirajući pozorišne predstave, najviše u Hrvatskoj, ali i u Srbiji i drugim bivšim ju-republikama. Usput je napravio i neke dokumentarce za hrvatske naručioce, a evo mog teksta o tome, objavljenog avgusta 2010, u Slobodnoj Dalmaciji.

"Kada je nedavno u u Dubrovniku češki režiser Jiri Menzel rekao, primajući nagradu na tamošnjem Libertas festivalu, da je sretan što novinari nisu vidjeli njegove dokumentarce čije je snimanje upravo završio za HRT (jer mu onda ne bi dodijelili ovu nagradu), svi su to shvatili kao još jednu nekonvencionalnu šalu ovog slavnog filmskog autora. Međutim, o tim dokumentarcima rijetko se u Hrvatskoj piše i govori, barem koliko se može vidjeti iz novina, ali zato ih autor, ničim izazvan, ne prestaje kuditi na velika zvona. U intervjuu u magazinu najtiražnijeg češkog lista Mlada fronta - dnes (MFD) Menzel je taj svoj rad ocijenio, neizravno, kao “faturetu“ (tojest „tezgu“ – prim ML) a potom dodao da bi to mogao biti dobar posao kada bi ga radio netko tko to može... Glavni razlog zbog kojega je pristao na rad “u fušu” jest - malena mirovina, ali i činjenica da ga u Češkoj sve filmske i TV produkcije složno ignoriraju. Također je spomenuo kako Hrvati, do slučajnog dolaska čeških turista prije stotinu godina, nisu bili ni svjesni kakvo more imaju, čak ni da nisu znali plivati u njemu.

„Hrvatska televizija mi je ponudila posao, češka televizija ništa nije ponudila... I tako, snimam za Hrvate kako su Česi otkrili rivijeru na dalmatinskoj obali jer su Hrvati, istina, uvijek voljeli more, ali to nisu znali, nisu umjeli ni plivati“, kazao je. „Česi su naučili Europu da počne ljetovati na Jadranu – dodao je poznati redatelj i oskarovac.“

PS Potpisnik ovih redova razgovarao je 1996. s Menclom o jugoslovenskim režiserima – češkim đacima, tojest studentima čuvene praške filmske akademije. Pohvalio ih je, sve do jednog, ali je, kao najviše "češkog" izdvojio Gorana Paskaljevića (koji je snimio film "Varljivo leto 68" dok je 1968. Mencl snimio film "Varljivo leto")