MONSTRUM U BIOSKOPU

Jovana Bursać

Novo ostvarenje Enki Bilala ostavilo beogradsku publiku u čudu i (možda) najavilo nove filmske tendencije

S obzirom na cifru od 15.000 posetioca i oko 40 filmova koliko je ove godine prikazano na Festivalu autorskog filma u Beogradu, ovaj događaj je zaslužio mnogo veću medijsku pažnju od one koja joj je pružena. Filmovi su se vrteli od deset ujutru pa do kasnih večernjih sati, kad bi gledaocima bio priušten i razgovor sa nekim od autora. Zamalo da se među njima nađe i Antonio Banderas čiji je film "Letnja kiša" bio sastavni deo programa.

 

Pravi raj za ljubitelje filma, međutim, i oni naklonjeni drugoj umetnosti mogli su pronaći nešto za sebe. Jedan od gostiju festivala bio je francuski umetnik Enki Bilal, svetu poznat pre svega kao strip crtač, a u nešto manjoj meri kao filmski reditelj. Ovom prilikom nam se svakako pokazao u drugoj ulozi i, nakon tri snimljena filma, otkrio na šta je još sve spreman kada je veliko platno u pitanju.

 

nikopol 

 

Kratka biografija je, složićete se, neizbežna, pogotovo kada ima ikakve veze sa ovim našim brdovitim Balkanom: Enki Bilal, iliti Enes Bilalović, rođen je u Beogradu 1951. godine, od majke Čehinje i oca Bosanca. Porodica mu se seli u Pariz devet godina kasnije, gde će Enki u stalnom dodiru sa filmovima i stripovima razviti svoj talenat. Prvo radno iskustvo stiče u strip magazinu Pilote, Renea Gosinija, suosnivača Astérix-a i Lucky Luke-a (kod nas poznatog kao Talični Tom). Ubrzo potom ostvaruje saradnju sa scenaristom Pier Hristinom, koja će rezultirati dobrim kritikama i nagradom Prix RTL. Svoj prvi solo strip La foire aux immortels objavljuje 1980. Ovo Enkijevo delo predstavlja prvu epizodu čuvene trilogije Nikopol, praćenu nastavcima La Femme piège i Froid équateur. Poslednje poglavlje biće prvi strip ikada izabran za knjigu godine od strane prestižnog književnog časopisa Lire. Enkijevo poslednje izdanje jeste Quatre? (2007), četvrti deo tetralogije Hatzfeld, u kojem se dotiče tema raspada bivše Jugoslavije. Ono što povezuje sva Enkijeva dela jesu upravo glavne karakteristike autorovog stila: realističan, tečne linije i upotreba nadrealističkih boja.

 

besmrtna 

 

Godine 1989. snima prvi film Bunker Palace Hotel, 1996. Tykho Moon, a 2004. Immortel, tj. Besmrtnu, koja je i kod nas, nezavisno od svesti o Enkiju Bilalu kao velikom umetniku, stekla veliku popularnost. Dok je Besmrtna Enkijev prvi pokušaj prenošenja njegovog strip sveta u bioskopske sale, najnoviji film, Cinemonster, sa kojim se pojavio kao gost Festivala autorskog filma u Beogradu, predstavlja hrabar pokušaj sinteze njegova prethodna tri filma. Jedan sat dugi remiks pomenutih filmova, jedinstveni kolaž podržan muzikom Gorana Vejvode, još jednog pariskog umetnika komplikovanog jugoistočno-evropskog porekla, takođe gosta beogradskog festivala.

 

"To je na kraju jedan film", kaže Enki Bilal i dodaje: "biće zanimljivo to saznati. Jedno novo iskustvo i kao takvog publika treba da ga prihvati. Jer to je sve pitanje iskustva, eksperimenta, a sam smisao je pravo iznenađenje." Cinemonster je kao special event Festivala autorskog filma upravo imao tu ulogu, da iznenadi pre svega, a onda možda i oduševi. Pušten je u subotu uveče u udarnom terminu i dočekan sa stvarno velikim nestrpljenjem. Publika je nakon projekcije ostala podeljenog mišljenja, a glavni razlog negodovanja bio je neuhvatljivost sadržaja.

 

h.moskva

 

"Jedna od početnih Enkijevih ideja bila je da izmeša filmove, prosto kao muziku. Pomešao je tri filma, u kojima se govori pet različitih jezika i, ako mene pitate, nema tu ni dupeta ni glave. On kaže da narativna struktura postoji, ali ja je ne vidim. Da stvar bude još gora, moja muzika tu narativnu ravnotežu još više narušava", objasnio je situaciju Goran Vejvoda, sa kojim je Enki i ranije sarađivao.

 

Sam Enki na Cinemonster gleda kao na san koji je uspeo da ostvari uz pomoć svoje tri ćerke i Gorana. "Bavim se raznim oblastima: pišem, crtam, animiram, i ovo je bila prilika da sve to prikažem u celosti. To jesu stvari potpuno različite, ali ako uspete da stvorite zajednički univerzum onda je to super. A kažem, eksperiment iz prostog razloga što ta različitost ostaje bitan momenat."

 

kvatro

 

I u Francuskoj su se mogle čuti svakakve kritike na račun Enkijevog pokušaja da se ostvari i kao reditelj, jer publika se potpuno navikla na njega kao uspešnog strip crtača. Za nečim dalje nije bilo potrebe, ali niko nije mogao to da mu zabrani, kako kaže Goran Vejvoda. "Njegova energija mi je prosto sumanuta. Mladim ljudima je danas mnogo lakše da krenu od nule nego što je to Enkiju bilo. Da, Cinemonster odstupa dosta od autorskog filma, ali opet, autorski je u onolikoj meri u kolikoj autor pokušava da bude imaginativan, da bude slobodan, a Enki je u tome i više nego uspešan."

 

Možda nije zadovoljio zahteve jednog autorskog filma, ali i sam termin "autorski film“ može slobodno da se podvrgne preispitivanju, a mnogi su ga već nazvali veštačkom tvorevinom. Umetničko delo bilo koje vrste samo po sebi je autorsko, tako da je takva odrednica nepotrebna. Gledaočeva svest o autoru se tokom gledanja filma sigurno neće na taj način podići na viši nivo.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...