KOME JE POTREBAN GASOVOD?

Jelica Putniković

U Beogradu, iza zatvorenih vrata, nastavljeni srpsko-ruski pregovori o sprovodjenju energetskog sporazuma. Opasnost da sporazum propadne nadvija se sa obe strane, iako niko ne poriče velike koristi koje bi Srbija imala ako do nje stigne ruski gasovod.

"Gazprom ne pristaje na Dinkićev i Cvetkovićev predlog da za dodatnih 19,5 odsto Naftne industrije Srbije plati 500 miliona evra. Ni odmah ni u nekom unapred oročenom periodu." Dimitrij Mališev juče je u Beogradu predstavnicima Vlade Srbije preneo ove odgovore ruske strane.

Napominjući da se to moglo i očekivati, jer je Sergej Šojgu, ruski ministar za vanredne situacije predstavnicima Vlade Srbije izričito rekao da Gazprom neće pristati ni na kakve izmene u međudržavnom Sporazumu. Izvori Balkanmagazina dalje tvrde da je krajnje vreme da se Srbi opamete i da otvoreno kažu hoće li nastaviti sa realizacijom ovog sporazuma ili ne.

Pregovori bez javnosti

Niko ne želi da kaže o čemu je Mališev konkretno razgovarao sa ministrom energetike dr Petrom Škundrićem i predstavnicima ovog Ministarstva, sve pozivajući se na to da je s Rusima dogovoreno da se detalji tokom pregovora ne iznose u javnost. Iz šturih konstatacija Dušana Mrakića, državnog sekretara u ovom Ministarstvu, da se pregovori danas nastavljaju sa vladinim timom za saradnju sa Gazpromom i da se može očekivati da budu završeni u narednih desetak dana, zapravo se ne vidi ono što je dan ranije izričito tvrdio Mlađan Dinkić, potpredsednik vlade Srbije i ministar ekonomije i regionalnog razvoja.

„Sa predsednikom Vlade Srbije Mirkom Cvetkovićem pre dve nedelje uputili smo zvanično pismo ruskoj strani sa predlogom kompletnog energetskog ugovora, vezano za NIS, izgradnju gasovoda Južni tok i završetak skladišta Banatski Dvor. Do sada nije bilo nikakvog odgovora“, kazao je Dinkić i dodao da će ruska strana hteti da pregovara o tom predlogu.

Dinkić je, takođe, rekao da bi srpska strana „već sutra, ukoliko je potrebno“ potpisala taj dokument. On je dodao da ne želi da govori o sadržaju tih ugovora dok pregovori ne počnu. Problem je, međutim, što je trebalo da pregovori do sada već budu završeni. Bacanje narodu „prašine u oči“, da se insistira na što boljoj poziciji srpske strane zapravo je providno politikanstvo.

Ugovaranje ili razvrgavanje

Komentarišući Dinkićevo ponašanje, u opozicionim strankama za Balkanmagazin kažu da njegov krajnji cilj nije potpisivanje ugovora već, zapravo, njegovo rušenje. Baš zato je, kažu, u pismu koje je poslato u Moskvu traženo da se Gazprom obaveže na kupovinu dodatnog paketa NIS-a, po ceni koja je viša od ugovorene za 51% akcija srpske naftne kompanije.

Iz Socijalističke partije Srbije, čiji je predsednik, Ivica Dačić nedavno postavljen na čelo međudržavne komisije za saradnju s Rusijom tvrde da je sada „lopta kod Borisa Tadića“, koji, kao predsednik Demokratske stranke (DS) treba da odluči da li će svom koalicionom partneru dozvoliti da propadne posao s Rusima. Tim pre što je Tadić, kao predsednik Srbije, kako je sam više puta rekao, inicirao s tadašnjim predsednikom Rusije Vladimirom Putinom da dođe do ovog međudržavnog sporazuma.

Zanimljivo je, međutim, da iz SPS-a nema kritike na Dinkićeve pokušaje. Zato se stiče utisak da svi u srpskoj vlasti nešto čekaju. Kao da nisu svesni koliki je problem za državu to što jedan za drugim propadaju tenderi za prodaju do sada neprivatizovanih preduzeća. JAT je najočitiji primer ali, puno je skepse i oko toga hoće li treća sreća RTB Bora biti pun pogodak ili će ova „mlada“ ponovo ostati da čami čekajući, odnosno, dok totalno ne propadne. Jer, u srpskom budžetu nema sredstava da se finansira ni ono što je do sada predviđeno, a kamoli za se dodatne finansijske infuzije preduzećima koja bez reorganizacije u poslovanju, nemaju šta da traže na svetskom tržištu kojim je zavladala recesija.

Čudno je da isti ljudi koji tvrde da se o detaljima pregovora s Rusima ne sme pričati dok se isti ne završe, nisu ranije spisak zahteva poslali put Moskve. Mada, čini se, nisu baš „pazili na času“ koji im je održao Šojgu. On je, pred TV kamerama, rekao da nema izmene ni jedne stavke u tom dokumentu i da su sve tri stavke u aranžmanu (NIS, Južni tok i Banatski dvor) neraskidiv paket. A to je, da podsetimo, bilo u septembru kada je Šojgu, takođe, najavio da će ceo posao biti gotov za 60 dana.

Postavlja se pitanje šta su čekali Dinkić i premijer Mirko Cvetković koji je takođe potpisao pismo sa zahtevima Rusima. Zašto već sutradan nisu Gazpromu poslali pismo? Odnosno, zašto odmah nisu pitali Šojgua, da li to da nema izmene aranžmana ni u jednoj stavki znači, na primer, da ukoliko Gasprom bude kasnio s izgradnjom Južnog toka, Srbija mora da vrati akcije NIS-a.

Zašto se tek danima posle pisalo pismo i tražila isplata kaznenih penala ako Rusi naknadno odustanu od izgradnje Južnog toka?

Srbiji treba gasovod. Ako se zbog gasovoda pristalo na to da NIS ne ide na traženje strateškog partnera putem tendera, zašto sad ubacivati u priču nekakve kaznene poene.

Zašto i srpski pregovarači nisu Rusima otvoreno rekli "sve ili ništa"?

Pitanja za pregovore

Ruski premijer Vladimir Putin upozorio da bi Rusija mogla odustati od izgradnje podbaltičkog gasovoda Severni tok prema Evropi, vrednog 7,4 milijardi evra, ako ne dobije veću pomoć od Evrope.

„Evropa mora da odluči da li joj treba gasovod iz Rusije, predloženih kapaciteta, ili ne“, rekao je Putin posle sastanka sa finskim premijerom Martijem Vanhanenom. Agencija ITAR-Tass takođe piše da je Putin bio izričit:

„Ako ga Evropa ne treba, mi nećemo graditi taj gasovod i umesto toga ćemo graditi pogone za utečnjavanje prirodnog gasa i slati ga na globalna tržišta.“ Putinovo upozorenje Evropi, kojoj već klecaju kolena zbog recesije znači, doista, da bi Gazprom mogao ponovo preispitati i projekat Južni tok.

Srpski pregovarači najpre bi morali da pitaju Ruse šta ova Putinova izjava znači za Srbiju i paket aranžman. Treba, takođe, detaljno definisati obaveze srpske strane. Na šta se, kao ulog od 49 % u budućim kompanijama za Južni tok i Banatski dvor, obavezuje Srbijagas, odnosno država jer je Srbijagas javno preduzeće.

Pitanje NIS-a je, naravno, takođe neophodno definisati do detalja. Činjenica da je Gazprom tražio da se NIS zaduži za 500 miliona evra kojima bi se finansirala modernizacija rafinerija i cele kompanije, ne pije vodu jer takvo rešenje nije predviđeno u famoznom Sporazumu koji je Skupština Srbije ratifikovala. Da li je srpskoj javnosti taj zahtev adekvatno predstavljen. Jer, kako se može zadužiti sadašnji NIS ako će ta kompanija ući u novu, mešovitu srpsko - rusku firmu, u kojoj će srpska strana imati 49 %? Ko će sutra vraćati kredit ako je Gazprom garant? Srbi ili Rusi?

Na sva ova pitanja odgovori su laki. Treba sesti za pregovarački sto sa Rusima i pitati ih. I treba od Rusa izričito tražiti da ispoštuju međudržavni sporazum. Osim, naravno, ako nekima koji će danas pregovarati krajnji cilj doista nije da od aranžmana ne bude ništa.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...