JEFTINA STRUJA – ALI SAMO ZA PROIZVODNJU

J. Putniković

Dragomir Marković, generalni direktor Elektroprivrede Srbije nema ništa protiv da privredi – za pokretanje proizvodnje i izlazak iz krize EPS električnu energiju prodaje po netržišnim, stimulativnim cenama ali traži da država strujom više ne vodi socijalnu politiku zemlje

 

„Država Srbija ima problem jer nam je zbog krize pao društveni proizvod i izvoz. Nemam ništa protiv da EPS ovakvom, neekonomskom cenom struje doprinosi oživljavanju srpske privrede. Ako će oživljavanju privrede pomoći sadašnja cena električne energije i ja se zalažem, nek ostane na ovom nivou ali, samo za proizvodnju. Naš najveći potrošač električne energije i izvoznik je USS Sartid. Ako bi taj Sartid mogao sa sadašnjom, ili čak smanjenom cenom struje da proizvodi spreman sam i da ih tako stimulišemo da rade. Ali, da upale peći, ne samo za mesec dana, već da ozbiljno počnu da rade, da se narod zaposli a ne da otpuštaju radnike. To važi i za sve firme koje su sada stale zbog finansijske krize“, kaže Dragomir Marković, generalni direktor Elektroprivrede Srbije, komentarišući za Balkanmagazin odluku Vlade Srbije da struja ne poskupljuje dok traje kriza.




I prošle godine država je cenu struje držala „na ledu“. Koliko i kako ovakva cenovna politika utiče na razvoj EPS-a?

Građani Srbije će morati da plate skuplju struju, kako god okreneš. Ovako jeftine struje nigde nema. Ne samo u Evropi, gde je pet puta skuplja, već ni u okruženju. Ni oni koji imaju mogo povoljniju proizvodnu strukturu električne energije ne prodaju je po ovakvim cenama. To ne treba više dokazivati. Smešno je dokazivati da je cena nerealna. Može da se kaže da imamo naše resurse, ugalj i vodu, pa ih koristimo ali, i Republika Srpska i drugi imaju svoje resurse - pa je struja u tim zemljama ipak skuplja. Uostalom, i telefonski impulsi su domaći resurs, pa imaju ekonomsku cenu.

Ima li sluha u Vladi Srbije za vaše proteste oko cene struje?

Nema. Ministri se utrkuju, to im je najlakše da kažu: struja neće poskupeti.

Razvojni program EPS-a je pravljen sa projekcijom rasta cene električne energije i drugih mera. Da bi finansirali investicije moramo da ostvarimo prihode. Ta naša projekcija je u stručnim krugovima ocenjivana kao konzervativna. Po tom programu cena je trebalo da bude oko 5 evro centi po kilovat času, a sada je 4. Mi smo već sada ispod te konzervativne cene.

Električna energija se proizvodi iz domaćih resursa, slažem se - ali, naša tenologija je zapadna tehnologija. EPS treba da rekultiviše prirodu posle kopanja uglja. Sa sadašnjom cenom odnosimo se vrlo neodgovorno jer, u njoj nema prostora da se, na primer, finansiraju ekološki projekti. A svi se retorički zalažemo za održivi razvoj. To je fraza. Ne razmišljaju da je održivi razvoj ekološki aspekt, da održivi razvoj podrazumeva da možete da se razvijate ali, ne na uštrb prirode. EPS je napravio Zelenu knjigu i planiramo investicionu konferenciju da bi zainteresovali i domaću i ino javnost i investitore za ekološke projekte. Već smo pokrenuli niz akcija, u Briselu smo imali fantastičan prijem...

Struja je u Srbiji i dalje socijalna kategorija. EPS sada u izvozu ostvaruje zaradu, dok na domaćem tržištu ima neekonomsku cenu struje i „knjiži“ gubitke. Država nikako da napravi takozvanu socijalnu kartu stanovništva.

Da, EPS izvozi struju po višim cenama od domaćih. Treba da se definiše i ozvaniči prag socijalno ugroženih. I njima bi EPS onda isporučivao i jeftiniju struju od sadašnje cene. Ovako stimulišemo one koji zagrevaju bazensku vodu.

Šta je potrebno da se to promeni?

Da bi se socijalno ugroženi zaštitili potrebne su i promene u tarifnom sistemu. Potrebno je da minimiziramo uticaj porasta cene na inflaciju, tako što ćemo sve ono što je proizvodna delatnost da izdvojimo, na primer, proizvodnju hrane... Da njima, pekarama na primer, ne diramo cenu struje, čak i da ih stimulišemo ako treba. A sa druge strane da u takozvanom javnom sektoru, šoping molovima, bankama, kladionicama, koji svetle „kao Las Vegas“ i niču stalno, naplaćujemo realnu cenu. Ima li logike da u Podgorici šoping mol, koji je „kopi pejst“ najvećih tržnih centara u Beogradu plaća jedan kilovat čas električne energije tri puta skuplje nego kod nas. Tamo je cena viša od 12 centi a ovde četiri. Te delatnostri moramo da odvojimo od pekara. To treba u tarifnom sistemu da rešimo. Svuda u svetu je to regulisano. Kad su to mogli Crnogorci da urade što ne bi i mi?

Većina javnih preduzeća, pa i EPS posluju sa gubitkom. Ovih dana se mogla čuti teza da sve firme, pa i EPS, treba prodati jer država ne ume da bude dobar gazda. Kako to komentarišete?

To ne znači da je kompanija loša. Drugi su kriterijumi, a ne vlasništvo, da li je nešto uspešno ili ne. Postoje razni parametri, po kojima se ocenjuje da li je jedna kompanija uspešna ili ne. U te parametre ne spada struktura vlasništva već to da li ta firma ima profit, koliki je obrt proizvodnje, plasman robe ili usluga... Možemo, naravno, da pričamo o tome da li državno vlasništvo utiče na to da firma u poslovanju ostvaruje profit ili je gubitaš.

U suštini, na vrednost firme i na njenu profitabilnost ne utiče vlasnička struktura. Više veze ima forma organizovanja i to da li je, u jednom sistemu, državnoj firmi dozvoljeno da radi kao uspešna kompanija ili je primorama da bude instrument neke politike.

U svetu, razvijenom, da ne računamo zemlje takozvanog trećeg sveta, većina energetskog sektora je u državnom vlasništvu. Francuska elektroprivreda je, na primer, u državnom vlasništvu, a najjača je u Evropi.

Po dolasku na čelo EPS-a istakli ste da Vam je cilj da EPS bude uspešna kompanija poput ČEZ-a, koji je, takođe, u većinskom državnom vlasništvu. Ali, umesto da se bavite razvojem EPS-a vi vodite socijalnu politiku.

Da, to sam stavio sebi kao cilj. Ali, ni u jednom momentu nisam mislio da će to biti lako ostvariti. To je jedan proces koji se ne može preko noći postići. Preduslov za to su neki ključni koraci: da promenimo strukturu, da postanemo akcionarsko društvo, da se spasemo od toga da smo javno preduzeće, jer po prirodi javna preduzeća nisu profitabilne ustanove, a EPS bi mogao da bude izuuzetno profitabilan.

Mora li se EPS transformisati u akcionarsko društvo pre okončanja ovih tendera za izgradnju novih termoelektrana?

Ne, to nije neophodno. Ali, to treba vrlo brzo da se desi, između ostalog i zato što je, na primer, neprirodna podela besplatnih akcija građanima dok je EPS javno preduzeće. Mi sada nemamo akcije. To je neophodno i da bi mogli da se dokapitalizujemo, što je sa javnim preduzećem nemoguće.

Dokle se stiglo sa tenderima za izgradnju termoelektrana Kolubare B i TE Nikola T4esla B 3?

Tenderi za Kolubaru B i TE Nikola Tesla B3 biće nastavljeni vrlo brzo. Treba da dobijemo još jednu odluku Vlade o ulagaju kapitala. Ne odustajemo od plana da krajem godine odaberemo strateške partnere. Problema ima zbog zemljišta, odnosno imovinsko – pravnih odnosa. U katastrima se, na primer, nešto vodilo na PKB Beograd. Te procedure su vrlo neregulisane, imamo i neka sudska rešenja... Imovina se sada vodi kao deo kompanije TE Nikola Tesla, a treba da se vlasništvo prenese na EPS, pa EPS da bude strateški partner kompanijama koje će graditi Kolubaru B, odnosno, TE Nikola Tesla B3. U svakom slučaju, imamo podršku Vlade da se sve to završi kako treba i da, kada situacija bude čista, raspišemo tendere.

Iz tabora ruske firme Inter RAO čuju se komentari da su na tenderu za Kolubaru B i TENT B3 diskvalifikovani da ne bi sav srpski energetski sektor držali Rusi?

Oni mogu to da pričaju ali to nije tačno. Kako da prođu na tenderu kad se nisu ni prijavili. A zašto se Rusi nisu prijavili to možemo samo da spekulišemo.

EPS je na tenderu za Kolubaru B i TENT B3 kvalifikovao sve prijavljene učesnike osim jedne kineske firme, koja je promašila za šta je tender raspisan. Oni su se prijavili da hoće da grade elektranu. Neko im nije dobro objasnio – preveo uslove tendera. Kvalifikovali su se češki ČEZ, italijanski Edison, američka kompanija AES i nemačke firme RWE Pauer i EnBW.

Premijer Dodik je nedavno ponovo najavio skoru izgradnju hidroelektrana na Drini. Ima li tu nekih novih momenata u ovom projektu?

Za projekat Gornje Drine urađena je prva faza, koju je finansirao EPS. To su fizibiliti studija i idejni projekat. Sad drugu fazu vodi Elektroprivreda Republike Srpske, a mi smo u timu. U tom smislu ide aktivnost i nema nekih promena.

Može li se reći kada će početi nešto konkretnije da se dešava? Kada će biti raspisan tender?

To može da se desi u drugoj polovini iduće, 2010. godine.

Kako će se finansirati izgradnja hidroelektrana na Drini?

Oformiće se preduzeće, a to ko će i kako sve ući u njega nije još definisano. Ne sme se zaboraviti da je gornja Drina apsolutno na teritoriji Republike Srpske, tako da će oni o tome donositi odluke.

U vreme kada je predstavljen javnosti projekat Gornja Drina je promovisan kao zajednička priča EPS-a i EP RS, u kojoj su dve elektroprivrede ravnopravne. Koji odnos vlasništva će biti u budućoj kompaniji Gornja Drina?

Da bi neko bio 50 odsto vlasnik u jednom projektu mora imati 50 odsto sredstava za njegovu realizaciju. Ta firma će morati da se dokapitalizuje. Uložiće i EPS i EP RS ali, i neko još – sa strane.

Znači li to da je novosadska termoelektrana – toplana najbliža realizaciji?

Da, ona treba 2012. godine da bude u pogonu. Tu primenjujemo isti model kao i za hidroelektrane na Drini, samo što su ovde firmu osnovali EPS i grad Novi Sad. Kada budemo izabrali strateškog partnera, na tenderu, on će u nju uložiti kapital, a mi postojeću elektranu, odnosno infrastrukturu. I, to će tek tada biti prava firma, koja će graditi termoelektranu - toplanu na gas u Novom Sadu.

Ima li zainteresovanih kompanija?

Ima interesovanja, otprilike su slični interesenti kao i na projektima Kolubara B i TENT B3, s tim što ja očekujem da će tu, možda biti Rusa. To bi bilo prirodno. Takođe, moram da istaknem da tu termoelektranu EPS ne bi nikada gradio da nema grada Novog Sada, odnosno toplotnog konzuma. Tek u kombinaciji termoelektrana – toplana, gde će se grad Novi Sad grejati iz kombinovane proizvodnje izgradnja ovog objekta ima smisla.

Takav projekat ima i Beograd. Beogradske elektrane planiraju izgradnju termoelektrane toplane na gas od 600 megavata. Dokle se stiglo sa tom idejom?

Beogradske elektrane su inicijator tog projekta. Ali, sve to se kod njih menja u zavisnosti od cene gasa.

Pita li tu neko EPS oko izrade strategija za nove elektrane? Čini se da političari, kada im to odgovara, najavljuju određene elektrane, pa tako i ovu novobeogradsku.

EPS ima svoju jasnu Strategiju razvoja do 2015. godine. Mi nismo nadležni za strategiju države. Ta novobeogradska elektrana nije u EPS-ovoj strategiji ali, ne znači da ona neće moći da se gradi. Može neko drugi, bez EPS-a da je gradi: Beogradske elktrane i neki partner sa njima.

Šta je od novih objekata u Strategiji razvoja EPS-a?

Pored već nabrojanih termoelektrane – toplane u Novom Sadu i termoelektrana Kolubare B i TENT-a B3 EPS u drugom koraku planira izgradnju hidroelektrana na Drini, novi blok u Kostolcu i još jedna blok u Kolubari A, koji će koristiti loše partije uglja, a od novih objekata imamo u planu i izgradnju 10 do 20 malih hidroelektrana. To su nam prioriteti.

Ne planirate, dakle, hidroelektranu Đerdap 3?

Đerdap 3 i neki drugi projekti su samo na nivou analiza i studija.

Zar za Đerdap 3 nije bila urađena studija još 70-ih godina?

Da, ali situacija se sada izmenila. Đerdap 3 je projekat koji prevazilazi i potrebe i mogućnosti EPS-a.

Ako bi se našao ozbiljan investitor EPS bi u tome učestvovao. I ne samo EPS. To je projekat regionalnog značaja.

Da li bi Đerdap 3 morao da se radi sa Rumunima?

Ne. To nije neophodno. Ali, i Rumuni i Bugari bi mogli da nađu interes za učešće u gradnji Đerdapa 3. Takva elektrana je prevelika investicija za jednog. Ali, ako se nađe više zainteresovanih ima smisla graditi tu elektranu snage 2.400 megavata. Pri tome, treba imati u vidu da je to reverzibilna elektrana, koja više troši nego što proizvodi. Da bi se proizveo jedan kilovat čas električne energije treba potrošiti 1,3 kWh. Takva reverzibilna elektrana radi u specijalnim režimima. Kada je jeftina energija ona pumpa vodu u akumulaciju, a kada je skupa, dakle, kada električne energije nema proizvodi je. Treba imati u vidu i da tolika reverzibilna elektrana ima problem što, ma koliko čudno zvučalo, ne proizvodi čistu struju. Ako, na primer, za nju, da bi punila akumulaciju radi termoelektrana, ona je onda zagađivač. To znači da bi imamo smisla graditi je samo ako bi za nju radila neka „čista“ elektrana. Da se, na primer, ona „puni“ koristeći električnu energiju iz neke nuklearke, a znamo da ih ima u okruženju, to bi ibla „čista“ energija.

Na Vladi Srbije nedavno je doneta odluka o formiranuju preduzeća za nuklearnu energiju. Koliko je izvesna gradnja nuklearki u Srbiji?

Koliko ja znam moratorijum na nuklearke nije oročen. On treba da se ukine ako bi se ušlo u gradnju nuklearku.

Trebaju li Srbiji nuklearke?

Ja ne vidim alternativu. Ne govorim o narednih 20 godina ali, u narednih 50 godina ne može da se zaobiđe nuklearna energija jer, nećemo imati energije. Obnovljivi izvori da. Ali, oni su ograničenih mogućnosti. A rezerve uglja se iscrpljuju. Još 40 godina i više ne možemo proizvoditi elektičnu energiju u Kolubari i Kostolcu. Šta ćemo onda? Vetrenjače to ne mogu nadomestiti. Vetar, to je snaga, nije energija. Energija vetra je ad hok energija. Vetrenjača, na primer, na izolovanoj farmi, neka je i super vetrenjača od 2 MW, nije rešenje. Kakvu bi struju u tom slučaju imali. Čim vetar ne duva brzinom od pet metara u sekundi ne bi imali struje ni za sijalicu. Energija vetra je energija koja varira, kada je ima. A vetar ne duva non – stop. Ne može se elektroenergetski sistem bazirati na vetrenjačama. Da bi vetrogeneratori radili u elektroenergetskom sistemu morate da imate bazni sistem, neki stabilan izvor električne energije, termoelektranu, na primer.

U Srbiji se najavljuje izgradnja nekoliko vetroparkova.

To je sada vrlo komercijalno postavljeno. Može da bude i dobar posao. Ali, obnovljivi izvori prave puno problema u regulaciji sistema. Nije svaki vetar dobar za vetrenjače. Vetrenjače zahtevaju stabilno strujanje na određenoj visini... Nismo mi tako vetroviti kao lokacije gde se, poput Pirineja, proizvodi struja konstantno. Tamo vetar šest meseci duva u jednom smeru, a drugih šest u drugom.

U Nemačkoj su vetrogeneratori doveli do toga da imaju problema, jer su preterali sa vetrenjačama pa tako, unutar jedne firme, koja ima i termoelektrane i vetrenjače imaju problem sa svojim vetrenjačama. Prognozu vetra ne prate vlasnici vetrenjača već direktori termoelektrana, koje proizvode baznu energiju – da bi mogli da regulišu proizvodnju i stabilnost elektroenergetskog sistema.

EPS će morati da „pegla“ nestalnost proizvodnje struje iz vetrogeneratora. A to će da košta. I to je u toj ceni.

Ko će to da plati?

Pa narod.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...