GASOVOD - INVESTICIJA KOJA SE NE ODBIJA

Jelica Putniković

Dr Svetislav Krstić, član Izvršnog biroa Gasnog centra Ujedinjenih nacija u Ženevi tvrdi da Srbija ne sme odustati od međudržavnog sporazuma sa Rusijom

- Međudržavni sporazum sa Rusijom je potpisan i, ako je Srbija ozbiljna država, nova vlada će morati da prihvati taj dokument. Buduća vlada Srbije je sledbenik ove, sad već bivše vlade, i zato će morati da ispoštuje sve što je započeto. Uopšte ne sumnjam u to da će nova vlada Srbije nastaviti pregovore sa Rusijom a da će Parlament u novom sazivu ratifikovati dokument kojim će sa Gazpromom biti definisani svi detalji oko izgradnje gasovoda Južni tok, dovršetka podzemnog skladišta gasa Banatski dvor i o privatizaciji Naftne industrije Srbije. Svaka drugačija odluka bi nas udaljila, ne samo od Rusije, sa čijom vladom je ovaj energetski međudržavni sporazum sačinjen, već i od zapadnih investitora koji sada budno prate šta se u Srbiji zbiva i na političkom i na ekonomskom planu, kaže za Balkanmagazin dr Svetislav Krstić, član Izvršnog biroa Gasnog centra Ujedinjenih nacija u Ženevi i savetnik u Srbijagasu.

 
Dr Svetislav Krstić

Kako komentarišete spekulacije da je zbog pada Vlade Srbije, koja je započela ovaj trojni projekat međudržavnog sporazuma, energetska saradnja sa Rusijom dovedena u pitanje?

- Potpisi koji su stavljeni na ovaj sporazum nas obavezuju. Da bi se oni anulirali potrebno je da se pojave neki jači razlozi, pravne prirode. Uostalom, nismo mi sa Rusima taj posao počeli juče. Još decembra 2006. godine sa Gazpromom je potpisan Memorandum. Usledili su događaji vezani za konkretizaciju te saradnje i, kao što je poznato, u januaru je u Kremlju potpisan međudržavni sporazum, a krajem februara su v.d. generalnog direktora Srbijagas Saša Ilić i predsednik uprave Gazproma Aleksej Miler potpisali dokument kojim se otpočinje sa formiranjem zajedničke kompanije koja će se baviti izgradnjom trase Južnog toka kroz Srbiju. Mi u Srbijagasu se pripremamo, razradom potrebne dokumentacije za osnivanje zajedničke kompanije sa Gazpromom.


(ilustracija: Večernje novosti)

Najglasniji u kritikama međudržavnog sporazuma sa Rusima je lider G17 plus, Mlađan Dinkić, koji je u ovom "odlazećem" sazivu Vlade Srbije ministar ekonomije i regionalnog razvoja. Nezvanično se čuje da su i mnogi funkcioneri Demokratske stranke, pa i sam potpredsednik Božidar Đelić protiv ovog aranžmana.

- Ljudi bliski DS-u, a koji se bave energetikom, su za aranžman sa Gazpromom. Oni shvataju važnost toga da Srbija dobije značajnu ulogu u aktuelnoj preraspodeli energetskih uticaja. Ne može se napraviti loš aranžman sa kompanijom koja je svetski lider u sektoru gasa. Međutim, činjenica je i to da su u samom DS-u mnogi apriori protiv svega onoga gde oni nisu imali vodeću ulogu prilikom dogovaranja. DS je pod velikim uticajem Evrope koja ima problem da usaglasi svoje stavove sa Rusijom.

Evropa zavisi od ruskih energenata, prirodnog gasa, pre svega. Evropske zemlje, kao i SAD, ne mogu da shvate da su izgubile monopolski položaj i da Rusi ne čekaju da im prodaju svoj prirodni gas. Pojavili su se veliki kupci na drugoj strani, u Aziji. Rusi grade velike gasovode prema Kini i Indiji, ponašaju se komercijalno, tržišno. I Srbija treba tako da se ponaša u sferi energetike i da iskoristi ovo partnerstvo sa Gazpromom jer, Rusija je u sferi energetike ojačala i ovo je geostrateška borba Moskve. Sve što se dešava u svetu, u direktnoj je vezi sa energetikom. Potrošnja nafte već opada i to ne zbog cene već zato što je ovog energenta sve manje. Po nekim analitičarima možda već 2010. a sasvim sigurno 2015. godine će proizvodnja "crnog zlata" početi nepovratno da opada a već od 2020. godine gas će dobijati još veći značaj. Povećavaće se njegov udeo u proizvodnji energije. Zato su tranzitni pravci prirodnog gasa geostrateški vrlo bitni.

Dinkić i Đelić se, međutim, ponašaju tako da ispada kako su dobri samo oni projekti koje su oni vodili kao ministri u Vladi Srbije. Dinkić sad priča da je loša cena za NIS od 400 miliona evra plus 500 miliona obaveznih investicija. A nije bio protiv kada je Sartid prodavan USS-u za 23 miliona dolara, bez dugova koje je smederevska železara imala i prema poveriocima i prema državi.

Puno je takvih, spornih privatizacija a, podsećam, i Dinkić i Đelić su tada bili ministri, i nisu ništa preduzeli da to spreče. A sada Dinkić kritikuje prodaju NIS-a.

Šta to, konkretno, dobija Srbija osim alternativnog pravca snabdevanja gasom kroz aranžman sa Gazpromom?

- Ako Gazprom bude gradio gasovod Južni tok kroz Srbiju biće to najveća prava investicija u Srbiju od dolaska DOS-a na vlast. To mogu slobodno da tvrdim jer nisam član ni jedne partije. Tih milijardu evra investicija pokrenuće privredu, ceo investicioni ciklus koji će u narednih pet do deset godina dostići vrednost od pet do deset milijardi evra. Ali, istovremeno će Srbiji, pored sigurnog izvora snabdevanja gasom dati i značaj zemlje čijom teritorijom prolazi tranzitni gasovod od regionalnog značaja. To donosi i političku stabilnost.

Gazprom kupuje NIS kako bi u našim rafinerijama prerađivao sirovu naftu za plasman u regionu. Naše rafinerije imaju fantastičan položaj jer to što su na Dunavu omogućuje brz, jeftin i ekološki čist transport gotovih derivata ka velikim kupcima. Zbog toga sam ubeđen da će Rusi pored finansiranja gasovoda preko Balkana ka Zapadnoj Evropi ući i u finansiranje naftovoda PEOP (od Konstance do Trsta), kako bi mogli da plasiraju svoju naftu još jednim cevovodom osim naftovodom Družba.

Evropske zemlje, pre svega Mađarska i Austrija, zalažu se za izgradnju gasovoda Nabuko. Srbije nema u tim planovima. Kako to komentarišete?

- Primarno je to da bar jedan gasovod prođe kroz Srbiju, da više ne zavisimo od snabdevanja preko Mađarske. Srbijagas je pregovarao i sa austrijskim OMV-om oko toga da uđemo u projekat Nabuko gasovoda. Kada su Rusi videli da idemo u Beč, ponudili su nam krak gasovoda Južni tok kroz Srbiju. Takva prilika se ne propušta.

Ipak, Rusi planiraju da kroz Srbiju prođe gasovod godišnjeg kapaciteta od samo 10 milijardi metara kubnih.

- To je minimum koji nas zadovoljava. Uz to, projekat još nije tehnički definisan. Srbija troši 2,3 milijarde kubika gasa godišnje a sve ostale ex-YU zemlje uz Albaniju, oko dve milijarde. Nama je naravno, u interesu da kapacitet bude što veći, zbog taksi koje ćemo ubirati za tranzit.

Pored cene za NIS i malog kapaciteta gasovoda, jedan od najčešćih argumenata kritičara rusko-srpskog energetskog sporazuma je to što će Gazprom biti većinski vlasnik u budućim zajedničkim preduzećima. U Bugarskoj i Mađarskoj procenat vlasništva je povoljniji za domaćine. Kako to komentarišete?

- Gazprom i uopšte ruske kompanije su dosta toga pokupovale u Mađarskoj i Bugarskoj. Gazprom je veći vlasnik MOL-a nego OMV. Rusi hoće da budu sigurni da u Beogradu sutra neće na vlast doći nekakav srpski Čavez koji će hteti sve da podržavi. Rusi su imperijalisti, isto kao i SAD. Ako do gradnje tog gasovoda uopšte dođe, Rusi će kupiti i Nabuko.

Nedavno ste postali član Izvršnog biroa u Gasnom centru UN u Ženevi. Čime se Gasni centar zapravo bavi?

- Gasni centar UN u Ženevi je pri Evropskom ekonomskom komitetu i okuplja predstavnike svih velikih subjekata vezanih za gas, od kompanija koje ga proizvode do transportnih i onih koji ga skladište i svaka daje po jednog člana u Izvršni odbor kojim rukovodi Izvršni biro sa četiri člana. Na čelu Izvršnog odbora sada je predstavnik Gazproma Stanislav Cigankov a pored mene kao predstavnika Srbijagasa tu su predstavnici norveške i francuske gasne kompanije. Gasni centar razmatra problematiku kompanija i država vezanu za gas a posebne radne grupe se bave određenim konkretnim problemima vezanim za gasni sektor, propisima i direktivama EU.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...