Glavni izvori energije u narednim godinama ostaće ugalj i nuklearke

Miloš Obradović

Prof. dr Jasmina Vujić, profesor na Univierzitetu Berkli u SAD na odeljenju za nuklearni inžinjering, prvi čovek Nuklearnog istraživačkog centra i Konzorcijuma za nuklearnu nauku i bezbednost i jedan od najvećih stručnjaka za nuklearnu energetiku u SAD, održala je u Institutu za evropske studije u Beogradu predavanje na temu “Energetika, energetska sigurnost i zaštita životne sredine”

U današnjem svetu, sa sedam milijardi stanovnika, vode se ratovi za prirodne resurse i destabilizuju regioni bogati naftom i drugim izvorima energije.

“Idealan izvor energije ne postoji - svi imaju mane ili izazivaju štetu po životnu sredinu ili emisiju štetnih gasova ili visoku cenu izgradnje. Proizvodnju električne energije u svetu i dalje karakteriše dominantan položaj uglja iz kog se proizvodi 42 odsto električne energije i to pre svega zahvaljujući Kini. S druge strane, u zemljama OECD manji je udeo uglja, a veći nuklearne energije.

Izvesno je da će Kina zbog ogromne populacije i ekonomskog razvoja tražiti sve više energije, dok će ostatak sveta stagnirati u potrošnji energije. Očekuje se da Indija sa ekonomskim razvojem bude sve veći potrošač električne energije”, istakla je profesor Jasmina Vujić, profesor na Univierzitetu Berkli u SAD na odeljenju za nuklearni inžinjering, prvi čovek Nuklearnog istraživačkog centra i Konzorcijuma za nuklearnu nauku i bezbednost, dodajući da će i u budućnosti ugalj i nuklearna energija ostati glavni izvori električne energije.

Uporedna analiza različitih izvora energije

U SAD 45 odsto električne energije dolazi iz uglja, 20 odsto iz nuklearnih elektrana, a iz gasa 23 odsto. U Evropskoj uniji iz uglja se dobija 30 odsto, a iz nuklearki 32 odsto struje dok se iz gasa dobija 18 odsto električne energije. Kod Kine dominira ugalj sa 80 odsto, a slično je i u Indiji. U SAD ugalj kao izvor energije dominirao je od 1950-ih godina do 2005. od kada počinje sa smanjenjem njegovog korišćenja i sve većeg korišćenja gasa.

Kako Vujić objašnjava, u uporednoj analizi isplativosti različitih izvora energije treba uzeti u obzir veliki broj parametara kako bi se utvrdilo koji je zaista naisplativiji. Na primer, analiza koliko goriva troši elektrana od jednog gigavata godišnje pokazuje da se troši nafte 1,5 milion tona, zatim uglja dva miliona tona, tečnog gasa milion tona, a nuklearna elektrana troši svega 30 kilograma goriva.

Takođe je bitan i stepen iskorišćenosti instalisanog kapaciteta, odnosno koliko se zaista električne energije dobije iz nekog izvora. U slučaju uglja to je 71 odsto, gasa 42 odsto, a nuklearnih elektrana čak 92 odsto. S druge strane, stepen iskorišćenosti vetroelektrana i solarnih elektrana je tek oko jedne četvrtine, što znači da su četiri puta skuplji od onoga što se misli.

U uporednu analizu treba uzeti i visinu cene izgradnje kapaciteta, ali i troškove goriva, kao i sve troškove, uključujući i dekompoziciju elektrane. Na primer, cena izgradnje nuklearne elektrane je u startu nešto veća od ostalih, ali kada se uračuna potrošnja goriva i troškovi za emisiju štetnih gasova onda je cena slična sa gradnjom termoelektrane. U SAD to je oko šest do osam centi po kilovatčasu električne energije, a najskuplja je struja iz vetrogeneratora.

Takođe se uzima u računicu i procena zaposednute površine zemljišta  za proizvodnju električne enegije. U SAD  je bio veoma popularan biodizel, ali je za proizvodnju goriva korišćena ogromna obradiva površina što je značilo smanjenje površina za proizvodnju hrane.

Uz ovo, meri se i koliko vode se troši prilikom proizvodnje i tu dominira proizvodnja gasa iz škriljaca metodom “fraking” gde se pod zemlju upumpava voda ili vodena para pod velikim pritiskom kako bi se razbili škriljci.

”Osim zagađenja podzemnih voda, u SAD počinje da se plaća i druga cena ove proizvodnje, pa je nedavno u Teksasu bilo pet zemljotresa u regionu gde inače nema zemljotresa. Takođe počeli su i prvi bankroti proizvođača jer nisu profitabilni sa cenom nafte ispod 80 dolara po barelu”, objašnjava ona.

Naravno u obzir se uzimaju i emisije štetnih gasova i tu je lignit najprljaviji. Međutim, čak i kod hidroelektrana postoji emisija CO2, jer kada se potopi neka površina izgradnjom brane, biomasa truli i oslobađa ugljendioksid.

Vrline nuklearne eneregije

“Često se nuklearnim elektranama zamera opasnost od zračenja. Međutim, pri normalnom radu zbog stroge regulative i velike zaštite uopšte nema zračenja u nuklearnim elektranama. S druge strane, uglavnom je nepoznato da u uglju ima radioaktivnih elemanata, pre svega urainijuma, i to što lošiji ugalj to više. Ja sam uzela uzorke pepela iz naše termoelektrane i uspela da ga odnesem u svoju laboratoriju. Izmerili smo velike količine uranijuma, torijuma i ostalih radioaktivnih elemenata. Kada budem završila taj rad moći ću dakažem i više detalja o tome”, rekla je Vujić.

U SAD izračunato je da 400 termoelektrana emituje 38.600 tona toksičnih materijala. Američka agencija za zaštitu okoline je utvrdila da termoelektrane emituju 50 tona žive i 200 tona arsena godišnje. Kažu da 17.000 ljudi godišnje umire direktno od posledica štetnih materija iz termoelektrana.

Energetska sigurnost znači da zemlje nastoje da ne zavise od uvoza energije. Tu je veoma zanimljiva Francuska koja je osamdesetih za vreme energetskih kriza imala velike problem. Oni su tada donei stratešku odluku i danas 80 odsto električne energije dobijaju iz nuklearnih elektrana. Nuklearne elektrane nalaze se pored velikih reka jer im je potrebna voda za hlađenje.

“Kako je Francuska to postigla? Tamo je sve u vezi električne energije centralizovano. Postoji jedan naučno istraživački institut, jedna kompanija Areva-nuklearni gigant zadužen za gorivi ciklus i jedna kompanija EDF za upravljanje nuklearnim elektranama.

Kod nas se sada uvodi deregulacija nabavke električne energije. Da je mene neko pitao ispričala bih im priču o Kaliforniji koja je početkom 2000-ih prva počela sa deregulacijom. Pošto Kalifornija uvozi električnu energiju iz drugih država oni su odmah podigli cenu, dok distributer u Kaliforniji nije mogao da podiže cenu struje potrošačima. Posle dva meseca distributer je otišao u bankrot. Država je preuzela na sebe da kupuje električnu energiju. Prvo je naterala distributera da raskine dugoročne povoljne ugovore, a onda sklopila nepovoljne dugoročne ugovore o nabavci struje, a onda je i država bankrotirala”, objasnila je Vujić.

U svetu danas ima 435 nuklearnih elektrana u 30 zemalja. U Japanu posle Fukušime sve nuklearke su zaustavljene, sprovedena je striktna kontrola i puštaju se u rad jedan po jedna. Kako Vujić ističe, problem u Fukušimi bilo je bahato ponašanje kompanije koja je upravljala elektranom koji se nije bio spreman za cunami.

“Japan je prvo pogodio zemljotres od devet stepeni rihtera, pa onda cunami od 14-15 metara. Posle zemljotresa elektranama nije bilo ništa, ali onda je naišao cunami koji je oplavio sekundarne izvore energije koja se koristi za hlađenje reaktora i zato je došlo do topljenja. Problem je što je kompanija koja upravlja elektranom bila uverena u svoje procene da talas ne može biti veći od šest metara. Samo 60 kilometara dalje druga nuklearna elektrana kojom upravlja druga kompanija prošla je neoštećeno. Njeni inženjeri našli su oznake iz 6. veka dokle je stigao talas i izračunali da on može biti 14 metara. Uložili su novac i napravili su zid od 15 metara. Kada je naišao cunami i potopio okolna naselja elektrana je bila jedino sigurno mesto u okolini gde su sklanjali ljudi. Mada tu priču niste mogli pročitati u medijima”, ističe jedan od najvećih stručnjaka za nuklearnu energetiku u SAD.

Kako obezbediti električnu energiju

Mnogoljudnim zemljama biće potrebno mnogo energije i zato planiraju i grade kapacitete za proizvodnju energije od svih raspoloživih izvora. Rusija nije samo potpisala ugovore za izgradnju gasovoda prema Turskoj i Kini već i za izgradnju nuklearnih elektrana i sa Mađarskom i Finskom. U Bugarskoj su najzad osustali od gradnje elektrane nakon 20 godina pregovora.
“Bugarska  je bila ucenjena od EU da ugasi četiri reaktora u elektrani Kozloduj i od izvoznika postala uvoznik električne energije. Njihove vlade, kako koja dođe na vlast, 20 godina potpisuju i ruše ugovore sa Rusima o gradnji nuklearke u Belenama dok na kraju Rusi nisu odustali. U region, Mađari su jedini bili za Južni tok, dok se Srbija skrivala iza Bugarske, mada su u stvari mnistarka energetike Zorana Mihajlović i njeni saradnici bili striktno protiv energetskih veza sa Rusijom”, ocenila je Vujić.

Prema njenim rečima Srbija se nalazi u nezavidnoj situaciji .

“Izgubili smo rezerve uglja na Kosovu i Metohiji i izgubili smo Južni tok koji je dugoročno trebalo da donese stabilnost. Nema dugoročne energetske strategije bazirane na domaćim resursima i regionalnoj saradnji. SANU je pre dve godine organizovao naučni skup “Energetika i životna sredina” posle koga su sva ta izlaganja štampana u zborniku, ali niko iz ministarstva nije odgovorio na naše pozive, ni da dođe na skup, niti posle prilikom objavljivanja monografije. Doduše, ne vidim da postoje strategije ni za druge oblasti kao što je poljoprivreda ili privreda. Druga stvar je što mi nemamo stručnjake. Naš odsek na ETF je ukinut pre 20 godina, Vinča je uništena, kao da ovoj zemlji ne treba nauka. U Ministarstvu energetike sede nestručni ljudi za taj posao još od Kori Udovički pa do današnjeg ministra. U takvoj situaciji i haosu i ne treba graditi nuklearnu elektranu, ali treba učestvovati sa 10-15 odsto u izgradnji u regionu, Mađarskoj ili možda Češkoj ili Slovačkoj”, poručila je Vujić.

Izgleda da se moratorijuma na nuklearnu energiju iz SFRJ drži samo Srbija, pošto Slovenija ima ozbiljne planove za izgradnju još jedne nuklearke pored Krškog.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...