Reforma subvencija u energetici

Srboljub Antić

Posledice visokih subvencija ne ispoljavaju se samo na budžetske deficite i javni dug, već imaju dugoročne redistribucione efekte i negativno deluju na privredni rast. Iako se čini da je reforma subvencija u energetici urgentna, verovatno je da će u Srbiji do nje doći tek sa značajnim rastom BDP
(foto, Srboljub Antić u zgradi Međunarodnog monetarnog fonda))

Svetske cene energije značajno su porasle u poslednje tri godine.  Istovremeno su veoma porasle otvorene ili prikrivene subvencije u oblasti energije kojima pojedine zemlje pokušavaju da amortizuju ili ublaže rast cena energije. Grupa ekonomista u MMF pokusala je da utvrdi veličinu subvencija u energetici u vreme visokih svetskih cena, kao i da na bazi uzorka od 19 zemalja koje su pokušale da reformišu subvencije u ovoj oblasti, formuliše optimalnu politiku kojom bi se subvencije eliminisale ili bar učinile podnošljivim.

Izračunavanje subvencija za energiju

Metodologija istraživanja bazira se na pristupu cenovnog gepa. Cenovni gep se definiše kao razlika između svetskih cena energenata (u slučaju nafte i prirodnog gasa) ili troškova proizvodnje plus stopa povraćaja (u slučaju električne energije) i njihove prodajne cene. U slučaju da je prodajna cena niža od svetske ili ispod troškova proizvodnje sa adekvatnim dodacima, onda se radi o subvenciji koja ide krajnjim potrošačima. Ukoliko je pak, cena viša od svetske ili premašuje troškove proizvodnje plus stopu povraćaja onda subvencija postoji prema proizvođacu. Iako se metodologija cenovnog gepa u poslednje vreme često primenjuje ona ipak ima nedovoljno razrađenu osnovu. Prvo, nekim energentima se ne trguje na svetskim trzištima, pa ne postoji svetska cena (kao kod električne energije). Drugo, sporna je definicija subvencije prema proizvođacu, jer se u tom slučaju radi o profitu koji on ostvaruje iz nekog ekonomskog razloga, pa bio to i monopol. MMF istrazivači pominju set drugih metodoloških problema, za koje smatraju da mogu doprineti potcenjivanju izračunatih rezultata istraživanja, kao i da rezultate treba uzeti sa dozom opreza. Uz ove ograde koje istraživanje pominje, primenjena metodologija ipak daje jednu opštu sliku o visini subvencija u oblasti potrošnje energije i može se prihvatiti kao zadovoljavajuća.

Za energetske subvencije 1.900 milijardi dolara

Subvencije krajnjim potrošačima mogu biti čiste subvencije (kada je prodajna cena niža od svetske cene) i subvencije koje postoje zbog nedovoljno visokih poreza (kada su porezi na potrošnju energije niži od optimalnih). Efikasno oporezivanje potrošnje trebalo bi da obuhvati sve proizvode, pa i energiju. Uz to, oporezivanje energije treba da uzme u obzir troškove zaštite čovekove okoline i ostale eksternalije (globalno zagrevanje, javno zdravlje).     

Na bazi cenovnog gepa i uzmajuci u obzir oba tipa subvencija, MMF procenjuje da ukupne subvencije u energetskom sektoru u 2011. godini iznose 1.900 milijardi USD ili 2,5% svetskog BDP, odnosno oko 8% svih fiskalnih prihoda u svetu. U ovako iznenađujuće visokoj proceni subvencija u energetskom sektoru, doprinos daju i razvijene i zemlje u razvoju a prednjace USA sa 516 milijardi dolara, Kina sa 279 milijardi i Rusija sa 116 milijardi. U odnosu na BDP, najveće subvencije u energetskom sektoru imaju zemlje izvoznice nafte.

Čiste subvencije procenjene su na 480 milijardi USD ili 0,7 % svetskog BDP, odnosno oko 2% fiskalnih prihoda kod zemalja u uzorku. Derivati nafte su proizvodi koji su najčešće direktno subvencionisani, zatim slede električna energija i prirodni gas. Geografski posmatrano, Bliski Istok i Severna Afrika su regioni sa veoma izraženim subvencijama u potrošnji naftnih derivata i električne energije, dok je prirodni gas najviše subvencionisan u Centralnoj Aziji. Ove subvencije prisutne su u zemljama u razvoju, dok je Tajvan jedina razvijena zemlja koja ima znatnije čiste subvencije u oblasti energije.

Situacija je potpuno drugačija kada se uzme u obzir oporezivanje energije, jer ogroman broj zemalja ima poreski sistem koji ne reflektuje dovoljno dobro eksternalije. Subvencije u energetici putem nižih taksi od ekonomski opravdanih veoma su raširene i kod razvijenih i kod zemalja u razvoju. Na subvencije preko nižih taksi otpada oko 75% ukupnih subvencija u energetici, odnosno oko 1.400 milijardi USD, oko 1,8% svetskog BDP ili 6% fiskalnih prihoda.  

Posledice energetskih subvencija

Konsekvence visokih subvencija nisu vidljive samo na budžetske deficite i javni dug, već imaju dugoročne redistribucione efekte i negativno deluju na privredni rast.

Iako se često subvencije u energetici pravdaju potrebom da se zaštite siromašni, one predstavljaju neefikasan sistem zaštite, jer bogatiji koriste energiju mnogo više nego siromašni pa tako imaju veće koristi od subvencija. Prema procenama MMF, 20% najbogatijih u srednje razvijenim i nerazvijenim zemljama sveta imaju šest puta veće koristi od 20% najsiromašnijih kod subvencija naftnih derivata.

Subvencije u energetici dovode do usporavanja ulaganja u energetski sektor, jer niske cene ne omogućavaju adekvatni profit za private ulagače. Nerazvijeni energetski sektor predstavlja barijeru rastu. To, takođe, usporava rast istiskivanjem neophodnih davanja u budžetu za obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu. U dugom roku, subvencije utiču na stvaranje strukture industrije u kojoj su u većoj meri zastupljene energetski intenzivne grane, što može imati efekte na nedovoljnu konkurentnost industrije i zaposlenost.

Preporuke za reforme

Na uzorku od 19 zemalja koje su pokušale da sprovedu reformu subvencija u energetici MMF je pokušao da utvrdi elemente koji povećavaju šanse za uspeh reformi. Primeri uspešnih reformi pokazali su da postoji 6 važnih elemenata koji doprinose lakšem eliminisanju ili umanjivanju subvencija. Prvi je, da postoji jasan i kredibilan plan koji će u dugom roku omogućiti trzišno formiranje cena i poboljšanje kvaliteta usluge.

Drugi se tiče jasne strategije komunikacija i konsultovanja sa onim grupama koje reforme mogu pogoditi.

Treći je fazno, vremenski usklađeno povećavanje cena energije, da bi potrošaci mogli da prilagode svoju potrošnju u racionalnom vremenskom okviru.

Četvrti element je forma zaštite siromašnih potrošača.

Peti se tiče poboljšanja u poslovanju preduzeća u energetici, obično u vlasništvu države, kako bi se u budžetu oslobodio prostor za druge oblasti koje mogu pogodovati rastu.

I na kraju, uvođenje formula kojima se depolitizuje određivanje cena energije pomaže da reforme postanu dugoročne.

Preporuke za Srbiju

Kakve su poruke ove studije za Srbiju? Vidljivo je da u zemlji postoje subvencije u sva tri važna energetska segmenta (nafta, prirodni gas, električna energija). Dok  je kod nekih segmenata potrebno samo uspostaviti adekvatni poreski režim, kod električne energije i prirodnog gasa su problemi dugoročnije prirode i nisu samo ekonomski, već imaju značajnu političku dimenziju.

Kod prirodnog gasa je vidljivo da je prodajna cena godinama niža od uvozne cene ovog energenta, uz ogromna fiskalna opterećenja budžeta Srbije, prvenstveno kroz davanje garancija za državno preduzeće. Kod električne energije godinama je prodajna cena vrlo niska i to bi mogao biti  jedan od važnih razloga zašto Srbija nije uspela da 20 godina izgradi novi veći kapacitet.

Iako se čini da je reforma subvencija u energetici urgentna, verovatno je da će do nje doći tek sa značajnim rastom BDP.

 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...