Korišćenje prirodnog gasa (ni)je štetno po životnu sredinu

Ivana Vuković, ekolog

Dok Global Energy Monitor u svom izveštaju tvrdi da da su planovi Nemačke (EU) i Ujedinjenog Kraljevstva za dostizanje nulte emisije gasova staklene bašte do 2050. godine u suprotnosti sa brojnim investicijama za razvoj mreže gasovoda i TNG terminala u Evropi Međunarodna agencija za energetiku u svom izveštaju navodi da je u 2019. godini ukupna globalna emisija ugljen dioksida iz energetskog sektora stala zahvaljujući obnovljivim izvorima energije i tranzicija brojnih sistema i termoelektrana sa uglja na gas.

Global Energy Monitor (GEM), organizacija sa sedištem u San Francisku, Kalifornija, objavila je 04. februara 2020, godine izveštaj „Gas na prekretnici – zašto EU ne bi trebala da nastavi razvoj svoje gasne infrastrukture“, u kome navodi da su planovi Nemačke (EU) i Ujedinjenog Kraljevstva za dostizanje nulte emisije gasova staklene bašte do 2050. godine u suprotnosti sa brojnim investicijama za razvoj mreže gasovoda i TNG terminala u Evropi.

Dalje navode da su ulaganja praktično i nepotrebna jer je potrošnja gasa u Evropi trenutno dva puta manja od kapaciteta postojeće mreže za uvoz gasa, a u narednom periodu investiraće se u proširenje kapaciteta za dodatnih 30%, odnosno 233 milijardi kubnih metara godišnje. Od toga 138 milijardi m3 iz gasovoda i 95 milijardi m3 sa TNG terminala.

Sa druge strane, u saopštenju koje je izdala 11. februara, Međunarodna agencija za energetiku navodi da je u 2019. godini ukupna globalna emisija ugljen dioksida iz energetskog sektora stala - nakon dve godine rasta. Vrednost je nepromenjena i iznosi 33 Gt eCO2 iako je svetska ekonomija bila u porastu za 2,9% (https://www.iea.org/articles/global-co2-emissions-in-2019). Kao glavni razlozi za ovakav trend navode se povećano učešće obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije, kao i tranzicija brojnih sistema i termoelektrana sa uglja na gas.

Od toga emisije u Evropskoj uniji smanjene su za 160 miliona tona u odnosu na najviše vrednosti, odnosno 5% u 2019. godini, potaknute smanjenjem iz elektroenergetskog sektora. Sa daljim ulaganjem u gasifikaciju, ovaj trend može biti samo naglašeniji.

U Izveštaju Instituta za evropsku politiku zaštite životne sredine (IEEP) za 2019. godinu o uspešnosti Evrope u postizanju 17 ciljeva održivog razvoja UN navedeno je da se Nemačka i dalje suočava sa „značajnim izazovima“, kako u postizanju ciljeva klimatskih akcija, tako i po pristupačnoj čistoj energiji. (https://ieep.eu/publications/2019-europe-sustainable-development-report).

Dostizanje karbonske neutralnosti do 2050. godine, koju je zacrtala Nemačka, ustvari je predstavljeno kroz Nacionalne klimatske ciljeve dostizanja smanjenja emisije gasova staklene bašte (GHG) za 80 – 95% u 2050. godini u poređenju sa nivoima iz 1990. godine. (Bundesministerium fur Wircshaft und Energie).

Nemačka će verovatno propasti u mnogim ciljevima tranzicije koji je nametnula sebi, kaže ekspertska komisija koju je imenovala vlada zadužena da nadgleda napredak nemačke energetske revolucije u svom mišljenju u Šestom izveštaju o praćenju energetske tranzicije saveznog Ministarstva ekonomije i energetike (https://www.bmwi.de/Redaktion/EN/Publikationen/Energie/sechster-monitoring-bericht-zur-energiewende-langfassung.html). Među tri elementa vladinog takozvanog ciljnog trougla energetske politike - sigurnost snabdevanja, pristupačnost, životna sredina i klima - komisija za praćenje primetila je najveći neuspeh u odnosu na zacrtane ciljeve u sektoru ublažavanja klimatskih promena u odnosu na ciljeve za 2020. godinu.

Evropa nije ta koja će omogućiti da rast prosečne godišnje temperature ne pređe 1,5 ̊C do 2050. godine. Za ostvarenje tog cilja, potrebno je da se uključe i ostali kontinenti.  Jedan od velikih svetskih zagađivača, USA, povukla se iz Pariskog sporazuma o klimatskim promenama, a gotovo je nemoguće tražiti od zemalja u razvoju, naročito na Afričkom kontinentu, Aziji i Južnoj Americi da se odreknu svog privrednog i socijalnog napretka u narednim godinama.

Pri tome, gas jeste ekološka opcija. Nije savršena opcija u kontekstu ciljeva nulte emisije, ali svakako nemerljivo bolja od uglja i nafte u kontekstu zaštite životne sredine. A iz perspektive mnogih urbanih centara širom Evrope, ali i Srbije, koji beleže rekordne koncentracije PM čestica (praškaste materije – particular matters) u januaru 2020. godine (u Beogradu do 228 µg/m3 na lokaciji Beograd Stari grad [SEPA] prema podacima Automatskog monitoringa kvaliteta vazduha u Republici Srbiji), gas je najdostupnija i najpogodnija opcija za direktno rešavanje problema. Obnovljivi izvori energije jesu naša budućnost, uz razvoj modernih, bezbednih nuklearnih termoelektrana, ali ostaje da se vidi da li je za neke moguća i karbonska neutralnost do 2050. godine.

Evropa nije Danska. Ima tu i dalje mnogo zemalja koje su dugoročno oslonjene na energetske sisteme čiji je udeo primarne energije iz uglja ogroman i gde dalja gasifikacija može samo doprineti smanjenom zagađenju vazduha, ne povećanju istog. Naravno, ne treba zaboraviti mere energetske efikasnosti kao i cirkularnu ekonomija, koje će dugoročno značajno smanjiti potrošnju.

Ipak. EU je i ranije postavljala ciljeve, u ciklusu koji se upravo završava sa 2020. godinom (Ciljevi 20-20-20: povećanje energetske efikasnosti 20%, smanjenje emisije CO2 za 20% i povećanje učešća obnovljivih izvora energije za 20% do 2020. godine). Prema izveštaju evropske agencije za zaštitu životne sredine iz 2019. godine već u 2015. godini emisije gasova sa efektom staklene bašte bile su već́ za 22% manje od nivoa iz 1990. godine. Da bi se postigao trenutno predloženi EU cilj od 30% za energetsku efikasnost za 2030. godinu, potrošnja primarne energije treba da se smanji 23% u poređenju sa nivoima iz 2005. godine. EU je trenutno na putu da ispuni svoj cilj da 20% energije dolazi iz obnovljivih izvora do 2020. godine. U proseku, ovakvi rezultati pokazuju da se EU pridržava primene zadatih mera iz akcionih planova, što znači da bi se takav trend mogao nastaviti i u budućnosti.

Na osnovu izjava kancelarke Angele Merkel, karbonska neutralnost podrazumeva da će se, ako do 2050. godine još uvek postoji emisija CO2, pronaći alternativni mehanizmi za skladištenje CO2 ili njegovo nadoknađivanje. Ako se na pravi način angažuju ti mehanizmi, cilj deluje mnogo bliži, ali svakako ne znači „nultu emisiju“. Takođe, u tom kontekstu treba napraviti razliku između navoda GEM-a i ciljeva i izjava čelnika EU. GEM govori o nultoj emisiji gasova staklene bašte, dok se u EU govori o značajnim redukcijama emisija GHG i karbonskoj neutralnosti – što su ipak dva različita pojma.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...